FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

15. IV. - ŠPANJOLSKI EL PAIS - O MOGUĆNOSTIMA RJEŠAVANJA KRIZE NA KOSOVU

ŠPANJOLSKA EL PAIS 15. IV. 1998. Kosovski obzori Carlos Taibo, profesor političkih znanosti na madridskom autonomnom sveučilištu (Universidad Autonoma) piše o mogućnostima rješavanja krize na Kosovu: "Posljedice represije koju srbijanska vlada provodi na Kosovu od 1989. godine mogu se vidjeti svuda. Zbog te su represije zatvoreni mnogi putovi za rješavanje sadašnjega sukoba. No, unatoč tome, mogli bismo, iako samo u teoriji, pogledati koje su perspektive u budućnosti, a možda bismo ih mogli svesti na samo šest. Prvu mogućnost najviše uvjetuje zaoštravanje represivne politike koju vodi Beograd. Prijedlozi za rješavanje krize koji se javljaju, npr. među Šešeljevim radikalima, pokazuju nam da Milošević nije bio na visini zadatka u danim okolnostima i da je sada nužno žurno poduzimanje nekih mjera. A među tim prijedlozima mogu se navesti povratak Srba koji su otišli s Kosova, masovni progoni Albanaca i, općenito, pojačavanje djelovanja policije i paravojnih postrojba. Druga mogućnost zapravo je samo održavanje sadašnjeg statusa quo, a to je, kako izgleda, službeni stav srbijanske vlade koja je jako spremna prihvatiti manja poboljšanja. A primjer za to jesu i ustupci u obrazovnom sustavu koje je Beograd prihvatio već 1996. godine, a sve do danas nisu pretvoreni u stvarnost. No, očuvanje statusa quo sukobljava se i s ozbiljnim problemima poput eventualnog radikaliziranja srbijanske javnosti - tu su i rezultati jesenskih predsjedničkih izbora i patetični zaokret i neuspjeh oporbenjaka Draškovića i Đinđića - i sve veće zagovaranje nasilnog rješavanja problema s kosovskim Albancima. Treću mogućnost donijela bi obnova autonomije Kosova koju je ta pokrajina imala do 1985. godine. Kao što je već poznato, to je prijedlog Europske unije. Ništa na navodi na zaključak da je srbijanska vlada zaista razmotrila mogućnost poduzimanja takvog povratka u prošlost. A ni političke snage kosovskih Albanaca ne zahtijevanju vraćanje statusa autonomne pokrajine zato što bi se na taj način, iako bi i to bio napredak u odnosu na sadašnje stanje, cijela kriza riješila na lažan, pogrešan način. A i bez toga sam prijedlog postavlja ozbiljan problem: Srbija je danas unitaristička država u kojoj su autoritarne struje izvanredno jake. Ne može se ni predvidjeti kako bi se u takvu Srbiju uklopilo Kosovo s velikom autonomijom. Za usporedbu, to bi bilo kao da je šezdesetih godina, suočena s porastom baskijskog nacionalizma, međunarodna zajednica zatražila od Francova režima da u okviru tadašnje unitarističke, nedemokratske Španjolske, obnovi status autonomije koju je baskijsko područje imalo u vrijeme II. republike. Četvrta mogućnost čini se zadovoljavajućom, iako minimalno zadovoljava neke od zahtjeva sukobljenih strana: traži se pretvaranje Kosova u saveznu republiku koja bi bila ravnopravna Srbiji i Crnoj Gori, a ostala bi u sastavu sadašnje Jugoslavije. Tako bi Jugoslavija postala federacija sastavljena od tri dijela, Kosovo bi ostalo u njoj, ali bi imalo mogućnost ulaganja veta i pravo na vlastitu vladu. Iako sada nema nikakvu čvrstu potporu, i taj prijedlog otvara dva nova pitanja. Prvi se problem odnosi na vladajuću inačicu sadašnjeg srpskog nacionalizma koji Kosovo smatra isključivo srbijanskim teritorijem, a ne jugoslavenskim, i ovu drugu mogućnost smatrao bi povredom srbijanske teritorijalne cjelovitosti. Drugi se problem nazire u činjenici da bi se podizanjem Kosova na razinu savezne republike implicite priznalo njegovo pravo na samoodređenje. A poznato je da Jugoslavija već ima tu vrstu problema i s Crnom Gorom. Eventualna podjela Kosova mogla bi predstavljati petu mogućnost. Prije nekoliko godina govorilo se o vođenju takvih pregovora, ali nije bilo nikakvih rezultata. Jedna od najvidljivijih zapreka jest utvrđivanje kriterija prema kojima bi se izvela takva podjela. Budući da je srpsko stanovništvo brojnije samo na manjem dijelu teritorija, na sjeveroistoku Kosova, bilo kakav etnički kriterij podjele značio bi da gotovo cijelo Kosovo treba pripasti Albancima. Osim toga, povijesni i vjerski spomenici i građevine koje zahtijeva Srbija nalaze se na mjestima koja ne olakšavaju takvu podjelu. Šesta bi mogućnost bila priznavanje prava na samoodređenje. Kad bi se to dogodilo, sigurno bi izazvalo masovnu potporu albanskog stanovništva odvajanju od Srbije. Iako se ni političari kosovskih Albanaca ne slažu oko izbora metode, čak i umjereni Rugova sklon je traženju neovisnosti. A istina je i da bi na kraju cijelog procesa nezavisnost bila jednako moguća kao i priključenje Albaniji. Iako je klasični stav kosovskih nacionalista zahtijevao ujedinjenje svih Albanaca u jednoj državi-naciji, mnogo toga navodi nas na zaključak da se danas više želi ostvarivanje prave neovisnosti. Među ostalim razlozima, najviše se ističu loši odnosi dominantnih struja na Kosovu i onih koji danas vladaju u Tirani. A najveću ulogu tu ima relativni prosperitet koje ima samo Kosovo u usporedbi sa stanjem u Albaniji. Sa svojim velikim i samostalnim pokretom građanskog neposluha, mnogi vjeruju da je Kosovo danas prava suprotnost u odnosu na bezvlašće i kaos koji već dugo vremena obilježavaju život u Albaniji". 152351 MET apr 98

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙