AUSTRIJA 4. V. DIE PRESSE: NAJVEĆI JE PROBLEM MASOVNI BIJEG S KOSOVA

AUSTRIJA DIE PRESSE 4. V. 1998. Sumorna perspektiva Kosova Međunarodnu zajednicu najviše brine očekivani val iseljavanja s Kosova, naglašava Irene Miller. "Ovih su dana strah i bijes dominantni osjećaji među kosovskim Albancima. Mnogi od njih poslali su svoju djecu rođacima ili prijateljima u inozemstvo, mnogi se pripremaju za bijeg, a mnogi čak nabavljaju oružje. Spirala se okreće. No, zasad očigledno još ne prijeti opasnost požara koji bi se mogao proširiti na cijeli Balkan, kao što se često strahovalo. Albanija nije sposobna za vojne akcije, a makedonski su Albanci jako uznemireni ali očito još ne i militarizirani. To je slaba utjeha budući da je tinjanje u srpskoj pokrajini, nastanjenoj pretežno Albancima, dovoljno tragično samo po sebi. Srpska je policija čvrsto odlučila istrijebiti OVK, ilegalnu vojsku kosovskih Albanaca; OVK je pak čvrsto odlučila napadati policiju gdje god joj nađe slabu točku - tisućama sitnih uboda, atentatima, ubojstvima. Policijske snage uzvraćaju svaki udarac, pogađajući pritom u većini slučajeva ne samo borce OVK već i - odnosno samo - nenaoružane civile. Taktika istrebljivanja svih muških potomaka obitelji, čiji su sinovi navodno bliski OVK, daleko nadilazi razinu opravdane obrane od albanskog terora. Opisane taktike ne mogu donijeti pobjedu nijednoj strani. Srbi se ne mogu obraniti od OVK-ove taktike 'hit and run' ('udari i bježi'), a OVK ne može zaštititi civilno stanovništvo. Što OVK uopće želi postići? Što osvetničke reakcije Srba budu zasljepljenije i nepravednije, to veći priljev pristaša OVK može očekivati. Što je pak veći broj napada OVK, to su srpske policijske snage uvjerenije da u akcijama protiv terorista smiju ubijati i po nekoliko muha jednim udarcem: albanski seljaci prestrašeni su, mnogi od njih pomišljaju na bijeg preko granice, što bi moglo ublažiti albanski demografski pritisak na Kosovu; srpski nacionalisti smatrat će se pobjednicima pa će lakše progutati međunarodne sankcije. To više što su sankcije ionako puka kozmetika. Embargo na kupovinu oružja od jugoslavenskih vojnih proizvođača nije se pretjerano dojmio nikoga u Jugoslaviji; to se zapravo odnosi i na zamrzavanje inozemne imovine - gospodarske su sankcije mjere koje postižu priželjkivani učinak tek na duge staze - možda čak ni onda. Jugoslavija je navikla na sankcije. Predsjednik Slobodan Milošević ionako već dugo ne mari za gospodarski razvoj svoje zemlje već samo za očuvanje vlasti. Iako je razvoj gospodarstva građanima nužan, zadovoljavanje nacionalističkih ambicija i bijes zbog 'nepravednosti' svijeta ipak osiguravaju jedinstvo Srba. Trenutačno je najveća opasnost masovan bijeg s Kosova - koji neće biti moguće izbjeći budu li sukobi i dalje tinjali; Makedonija ne želi primiti kosovske Albance, a Albanija ne može kontrolirati ni vlastito stanovništvo, a kamoli i pridošlice. Međunarodna zajednica zahtijeva dijalog. OVK pak odbija svaki dijalog koji ne vodi prema potpunoj nezavisnosti Kosova. Srbi općenito smatraju da je dijalog suvišan i žele samo da Albanci budu poslušni. Kakav je, dakle, mogući ishod? OVK jako dobro zna da su teror i gerila na duge staze često jači od države. Sve dok Srbi uzvraćaju udarac, OVK ne mora brinuti za priljev članova. Perspektiva je sumorna, iako je trenutačno bit problema 'samo' svakodnevno umiranje u takozvanoj 'nemirnoj pokrajini'", zaključuje Irene Miller. 042247 MET may 98