US WASH. TIMES 2. V.DYER EMU

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 2. V. 1998. Trojanski konj Europske monetarne unije vozi unicikl "Ovoga će se vikenda jedanaest zemalja Europske unije obvezati na prihvaćanje zajedničke valute, Europske monetarne unije, od sljedećeg siječnja", piše Gwynne Dyer. "'Euro' će u početku biti bezglavi monstrum jer je to valuta bez zemlje. No to je u redu jer se radi o tajnom programu njegova velikog zagovornika Helmutha Kohla, s ciljem stvaranja europske države koja pristaje valuti. Povijest je ukupni broj svih stvari koje su se mogle izbjeći, kao što je običavao reći prvi poslijeratni njemački kancelar Konrad Adenauer. Helmuth Kohl često navodi Adenauerove opaske, a EMU je njegov pokušaj da osigura kako se zlosretna europska povijest s kojom je odrastao ne bi ponovila. 'Euro' je trojanski konj u kojemu g. Kohl planira prokrijumčariti saveznu europsku državu pored ljubomornih čuvara nacionalnog suvereniteta u 15 postojećih članica EU i desetak drugih zemalja kandidatkinja. Njemački se vođa sjeća Europe iz dva svjetska rata, koja je ubila više od 40 miljuna ljudi te hladnog rata, koji je mogao ubiti sve da je postao nuklearan. On smatra da je svako žrtvovanje suvereniteta vrijedno da bi se prošlost zauvijek pokopala. Druge se europske vođe također sjećaju te Europe paranoidnog nacionalizma i mahnitih ideologija a neke od njih dijele zabrinutost g. Kohla (iako im politika ne dopušta da to javno priznaju). Europske vođe koje se zalažu za EMU nisu ni budale ni pijuni; oni puštaju trojanskoga konja g. Kohla kroz vrata budući da 'euro' smatraju načinom manevriranja svojih opirućih sugrađana u položaj gdje su daljnji koraci prema političkoj uniji neizbježni. Time ne želimo reći da 'euro' neće imati i goleme gospodarske učinke. Njegovo je stvaranje najveći financijski događaj desetljeća, koji umanjuje čak i azijski slom ili slom sovjetskog bloka. Ne samo da on zamjenjuje povijesne nacionalne valute poput francuskog franka, njemačke marke, talijanske lire (one će koegzistirati s 'eurom' do siječnja 2002., a zatim će nestati); on stvara novu međunarodnu valutu koja će biti takmac američkom dolaru. Međunarodno, najveći će gubitnik biti Sjedinjene Države, koje uvelike profitiraju od činjenice da je dolar trenutačno jedina 'pričuvna' valuta. Na Sjedinjene Države otpada samo 27% svjetskog bruto domaćeg proizvoda, ali se 48% svjetskog izvoza fakturira u dolarima, dok se 56% inozemnih deviznih pričuva drži u dolarima. Dominacija dolara Washingtonu osigurava dodatni utjecaj u svjetskim monetarnim institucijama, na financijskim tržištima, čak i u međunarodnoj politici. To je skrivena subvencija američkom gospodarstvu, budući da se dobar dio američkog trgovinskog manjka pokriva tiskanjem dodatnih dolara (kojih se stranci drže, radije nego da traže isplatu u vlastitim valutama). A američke kamatne stope nikad nisu bile podignute da odbiju spekulativne napade na dolar. No sve te prednosti mogu nestati, jer će 'euro' biti jednako snažna valuta, poduprta gospodarstvom 'zajedničkoga tržišta' Europe, koje je zapravo veće od američkog. Ali tu su i mane zajedničkog tržišta. Zatvaranjem unutar 'eura', 11 predvodnika (Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, Portugal, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Irska, Finska i Austrija) odustaju od dva najsnažnija oruđa koja vlada ima nad gospodarstvom: mijenjanje kamatnih stopa i mijenjanje vrijednosti vlastite valute u inozemstvu. 'Euro' je poput otvaranja zajedničkog bankovnog računa: možda još niste odlučili o braku, no već ste povukli uistinu važan potez. A to je upravo ono što je Helmut Kohl namjeravao. Zajednička valuta vas PRISILJAVA da stvorite mnoge druge zajedničke stvari: manjkovi u vašem nacionalnom proračunu ne smiju se previše udaljavati od norme, kao ni vaša politika rada, pa čak ni vaša porezna politika; u protivnom tržište će vas poraziti. Tako sve te stvari moraju biti usklađene - a u Europi, za razliku od pravih saveznih država, nema tijela koja bi taj posao obavljala. 'Euro' je uistinu bezglavi monstrum, recept za frustracije i kaos. No upravo je to strategija g. Kohla: staviti Europu u situaciju gdje mora razviti zajedničke institucije kako bi upravljala zajedničkom valutom: federalizam na mala vrata. (...) Čini se da je negdje u tijeku prošlih nekoliko godina, Helmut Kohl shvatio da bi on mogao biti čovjek o kojem povijesne knjige kažu: 'Prvo je ujedinio Njemačku, a zatim Europu'. I znate što? Možda je u pravu." 040055 MET may 98