SZ - EUROPA I NEPRIJATELJI - 25. III.

NJEMAČKA SÜDDEUTSCHE ZEITUNG 25. III. 1998. Tvrđava Europa: samo zajednički protivnik ujedinjuje "Mehanizam je star koliko i političko društvo: kad u unutarnjem prostoru zaprijete krize, vanjski neprijatelj opet vrati na zajedničku crtu elemente koji se razilaze. Označi granice zajednice i stvara zajedništvo. To jednako vrijedi za male skupine kao i za socijalne pokrete i nacije. Ljude ne drže na okupu pozitivni ciljevi nego zajedničko dijeljenje strahova, neprijatelja i bojazni. Političko-semantički zemljovid Europe do novije je prošlosti prikazivao granice između različitih zajednica. One uglavnom protječu usporedno s državnim granicama. (...) Najvažnija neprijateljska crta u posljednjih je pedeset godina tekla duž 'protufašističkog bedema' i štitila - s našeg stajališta - slobodni Zapad od komunističke opasnosti koja je vrebala s Istoka. Zanimljive iznimke predstavljaju zemlje koje zbog svojeg zemljopisnog položaja nemaju neprijatelja s kojim bi izvravno graničile. Anglosaksonska politička kultura u svojoj britanskoj kao ni američkoj inačici ne pozna takve izrazite neprijateljske likove kakve nalazimo u kontinentalnoj Europi. U skladu s tim često zavidno gledamo pozitivno određeno američko ustavno domoljublje ili britansku toleranciju i pragamatizam u političkim stvarima. Sada se u procesu europskog ujedinjenja sudaraju različite logike razvitka. Objavljeni cilj pri osnivanju Europske gospodarske zajednice bila je gospodarska sloboda kretanja u Europi, trebalo je razgraditi zapreke trgovini i ukloniti sve okolnosti koje su smetale. Kasnije je od EEZ nastala EZ koja je također trebala ubrzati političku, socijalnu i kulturnu integraciju Europe. Ali motor je i dalje bila ekonomija. Dalekovidni promatrač Karl Marx jasno je spoznao socijalne posljedice gospodarske modernizacije u XIX. stoljeću: sve staleško isparava. Tradicije, lokalne kulture i osobitosti postaju žrtvom racionalizirajuće i homogenizirajuće moći kapitala. Ekonomija živi od postojanja tradicija, ona ih razdire i uništava. Camembert i Chianti postaju euro-normirani masovni proizvodi na kojima se može dobro zarađivati sve dok se potrošači u europskom gospodarskom prostoru budu sjećali lokalnih specijaliteta. Poslije toga će se tržište zaljuljati. Preostat će jeftini masovni proizvodi bez osobitosti. Ubrzanom i proširenom cirkulacijom i razgradnjom trgovačkih zapreka, s Global Cities nastaju nova europska središta. London, Frankfurt i Milano označavaju ekonomski produktivan pojas koji se proteže preko granica od Birminghama do Lombardije. Ali te nove regije pojavljuju se samo u brojevima statistika prozvodnosti i dobiti, politički, socijalno i kulturno nemaju kontura. Kakve posljedice ima taj razvitak na političku integraciju, kakav simbolični objekt koji bi od građana mogao tražiti političku odanost, nastaje u tom procesu? Nacionalne vlade su u nezgodnom položaju. Moraju upozoravati na to da se u međuvremenu polovica unutarnje važnih odluka donosi u teško prozrivim bruxelleskim gremijima. Time su oslobođeni političke odgovornosti. I s protueuropskim se osjećajima po prokušanom uzorku može praviti politika. To bavarski premijer sada radi sa svojom kampanjom za euro. Na posljetku se političke odluke u nacionalnom okviru mogu obrazložiti pokazivanjem Europe. (...) Ako se napravi popis zadaća i problema navedenih na sastancima europskih šefova vlada, pri vrhu se sve češće nalaze teme iz kojih bi mogle izrasti nove, širom Europe djelotvorne neprijateljske slike. Da je Europa ugrožena neobuzdanim migracijskim rijekama s Istoka i Juga. Da se Europa guši u organiziranom kriminalu. Da Europi prijeti gospodarska ugroza od jeftine konkurencije iz zemalja na pragu ili iz bivšeg istočnog bloka. Tu politički jezik raskrinkava. Sjedimo u tvrđavi Europi i okruženi smo neprijateljima. To stanje doduše ne stvara uzajamno razumijevanje među različitim nacijama, ali zajednički naprijatelj predstavlja temelj za koordinirano djelovanje. Ono što dijelimo mi, Europljani, prijetnja je našem imovnom stanju, našem poretku i radnim mjestima, našoj sigurnosti. Koga tu čudi što je Europol najrazvijenija europska vlast. Samo ako se troškovi, nedostatci i ograničenja mogu opravdati ukazivanjem na zajedničku borbu protiv trećeg, nailaze na odobravanje onih koji ih moraju preuzeti. Samo tada nastaje neka vrsta solidarnosti i zajedništva - da se s dobrim razlozima političkog morala u tom pogledu ne može napraviti država, pokazala je povijest njemačkog ponovnog ujedinjenja" - zaključuje Reinhard Kreissl. 260118 MET mar 98