NJEMAČKA 5.III. FAZ: KRIZA NA KOSOVU BLOKIRALA MOGUĆE FINANCIJSKE USTUPKE SRJ

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 5. III. 1998. Milošević na Kosovu riskira svoju propast Beograd ne može na zapadnom tržištu kapitala uložiti čak ni euro- obveznice kako bi nabavio dugoročna sredstva, piše Klaus W. Bender. "Krajem veljače posebni američki izaslanik Gelbard signalizirao je tijekom posjeta Beogradu spremnost Washingtona na oprezno otvaranje. Uz izuzetak ponude o obnovi JAT-ovih letova u Ameriku, najavljeni ustupci, zamišljeni kao znak zahvalnosti za navodno pozitivan doprinos jugoslavenskog predsjednika Miloševića daljnjoj normalizaciji stanja u Bosni i Hercegovini, bili su uglavnom atmosferske prirode ali su bili i prvi konkretni nagovještaj da se međunarodna izolacija srpskog gospodarstva možda bliži svom završetku. Naime, u listopadu 1996. g. trgovinski i naftni embargo protiv krnje Jugoslavije ukinut je ali su Amerikanci istodobno oko krnje Jugoslavije podigli 'vanjski zid sankcija' (outer wall of sanctions). Taj je zid kažnjenoj državi dosada blokirao pristup posebnim financijskim sredstvima Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, pa i kreditima Istočnoeuropske banke (EBRD). Budući da pitanje dugova još uvijek nije riješeno - posljednji krug pregovora s Londonskim Clubom privatnih vjerovničkih banaka prekinut je bez rezultata krajem listopada prošle godine - Beograd, čiji dugovi iznose 10 milijardi dolara brutto, ne može na zapadnom tržištu kapitala uložiti čak ni euro- obveznice radi nabavke dugoročnih sredstava. Prevladavanje tih prepreka bilo bi temeljna pretpostavka za bar umjerenu gospodarsku reformu. Zakon o privatizaciji, usvojen krajem listopada prošle godine, može stupiti na snagu - ako vodstvo u Beogradu to uopće ozbiljno želi - samo uz pomoć zapadnog kapitala. No, svi nagoviješteni ustupci dovedeni su u pitanje zbog krize na Kosovu. Srpsko je gospodarstvo u očajnom stanju. Doduše, prošle je godine po službenim statistikama rast nešto ubrzan na 7,5 posto a porast pojedinačnih cijena u trgovini smanjen je u godišnjem prosjeku na 18,5 posto. No, oživljavanje gospodarstva rezultiralo je novim rekordnim porastom službeno registriranog deficita u trgovinskoj bilanci na 2,43 milijarde dolara. Istodobno je službeno nepoznati deficit državnog proračuna vjerojatno premašio 10 posto. Umirovljenici i nezaposleni - službena stopa iznosi trenutačno 26 posto, s tendencijom rasta, pri čemu više od polovine svih zaposlenih u državnim poduzećima nema posao - moraju mjesecima čekati svoje mršave dodatke. U posljednje su vrijeme nekoliko puta izlazili na ulicu u znak prosvjeda ali to im nije pomoglo. Njihova je država bankrotirala. U usporedbi s temeljnom 1989. godinom, srpska industrija radi trenutačno s manje od jedne trećine svog kapaciteta a ukupni gospodarski proizvod krnje države doseže manje od polovine kapaciteta, procjenjuje stručnjak za Balkan na bečkom Institutu za međunarodne gospodarske usporedbe (WIIW) Vladimir Gligorov. Taj stručnjak za gospodarstvo, podrijetlom iz Crne Gore, smatra da nema izgleda za poboljšanje opisanog stanja. Uništena industrija gotovo i ne može povećati svoju (izvoznu) proizvodnju zbog nedostatka tehnologije i manjka kapitala, objašnjava Gligorov. Za financiranje deficita kakav je prošle godine zabilježen u trgovinskoj bilanci nedostaju devizne pričuve u narodnoj banci - procijenjenne na 300 milijuna dolara - ali i novac, dodaje on. Stoga se jugoslavenski dinar, službeno vezan za njemačku marku, našao pod snažnim pritskom. Situacija je u međuvremenu ponešto ublažena zahvaljujući restriktivnoj novčanoj politici narodne banke ali vezivanje dinara za njemačku marku zapravo je propalo a politika male količine skupog novca tjera sve veći broj poduzeća u insolventnost. Gligorov ocjenjuje da je veliki pad vrijednosti dinara samo pitanje vremena. Srbija, koja kruto inzistira na politici državne kontrole proizvodnje i potrošnje i regulacije cijena preživljava danas samo zahvaljujući svojoj sivoj ekonomiji. Srpska država odnosi danas više od 50 posto gospodarske proizvodnje. Doduše, visoke cijene prokrijumčarene robe mogu platiti tek malobrojni pojedinci - u prvom redu profiteri iz sustava. Rafinirani taktičar Milošević spretno je velikodušnim nadarbinama kupio blagonaklonost - ili šutnju - svojih političkih prijatelja a posebno svojih neprijatelja. Tko ikako može, odlazi u emigraciju. Tko ostaje, rezignira i jednog će dana - kada rat i nestašica navrše deset godina - prihvatiti takvo stanje kao nešto sasvim normalno. Miloševićeva policija, koja premlaćuje kosovske Albance i ubija njihove žene i djecu, razbija i nadu u bilo kakvo poboljšanje u krnjoj državi. No, predsjednik krnje Jugoslavije Milošević ionako nikada dosad nije bio zainteresiran za argumente razuma - kamoli još onog gopodarskog", zaključuje Klaus W. Bender. 060150 MET mar 98