RUSIJA-IZVESTIJA OD 25.2.98. O RUSBATU U UGLJEVIKU

RUSIJA IZVESTIJA 25. II. 1998. Rusija u Bosni dotjeruje obrazac profesionalne vojske O ruskoj brigadi koja djeluje u Bosni u sklopu međunarodnih snaga UN-a pišu Tamara Zamjatina i Nikolaj Kalincev, pozivajući se na ITAR-TASS: "Prvi zamjenik ministra obrane Nikolaj Mihajlov nazvao je ruske mirovne snage idealnim uzorkom za uvježbavanje buduće profesionalne vojske RF. On je posjetio rusku mirovnu brigadu razmještenu u gradu Ugljeviku, u republici srpskoj u BiH. Zamjenik ministra bio je u pravu kada je rekao da su se za samo nekoliko godina naši vojnici u Bosni ne samo izjednačili u profesionalnosti sa svojim zapadnim kolegama iz Međunarodnih snaga za stabilizaciju (SPS), već su ih u nečemu i nadmašili. Zbog zajedničkih slavenskih korijena, naši se bolje slažu s domaćim srpskim pučanstvom, kod njih nema te umišljenosti koju Srbi primjećuju kod 'stranaca' iz Europe, posebice iz SAD-a. Tijekom rata na Balkanu, na Zapadu je stvoreno pristrano mišljenje o Srbinu koji ima 'željezne zube' kojima je spreman ugristi svoje neprijatelje - bosanske Muslimane i Hrvate. Stoga su domaći ljudi skloni našima. Nisu loši ni odnosi s Muslimanima. Naši, svakako, nemaju takva sredstva kao Zapadnjaci. Oni mogu dati desetke tisuća dolara za obnovu srušenih tvornica i stambenih zgrada. U usporedbi s time, izgradnja skromne crkvice Sv. Aleksandra Nevskog na području baze ruske brigade, prava je sitnica. No na vratima visi kratka obavijest na srpskom jeziku da nedjeljom domaći stanovnici mogu posjećivati crkvu. Oni dolaze i slušaju tenor oca Vasilija, mladog svećenika kojega je Aleksej II. poslao u republiku srpsku. Kada su u Bosni bili izbori za općinska tijela vlasti, na biračka su mjesta u zoni odgovornosti brigade došle stotine izbjeglica kako bi glasovali za svoje. Izbori su se zbog zbrke produljili na dva dana. Uporni su izbornici noćili pod otvorenim nebom. Tada je zapovjednik ruske brigade Aleksandar Iskrenko naredio vojnicima da za jednu noć ispeku dvije tone kruha i da nahrane izbjeglice. Tih 'sedam kruhova' dugo će pamtiti. Bilo je to o 'moralu' brigade. No klasici su nas učili da nadgradnja uvijek zavisi od baze. Sada, dakle, o bazi. Naši u Bosni dobivaju oko tisuću američkih dolara za mjesec, budući da su svi mirotvorci pod ugovorom. Jedan časnik kaže: "Žena mi je cijeli život zanovijetala da je svoju visoku naobrazbu ostavila zbog mojih čizama. Sada je povukla sve što je rekla.' Mirotvorci u pravilu odlaze u Kubanj, Rjazanj i Tulu u automobilima stranih marki. Ne samo za provinciju, već i za Moskvu, san je za godinu dana zaraditi novce za rabljen, ali dobar auto. Sve je to jak materijalni poticaj za savjesno ispunjavanje vojnih obveza. (...) Najviše neobičnosti prati odnose između naših i američkih vojnika koji su doslovno sto metara udaljeni jedni od drugih, a povezuje ih uzak viseći most iznad kanala koji ovdje zovu 'most na Elbi'. Na Dan branitelja domovine, naši su izvodili pokaznu vježbu s paljbom i eksplozijama, zaboravivši upozoriti susjede. Uplašeni su Amerikanci, misleći da se obnovilo ratno djelovanje između sukobljenih strana u Bosni, ničice padali u blato. Uostalom, ova 'ratna epizoda' ne remeti miroljubive odnose partnera iz SPS-a. (...) Amerikanci sa zadovoljstvom mijenjaju prekrasne vojne noževe, koji u američkoj bazi u Tuzli stoje 50 dolara, za padobranske majice i vojničke jakne. Ne ponose se takvim trofejima samo vojnici, već i diplomati. (...) Sve gluposti koje opisujemo, imaju zapravo ozbiljnu svrhu - pokazati da u svakoj vojničkoj zajednici može biti normalna, zdrava mikroklima, bez pucanja po straži. Takva mikroklima može biti samo tamo i onda kada vojnici i časnici znaju da ne službuju u strahu od batina. Ruski su mirotvorci u Bosni svjesni da bi na njihovo mjesto htjele doći tisuće mladića. No tu dolaze samo najbolji koji se biraju prema moralno-fizičkim mjerilima. Ti najbolji, prema riječima prvog zamjenika ruskog ministra obrane, 'zaslužni su što međunarodna zajednica prepoznaje i priznaje, a svijet poštuje rusku zastavu'. Školu za mirovne pothvate zadnjih je nekoliko godina završilo 50 tisuća ljudi u Tadžikistanu, Abhaziji, Nagornom Karabahu i Bosni. To je vrlo važna priprema za prijelaz ruske vojske na profesionalne osnove tijekom njezine reforme." 260116 MET feb 98