DNEVNI PREGLED 22 3. VELJAČE 1998.

BRITANSKI RADIO - BBC 2. II. 1998. Pregled tiska Jedinstvene vijesti koje bi sve britanske novine danas smatrale vodećom jednostavno nema. Praćenje posljednjih događaja u sukobu s Irakom došlo je na nekoliko naslovnih stranica. Pod naslovom 'Iraku ponestaju diplomatske opcije' 'The Independent' tvrdi kako Sjedinjene Države pokušavaju verbalnom i vojnom prijetnjom natjerati Irak da inspektorima za oružje UN-a dopusti pristup svim lokacijama. Nekoliko listova navodi američku državnu tajnicu Madeleine Albright kako će Sjedinjene Države za nekoliko tjedana konačno donijeti odluku o vojnoj akciji. 'The Times' donosi vijest kako će britanska vlada sastaviti nacrt nove rezolucije Vijeća sigurnosti u pokušaju da se razbije pat pozicija. No 'The Times' tvrdi kako Velika Britanija neće odustati od vojne akcije. Iračkoj krizi također dosta britanskih listova posvećuje svoje uredničke komentare. 'The Guardian' se recimo u svojem pita je li situacija uistinu toliko kritična da bi odlučnom vojnom akcijom trebalo riskirati niz negativnih učinaka za autoritet Ujedinjenih naroda, srednjoistočni mirovni proces i, naravno, za irački narod. List smatra kako nam je potrebna daleko jasnija slika o naravi i razmjerima iračke vojne prijetnje te mirnija rasprava o alternativi. Prijedlog Kofi Annana za poboljšanje programa Nafta za hranu upućuje na daleko širi prostor za pregovore. Prijetiti vojnom akcijom ima svojih ograničenja, s obzirom da je zli diktator Sadam već prije doživio uspjeh vodeći rat na račun svoga naroda. Prava opasnost - smatra 'The Guardian' - leži u tome da prijetnja vojnom akcijom krene svojim vlastitim nezaustavljivim tijekom. 'The Daily Telegraph' upozorava kako bez neograničenog pristupa svim lokacijama inspektori Ujedinjenih naroda ne mogu ocijeniti i uništiti irački kemijski i biološki potencijal, međutim, to se ne može postići ni zračnim udarima, nego jedino slanjem i raspoređivanjem kopnenih snaga. No još ta razina eskalacije krize nije dosegnuta. Zasad Washington favorizira pristup iz daljine, iz zraka, jer se nada da bi tako žrtve bile minimalne. No lekcija zaljevskog rata bila je kako je zračna sila nedostatna te da su potrebne divizije na tlu kako bi se porazio agresor. List zaključuje kako se čini da su Washington i London na početku duge i sve napetije kampanje. Monica Lewinsky doduše nastavlja i danas biti u središtu britanskog interesa kada je on okrenut na drugu stranu Atlantika. 'The Times' na dnu svoje naslovne stranice donosi novi moment u aferi u središtu koje su Bill Clinton i Monica Lewinsky. Jučer su naime odvjetnici gđe Lewinsky priopćili kako bi se ona mogla priključiti Clitonovim odvjetnicima u boju protiv neovisnog istražitelja sudca Kennetha Staara. Ginsburg nakon što nije uspio postići dogovor s gospo. Starom oko njezina svjedočenja, sada energično umanjuje izvještaje o pojedinostima navodne afere između Predsjednika i pripravnice u Bijeloj kući. Gledajući kako se polako politička vrlina cijedi iz ove već dvotjedne sage, g. Ginsburg je izjavio kako mu se čini da predsjednik Clinton preživjeti škandal i da će nacija opet biti u redu. No, 'The Independent' donosi vijest kako je gđica Lewinsky prodala za dobro plaćeno radno mjesto u New Yorku. Ti navodi koje iznosi magazin 'Newsweek' čiji su novinari među rijetkima koji su preslušali sve snimke Monicinih ispovijesti dodaju težinu teoriji koja već neko vrijeme kruži Washingtonom. Riječ je o datumima kada je navodno gđica Lewinsky razgovarala s Predsjednikom. Prema toj teoriji, Monica je primila poziv da svjedoči u procesu o seksualnom zlostavljanju protiv predsjednika Clintona sredinom prosinca. 23. prosinca otišla je na interview za posao kod American Expressa, no oni su je odbili. 28. se prosinca navodno sastala s Billom u Bijeloj kući. Dva dana kasnije imala je još jedan razgovor o zaposlenju, ovaj put s izdavačkom kućom. 7. siječnja potpisala je pod zakletvom izjavu kako nije održavala spolne odnose s Predsjednikom Sjedinjenih Država. 8. je bila na interviewu za radno mjesto kod Revlona koji joj je za nekoliko dana i ponudio posao. Njezin se odvjetnik jučer još dodatno morao truditi da je obrani od napada bivših ljubavnika koji tvrde kako se Monica zaputila put Washingtona kako bi zavela Predsjednika, čitamo u 'The Independentu'. 'The Times' na naslovnoj stranici donosi vijest o demantiju kojega je preko jednog prijatelja u Engleskoj priopćio Arthur C. Clarke, tvorac klasičnog djela znanstvene fantastike '2001. - Odiseja u svemiru', da je za života u Šri Lanki plaćao maloljetnicima za seksualne usluge. Da stvar bude nezgodnija, princ Charles je tijekom svoga skorašnjeg posjeta Šri Lanki slavnog pisca trebao promovirati u viteza. Sir Arthur je rekao da se protivi - kako se izrazio - petljanju s malim dječacima. On je dodao kako u tim vrlo bolnim navodima koje je jučer pronio tabloid 'The Sunday Mirror' nema istine. Sir Arthur koji je već petnaest godina za invalidskom stolicom veli kako spolno nije aktivan već više od dvadeset godina, čitamo na naslovnoj stranici 'The Timesa'. 'The Daily Telegraph' donosi i kratku vijest o opasnostima koji u životu očekuju pesimiste. Godinama već znanstvenici skreću pozornost javnosti na snagu pozitivnog mišljenja i njegovu ulogu o održavanju zdravlja. No sada se čini kako je važnije od pozitivnog mišljenja zapravo ne imati negativne misli. Proučavanja 224 odrasla ispitanika pokazala su kako bi izbjegavanje pesimizma moglo biti važnija od prihvaćanja optimizma za smanjivanje tjeskobe i stresa i opće zdravlje. 'The Times' donosi vijest o tome kako britanski Foreign Office stvara novi soj diplomata koji bi trebali Hollywoodu prodavati uratke britanske filmske industrije, a Francuzima britanski dizajn. Taj tradicionalni bastion elitizma odlučio je mladim poduzetnicima ponuditi posao plasmana britanskih proizvoda, posebno iz područja kulture i umjetnosti. Za posao se više ne traži oxfordski izgovor i znanje o rasporedu pribora za jelo na stolu. Naglasak je na suvremenim idejama i stručnosti u područjima za koje je vlada zainteresirana. (...) *** Nakon razgovora hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška s američkim ministrom obrane Williamom Cohenom i zamjenikom državnog tajnika Storbeom Talbotom u Washingtonu prošlog vikenda, dvije su zemlje objavile zajedničko priopćenje u kojemu je najavljeno brzo rješenje niza pitanja, od povratka izbjeglica i statusa Ploča do eventualnog učlanjenja Hrvatske u Partnerstvo za mir. Povodom toga Žarko Vodinelić je razgovarao s hrvatskim veleposlanikom u Washintonu Miomirom Žužulom i najprije ga upitao znači li to da su riješena sporna pitanja koja su opterećivala američko-hrvatske odnose u posljednje vrijeme. = Moja je procjena, mislim da je opće mišljenje, da sada Sjedinjene Američke Države i Hrvatska ulaze u jednu novu fazu odnosa. Sad kad su riješeni osnovni problemi koje je imala Hrvatska, znači završetak UNTAES-a mandata i kada su riješeni određeni problemi, što te i vi rekli, problemi koji su opterećivali bilateralne odnose, mislim da možemo ući u fazu i razvoja jedne drugačije kvalitete u odnosima i taj posjet je u tom smislu i bio pripreman, a mislim da se u tom smislu i odvijao. - Jesu li točni dojmovi koje su iznijeli neki promatrači da je Hrvatska popustila pritisku Washingtona u nekim pitanjima u kojima su se dvije zemlje dosad razilazile, na primjer u rješenju spora oko Ploča i nedvosmisleno prihvaćanje svih izbjeglica o čemu je prije bilo sporenja. = Ja mislim da je sporenja više bilo u interpretaciji i u tome koliki je stupanj politizacije bio svemu pridavan. Hrvatska ne samo da je prihvatila da će riješiti pitanje Ploča davno u vrijeme potpisivanja Washingtonskog sporazuma, nego luka Ploče funkcionira manje-više na način na koji će funkcionirati u budućnosti cijelo ovo vrijeme. Nitko se ne pita na koji način je sve ono što je dolazio u Bosnu i Hercegovinu, od humanitarne pomoći, kompletne gospodarske, veza koje postoje do svega ostaloga, dolazilo je naravno kroz Ploče. I obostrani interes je i Bosne i Hercegovine i federacije, između Hrvata i Bošnjaka, i naravno Republike Hrvatske da se to riješi. I tu nije uopće potreban pritisak niti Amerike niti bilo koga. To je stavljeno u kontekst ukupne provedbe Daytonskih sporazuma i u tome pogledu se Sjedinjene Američke Države pojavljuju kao nekakav posrednik. Novo je utoliko što je dogovoren datum do kada će se to napraviti i što su usaglašeni osnovni principi na kojima će se to napraviti. A na temelju tih principa će jedna i druga delegacija usaglasiti sporazum. - Spomenuli ste vremenski rok za Ploče. Je li možda bilo riječi o nekim konkretnim rokovima za učlanjenje Hrvatske u Partnerstvo za mir? = Nije bilo u konkretnim terminima govora, i teško da je moglo biti u ovome. Mi imamo jedan program koji proizlazi iz smjernica koje je izrekao predsjednik Tuđman u svom obraćanju Saboru, a to je priključenje općenito NATO-u, znači kroz Partnerstvo za mir i Europskoj uniji. Ja mislim da ćemo mi operacionalizirati, razraditi vremensku shemu, a unutar toga nije za nas presudno pitanje trenutka u kojem ćemo se uključiti u Partnerstvo za mir. Puno je važnije koja je kvaliteta tog ugovora kojeg ćemo tada potpisati. Jer danas ulazak u Partnerstvo za mir predstavlja samo početnu točku prema konačnoj stanici, a konačna stanica je uključenje u NATO. Da li se to dogodi tri mjeseca prije ili tri mjeseca poslije, to nije od presudne važnosti. Od presudne važnosti je da je jasno da onog trenutka kad Hrvatska se priključi u Partnerstvo za mir, je da kuda to njeno priključivanje vodi. Mi očekujemo intenzivirati svoje pregovore i sa Sjedinjenim Američkim Državama ili sa svim zemljama članicama negdje kroz sljedećih šest do osam mjeseci i negdje potkraj godine eventualno privoditi kraju pregovore o pristupanju Hrvatske Partnerstvu uza mir. Ali opet kažem, na ovaj način o kojem sam govorio. Mislim da prije definitivne odluke sljedeće godine o proširenju NATO-a da bi Hrvatska trebala biti već čvrsto učvršćena u tom vagonu koji vodi prema konačnom cilju. - Kako biste vi onda ocijenili sadašnju fazu hrvatsko-američkih odnosa? Je li, po vašem mišljenju, prošlo razdoblje koje se moglo ocijeniti kao razdoblje zahlađenja iz prošle godine? = Svakome tko prati imalo pobliže odnos između Sjedinjenih Američkih Država i Hrvatske potpuno je jasno da ti odnosi su uvijek definirani, a barem gledani kroz prizmu provedbe Daytonskog sporazuma. Prošle godine smo imali određene nejasnoće, neizvjesnosti, probleme u provedbi sporazuma. Mislim da su ti problemi i nejasnoće riješeni. U ovu godinu, rekao bih, Hrvatska i Sjedinjene Američke Države ulaze bez ikakvih otvorenih problema u bilateralnim odnosima, i mislim da je na nama i s jedne i s druge strane, a naravno prvenstveno na nama iz Hrvatske da onda takovu situaciju na određeni način pretvorimo u kvalitetne, trajno čvrste i stabilne odnose. Ja sam uvjeren da će Hrvatska učiniti sve sa svoje strane, a jednako tako sam uvjeren da je to interes i Sjedinjenih Američkih država i zapravo svakoga onoga koji hoće trajanju stabilizaciju. Znači očekujem jednu godinu za koju mislim da će donijeti bitni napredak i u provedbi Daytonskih sporazuma, a onda i učvršćenju hrvatsko-američkih odnosa. (BBC) SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 2. II. 1998. 'Etničko čišćenje' polučuje silu zakona "Nekoliko puta mjesečno, Borislav i Dušanka Birg prolaze pored svojih stanova u gradu i tužno odmahuju glavama. Nakon što su početkom rata 1992. pobjegli sa samo jednim komadom prtljage, više od dvije godine pokušavaju povratiti svoj dom", piše Jeffery Smith iz Sarajeva. "Birgovi su hrvatske i srpske nacionalnosti, u gradu koji je sad 87% muslimanski. Suočili su se s gomilom birokracije te ne previše suptilnom diskriminacijom mjesnih vlasti. Njihova je molba za povrat stana odbijena, njihova se žalba zanemarila, a kad su ipak pokušali useliti u svoj stan, vojnici su nakratko počeli gušiti Dušanku Birg te su izbacili par iz stana. (...) Kao što je UN-ov dužnosnik koji je tražio akciju ustvrdio, grad je grub prema Dušanki 'jer je ona Srpkinja ... cilj je da se njihov povratak sprječi.' Proučavanje slučaja Birg i mnogih sličnih govori da se, kao što mnogi smatraju, etničko čišćenje u ovoj državi nastavlja, samo što se sad postiže pravnim sredstvima, umjesto oružanim sukobima. Poslije rata 1995., oba su novostvorena politička entiteta u Bosni - republika srpska i muslimansko - hrvatska federacija - donijela zakone zakone i pravila sa svrhom zamrzavanja mjesne koncentracije te sprječavanja povratka manjina u njihove predratne domove. Taj je pokušaj bio uvelike uspješan. Manje od 9% od 400.000 izbjeglica koje su se vratile svojim domovima od 1995. predstavljaju manjine. Kao posljedica toga, poslijeratne sheme iseljavanja uglavnom su ojačale učinak rata, otežavajući zapadni cilj povratka na predratnu integraciju. Inozemne frustracije zbog tih prepreka dosegle su točku ključanja. Na zahtjev Clintonove vlade te s potporom UNHCR-a u Bosni, u utorak će se ovdje održati jednodnevna konferencija s ciljem da se istakne neuspjeh bosanske vlade u dopuštanju, a kamoli promicanju, ponovnog doseljavanja manjina. Sudionici konferencije postavit će vladi niz kratkih rokova za prihvaćanje novih zakona, rješavanje desetaka stambenih raspri i dopuštanje da se tisuće izbjeglica - pripadnika etničkih manjina počne vraćati u Sarajevo. Kako bi osigurali da će se poruka čuti, američki i europski diplomati planiraju zaprijetiti obustavljanjem pomoći od desetak milijuna dolara Sarajevu, ne ispune li se rokovi.(...) Glavna prepreka dopuštanju povratka manjina jest zakon iz 1995., kojim se bivšim stanarima poslije 22. prosinca te godine, daje dva tjedna da zatraže povrat svojih domova. To je bio kratak rok, u vremenu kad je neprijateljstvo među stranama još uvijek bilo veliko. Nisu li izbjeglice taj rok ispunile, njihova je imovina proglašena napuštenom te dodijeljena nekom drugom. Budući da zakon nikad nije objavljen izvan zemlje, stotine tisuća manjina ostalo je bez pravne naknade. Bosanski je parlament također glasovao za odricanje prava povratka izbjeglicama u tisuće stanova koji su prije rata bili u vlasništvu Jugoslavenske armije, poništavajući ugovore za prodaju tih stanova njihovim predratnim vlasnicima. Bosanska je vojska mnoge od tih stanova proglasila napuštenima te ih prenijela na svoje omiljene ratne veterane. UN-ovi djelatnici za pomoć u području mogu navesti desetke slučajeva kad su Srbi ili Hrvati bili zlostavljani arbitrarnim pravilima, poput slučaja kad čovjekovi dokumenti nisu bili prihvaćeni, budući da su bili napisani na ćirilici. Mnoge se zavlačilo, pričama da su se pojavili krivog dana da pokupe ključeve; drugima je službeno rečeno da su njihovi domovi neuseljivi, iako su u njima živjeli Muslimani. (...) Vladini dužnosnici priznaju da je bilo grešaka, no tvrde da su ih američki i UN-ovi dužnosnici preuveličali. 'Mnogo je napetosti ... uoči te konferencije, zbog glupih izjava Ureda visokog predstavnika', izjavio je savjetnik predsjednika Izetbegovića, Mirza Hajrić. On je izjavio da su stambene razmirice proizašle iz vladine neučinkovitosti te zbog toga što jednostavno nema dovoljno stanova za sve one koji sad žele živjeti u Sarajevu.' 'Problem je što je 30% stambenog preostora uništeno, a ovdje živi 15.000 stranaca radi provedbe programa pomoći', izjavio je Hajrić. On je, međutim, priznao da je gužva djelomično proizašla iz činjenice da su pod nadzor vlasnika koji su prije rata imali samo jednu stambenu jedinicu, došle dvostruke stambene jedinice. 'Tu su (zapadni kritičari) u pravu... Ljudi pokušavaju dobiti nešto, stan za rođaka, tri stana za sebe', izjavio je Hajrić. 'Vlada to pokušava riješiti.' Takav je i slučaj Margarit Tomić, veoma poznate sarajevske mezzosopranistice. Ona je za vrijeme rata otišla održavati dobrotvorne koncerte, a kad se vratila, viši pomoćnik Izetbegovića preuzeo je njezin stan i zbirku umjetnina. 'Ta je priča kružila i kružila', izjavio je Hajrić. 'Slažem se da je to užasan slučaj, no svi ti aktivisti za ljudska prava pričaju o istim primjerima, pa se čini da ih je više nego što je to zaista slučaj.' Borislav Birg kaže da je frustrirajuće biti 'izbjeglica u vlastitom gradu' i biti policijski sprječen popravljati svoj stan. Dok su on i žena bili izbjeglice u Švicarskoj, kaže on, iz stana su uklonjeni vrata, prozori te zahodski inventar. 'Nešto se mora učiniti', izjavio je on. 'Ne mogu više živjeti na cesti, oviseći o pomoći rođaka.' Njegova žena Dušanka dodala je: 'Razlog je inat. Ovo je nacionalno utemeljeno.'" THE NEW YORK TIMES 2. II. 1998. Otpor prema ublažavanju podjele Bosne stavlja UN u težak položaj Chris Hedges piše iz Bosanskog Grahova: "Gradonačelnik ovog malog sela danas je tri sata putovao iz Banje Luke, u kojoj sa svojom obitelji živi u prenatrpanom izbjegličkom središtu, kako bi svog zamjenika upitao bi li mogao preuzeti kabinet. 'Pa', rekao je zamjenik Zlatan Civčija, zavalivši se u svoj veliki kožnati stolac, 'možda bi vam UN mogao osigurati proračun za putovanja. Ne vidim zašto bi trebali tako duga putovanja plaćati vlastitim novcem.' Kad je Srbin Dragiša Kovačević prošlog rujna izabran za gradonačelnika ovog hrvatskog sela u Bosni, njegova je pobjeda pozdravljena kao jedan od prvih udaraca krutoj podjeli Bosne na tri entiteta. To je bio jedan od nekoliko gradova u kojima je velik broj izbjegličkog stanovništva izabrao vlade u izgnanstvu. Drugi je takav grad bila Srebrenica, u kojoj je 1995. vojska bosanskih Srba . ubila nekoliko tisuća Muslimana. No prošlo je pet mjeseci, a dužnosnici UN-a kažu da nisu u stanju prevladati kampanju vodstva bosanskih Srba i Hrvata, s ciljem da sprječe djelovanje tih novih vlada. Od ukupnog broja izbjeglica iz Bosne, koji se procjenjuje na dva milijuna ljudi, samo se 35.000 njih 1997. vratilo područjima koje nadziru druge etničke skupine. Bude li ove godine broj povratnika sličan, diplomati se boje da bi podjela zemlje mogla biti nepovratna. U rujnu će se održati izbori u kojima ljudi mogu glasovati samo u mjestima stanovanja. 'Taj problem rasvjetljuje temeljnu manu političkog sustava u Bosni', izjavio je Christopher M. Bennett, zamjenik upravitelja , Međunarodne krizne skupine, neovisne promatračke organizacije. 'Sve te nacionalističke stranke mare samo za svoje žitelje. (...) Taj tip političkog sustava - temelj kojeg je strah od onog drugog - ne može uspjeti. Nikad neće uspjeti." Selo Bosansko Grahovo jedan je od najsumornijih primjera. Hrvatska vojska osvojila je to područje u ljeto 1995. Izgnano je kojih 8.000 etničkih Srba, 95% predratnog stanovništva sela. Hrvati su zatim dinamitirali gotovo sve građevine, u sklopu plana sprječavanja etničkih Srba da se vrate u područja pod hrvatskim nadzorom. U selu sad živi oko 200 hrvatskih obitelji prognanih iz drugih dijelova Bosne. Nema tekuće vode. Ljudi se griju na drva ili ugljenom; prozori su zaštićeni ljepljivim trakama, a električni su se vodovi objesili. Većina ljudi su siromasi te preživljavaju od pomoći i prigodnih poslova poput sječe drva za vatru. Bijeg tisuća etničkih Hrvata iz srpskog dijela Bosne suočio je hrvatske vlasti s potrebom za stambenim prostorom u zapadnom dijelu Bosne, koji je pod hrvatskim nadzorom. Hrvatska je vlada počela obnavljati one iste kuće, koje je njezina vojska uništila te nuditi ispolirane nastambe Hrvatima beskućnicima, kao i onima koji su kao izbjeglice živjeli u Njemačkoj. Hrvatska poduzeća koja su prisno povezana s vladom uložila su u općine, nudeći Hrvatima spremnim na preseljenje poslove u mjesnim tvornicama. Nekih 2.000 vojnika iz vojske bosanskih Hrvata, koju također usmjerava i financira hrvatska vlada, odijelilo je nekoliko stambenih zgrada u središtu Drvara i stvorilo bazu. Ured UN-ovog Visokog predstavnika za izbjeglice omogućio je Bosanskom Grahovu dobivanje UN-ove pomoći za obnavljanje razorene zgrade, koja je nekad pripadala jugoslavenskom ministarstvu za šume. Ta bi se zgrada iskoristila kao nova gradska vijećnica. Redarstvo je (sastavljeno od etničkih Hrvata koje plaća hrvatska vlada u Zagrebu) smjesta obustavilo radove, tvrdeći da među djelatnicima - bosanskim Srbima, ima ratnih zločinaca. 'Složili smo se udaljiti jednog djelatnika', izjavio je čelnik ureda za izbjeglice UN-a Jose R. Euceda', a zatim se redarstvo u srijedu vratilo i izjavilo da je vlasništvo nad zgradom sporno. Radovi su opet morali biti zaustavljeni. Hrvati provode vrijeme smišljajući nove igre kako bi omeli postavljanje izabranih dužnosnika.' Oko dvadesetak konstrukcijskih djelatnika danas je besposleno stajalo ispred zgrade, čavrljajući s gradonačelnikom, koji će se uskoro s trojicom kolega - gradskih administratora, vratiti u Banju Luku. U gradonačelnikovoj kući u selu žive dvije hrvatske obitelji. 'U republici srpskoj nazivaju nas izdajicama, jer se želimo vratiti u sela pod hrvatskim nadzorom', izjavio je on. 'Ovdje nam ne dopuštaju da živimo i radimo. Svi nas odbacuju.'" THE WASHINGTON TIMES 1. II. 1998. Profitiranje iz igre izgradnje nacije Bob Djurdjevic iz Phoenixa u Arizoni, izdavač novina Truth in Media, piše kako je u svojoj kolumni 17. studenog 1996. istakao da su američki predsjednički izbori nalikovali na trku za 'Velikim poslovima'. "(...)Sad postoje dokazi da klika Novog svjetskog poretka izvozi svoju demo - farsu u nekoliko drugih država svijeta. Koliko ste puta čuli ljude poput Billa Clintona, Georgea Busha i drugih washingtonskih insidera, kako opravdavaju nazočnost naših vojnika ili nevladinih organizacija u više od 100 država širom svijeta na temelju toga, što u te države žele izvoziti američke vrijednosti, poput slobode i demokracije? Ovaj je pisac izgubio pregled, no 'ad nauseum' bio bi prikladan odgovor. Riječi su jeftine, međutim, a lakovjernost prosječnog američkog glasača velika, zahvaljujući stalnom ispiranju mozga koje provode mediji. Samo povremeno, kao u slučaju Somalije, tragični događaji Amerikancima pokažu kako naša vlada zapravo izvozi demo- farsu i neokolonijalizam, pod krinkom demokracije i izgradnje nacije. Na sreću, u posljednjim vijestima demo - farse nije bilo izgubljenih života. No bilo je značajnih gubitaka slobode i/ili nacionalnog suvereniteta u nekoliko svjetskih država. (...) U jednom je području američka politika proizvela najveći ljudski i materijalni pokolj u Europi još od vremena Drugog svjetskog rata; radi se o Bosni. Prvo, mi smo priznavanjem Bosne potaknuli građanski rat, a Bosna nikad nije bila više nacija nego što je to, primjerice, New York ili Los Angeles. Ta su dva grada također multietničke metropole, sa 7, odnosno 3,5 puta većim brojem stanovništva od Bosne. Kao drugo, naša je vlada raspirila etnički sukob kad je američki veleposlanik (Warren Zimmermann) ohrabrio vođu bosanskih Muslimana, Aliju Izetbegovića, da odbaci lisabonski mirovni dogovor, s kojim su se sve tri stranke složile u ožujku 1992. Sjedinjene su Države priznale Bosnu 6. travnja 1992. Uslijedili su: nametanje genocidnih UN-ovih sankcija protiv Srba u svibnju 1992., stotine tisuće žrtava na svim stranama te više od milijun izbjeglica u tri i pol godine snažnih borbi. Američko/savezničko bombardiranje bosanskih Srba s kolovoza na rujan 1995. učvrstilo je pobjedu muslimansko - hrvatske federacije, koju je podupirao Washington. Rat u Bosni na posljetku je zaustavljen, 'mirom' koji su Amerikanci nametnuli 1995. u Daytonu. Odtada, 98% američkih ulaganja završilo je u muslimansko - hrvatskoj federaciji. To znači da je srpska polovica zemlje dobila samo 2% te inozemne pomoći. Dakle, nastavlja se rat Novog svjetskog poretka protiv pravoslavnih Srba. Radi se o tome, da je novac zamijenio bombe kao izabrano oružje (zanimljivo, zar nije, kako to priziva sličnosti s američkom politikom prema Iraku.) No republika bosanskih Srba dobila je umjesto novaca 100% demo - farse Novog svjetskog poretka. The New York Times izvijestio je 19. siječnja da su za pratnju 'novoizabranog' premijera bosanskih Srba Milorada Dodika u kabinet, angažirani teško naoružani saveznički vojnici. A nije ni čudo. 'Stranka' g. Dodika osvojila je samo dva od 83 mjesta u parlamentu, u savezničkom izbornom inžinjeringu od prošlog studenog. No Dodik je marioneta srbijanskog komunističkog diktatora koji se pretvorio u kvislinga Novog svjetskog poretka (Slobodana Miloševića), tvrdi Vojislav Koštunica, vođa Srpske demokratske stranke. To je razlog zbog kojeg je drugi vazal Novog svjetskog poretka, Biljana Plavšić, odredila g. Dodika za premijera. Možete li zamisliti 'demokratsku' državu u kojoj osoba koja je osvojila samo 2% glasova, posebice kad je to postignuto prijevarom, postane premijer? Ovaj pisac ne može. To je razlog zbog kojeg je Bosna novi primjer 'banana republike bez banana.' U međuvremenu, učinkovito je oduzeto pravo glasa većem dijelu (60%) izbornog tijela. Prijeđimo sad na trenutak s politike na gospodarstvo: kad bismo vas pitali koja zemlja vodi u terminima rasta njezinog bruto domaćeg proizvoda, što biste rekli? Pravi je odgovor Bosna. BDP Bosne narasao je za 50% godine 1996., prema Economistu (17. siječanj); godine 1997., narasao je za 30%, a očekuje se da će ove godine porasti za daljnjih 35%. Želimo da odgovorite na još neka kviz - pitanja o drugoj po redu državi s najbržom stopom rasta. To je Albanija, druga zemlja koja je upravo imala bliski susret s građanskim ratom. Tamo su međunarodni vojnici i promatrači postavljeni 1997., radi sprječavanja sukoba. Bliže kući, primjećujemo slične taktike u El Salvadoru, Panami, Haitiju... Vidite li shemu? Prvo ih uništite, zatim preuzmite i obnovite. (...) U svakom slučaju, i uništenje i obnova zemljine imovine pomažu da tvornice Novog svjetskog poretka imaju posla. Bilo kako bilo, Veliki poslovi pobjeđuju. A tko gubi? Primjerice, gubitnici su 200 milijuna ljudi koje su samo u dvadesetom stoljeću ubile vlade, prema profesoru Havajskog sveučilišta R. J. Rummellu. A gubitnicima bi mogli nazvati i slobodu i državni suverenitet, koji su sad također na listi ugroženih vrsta. Drugim riječima, ono što vidimo je zla, genocidna, parazitska, makijavelistički cinična industrijsko - financijska elita, koja se bogati na patnji bližnjih ljudskih bića. Samo što su oružja i ciljevi, stvaratelji i žrtve, države i ideologije ... imali različita imena u različitim smrtonosnim ciklusima Novog svjetskog poretka. Ima li načina da se zvijer Novog svjetskog poretka zaustavi, prije nego nas sve pojede? Možda ima. A počinje se upravo ovdje, u dobrim starim Sjedinjenim Državama, gdje ljudi imaju pravna sredstva da to učine, i gdje žitelji cijene i njeguju slobodu kao neodvojiv dio naše tradicije i kulture. No imamo li volju to učiniti? Ako sad ne progovorimo protiv takvog Novog svjetskog poretka - koji izvozi demo - farsu i neokolonijalizam pod krinkom demokracije i izgradnje nacije - kad čujemo zvono, moramo znati da 'tebi zvoni', kao što je to Ernest Hemingway izrazio. Što znači - zvonit će tebi i meni, i našoj izgubljenoj slobodi i nacionalnom suverenitetu." NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 2. II. 1998. Najgore je prošlo "Prašina se polako sliježe a pogled bistri. Ono što vidimo smanjuje napetost i istodobno uzrokuje grčeve u želucu. Priznanje odvjetnika Monice Lewinsky da njegova klijentica možda pati od viška mladenačke mašte te da mnoge tvrdnje nisu točne, omogućuje predah američkom predsjedniku Billu Clintonu. Za njega je najgore prošlo. Sada valja vidjeti hoće li posebni istražitelj Starr ponuditi tvrde činjenice koje pobijaju Clintonovu izjavu o nevinosti. Starr mora brzo donijeti odgovarajuće zaključke želi li izbjeći daljne gomilanje štete, već nanesene predsjedništvu i ugledu Sjedinjenih Država. Jedna od pozitivnih strana afere jest spoznaja da je većina američkih građana razboritija no što se općenito pretpostavljalo. Clintonova je popularnost veća nego ikad dosad. Ljudi vole tog čovjeka zato što svoju politiku izvodi iz njihovih nevolja i želja i zato što zemlja prosperira pod njegovom upravom. Stoga mu opraštaju neke stvari i tek su umjereno impresionirani povikom krutih moralista i novinskog senzacionalizma. Sadašnja je afera prerasla u pravu katastrofu za američke novinare koji se hvale da su najbolji na svijetu. U hajci na senzacije i ozbiljni su listovi odbacili svaku kontrolu. Zajedno s obveznom novinarskom savjesnošću izgubljen je i dio ugleda novinstva. To je u najmanju ruku podjednako loše kao i rušenje predsjedništva", zaključuje Martin Winter. HANDELSBLATT 2. II. 1998. Prijeti li istočnoj Europi financijska kriza? "Na financijskim tržištima sve su glasnija upozorenja o mogućoj financijskoj krizi u istočnoj Europi. Ishodište te krize mogla bi biti Rusija koja je drastično povisila svoje kratkoročne kamate. Od danas važna kamata na tržištu novca iznosi 42 umjesto dosadašnjih 28 posto. Taj bi potez trebao sačuvati stabilnost rublje i smiriti financijska tržišta. U siječnju su inozemni ulagači po navodima narodne banke prodali 500 do 600 milijuna dolara ruskih državnih obveznica a dionice su u odnosu na kraj prosinca pale za 28 posto. Istaknuti analitičar JP Morgan-a sljedećim je riječima komentirao restriktivnu novčanu politiku: 'Mnogi će na tržištu deviza ocijeniti da Rusija srlja u stupicu'. Vlada po njegovim riječima želi promicati gospodarski rast ali obrana tečaja rublje suprotna je tom cilju. Američki stručnjak za nacionalnu ekonomiju Ruediger Dornbusch upozorio je u Davosu da bi azijska kriza u sljedećoj fazi mogla prijeći na Rusiju i Brazil. Jedan trgovac iz Deusche Bank Polska SA već je prognozirao da će u tom slučaju i poljski zlot biti izložen pritisku smanjenja vrijednosti", izvješćuje novinar. DIE TAGESZEITUNG 2. II. 1998. Karadžićeva je stranka potpuno razvlašćena "Srpski ekstremisti izišli su iz dvorane spuštenih glava. Kada je u subotu poslijepodne u skupštini Republike Srpske u Banja Luci pala odluka o svečanoj prisezi nove vlade, u srpskoj republici u Bosni i Hercegovini dogodio se preokret. Novu će vladu činiti demokratske a ne nacionalističke snage. Svijet se srušio za neke zastupnike dosada vladajuće nacionalističke 'Srpske demokratske stranke'. Krenuli su u rat za podjelu Bosne i Hercegovine a njihov je životni cilj bilo ujedinjenje Republike Srpske sa Srbijom u velikosrpskoj državi. Ogorčeno su izišli iz dvorane, popraćeni riječima demokratskog zastupnika koje su za njih imale podrugljiv prizvuk: 'Vi ste svoju šansu proigrali - sada smo mi na vlasti'. 'Temelji Republike Srpske raspali su se; demokrati su prodali našu državu međunarodnoj zajednici', izjavio je Mirko Blagojević, jedan od njihovih glasnogovornika. Utjeha Alekse Buhe, nasljednika Radovana Karadžića na položaju predsjedatelja SDS-a, 'da ćemo pobijediti na jesenjim izborima', nikome nije bila pretjerano uvjerljiva. Nisu uvjerili ni njihove saveznike, zastupnike 'Radikalne stranke'. Šef stranke Nikola Poplašen, stranački kolega srpskog ekstremista Vojislava Šešelja, ostao je na ceremoniji koja se održavala u dvorani, signalizirajući time prvi puta ograđivanje od SDS-a. No, čak će se i stara vladajuća stranka boriti samo 'u okviru zakona' a ne više - kao što se prije nekoliko dana strahovalo - oružanom silom. Doduše, prije predaje vlasti opljačkane su državne blagajne i nestali važni spisi iz ministarstava. Osim toga, još uvijek nije jasno neće li policija i ostale vlasti u djelovima istočne Bosne koje nadziru radikali možda ipak pružiti otpor. Pritisak međunarodne zajednice, odluka o produljenju mandata postrojbe SFOR, pridonijela je takvom stajalištu, izjavio je predstavnik Visokog predstavnika međunarodne zajednice Hanns Schumacher na rubu skupštinske rasprave, dodavši da novog premijera podupire i jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević. Beogradski moćnik ponovo je potvrdio svoju fleksibilnost. Naime, Milorad Dodik, 38-godišnji novi premijer iz redova socijal- demokrata, nije član socijalističe stranke Republike Srpske koju nadzire Milošević. Dodik je u prošlosti kritizirao ne samo paljanske ekstremiste već i Miloševića. Nastanjen u Banja Luci, taj je političar davno prije rata bio jedan od pristaša bivšeg jugoslavenskog premijera Ante Markovića koji su se oštro suprotstavljali Miloševićevoj viziji Jugoslavije pod kontrolom Srbije, zalažući se za reforme. U trenutku svog trijumfa Dodik je odbacio svaki oblik trijumfalizma. 'Sada moramo iskoristiti našu priliku i preoblikovati Republiku Srpsku u demokratsko društvo; moramo pokrenuti gospodarske reforme i ispuniti Daytonski sporazum'. Latiti se posla, obnavljati, ljudima ponovo pružiti perspektivu. Dvadesetorica ministara odgovara tom sadržaju. Novi ministar financija Novak Kondić uživa reputaciju stručnjaka otvorenog prema svijetu a bivši načelnik glavnog stožera i novi ministar obrane Manojlo Milovanović ugled čvrstog oslonca nove vlade. Jednom od prvih odluka nove vlade glavni grad Republike Srpske premiješten je iz Pala, Karadžićeve utvrde, u Banja Luku. Istodobno su poništena 33 zakona koji, između ostalog, bili i temelj za onemogućavanje povratka Muslimana i Hrvata. Dodikova vlada neće se oslanjati samo na zastupnike Socijalista, Nezavisnih demokrata i Narodnog saveza predsjednice Biljane Plavšić, već i na predstavnike Hrvata i Bošnjaka, protjeranih tijekom rata. Stekavši na prijevremenim skupštinskim izborima, održanim u prosincu prošle godine, status treće frakcije u parlamentu koji obuhvaća 84 zastupnička mjesta, ti su zastupnici glasali za novu vladu a danas po riječima svog glasnogovornika Safeta Bece očekuju 'djela a ne samo riječi. Dat ćemo vladi određeno vrijeme da se konsolidira ali potom moraju uslijediti mjere koje će omogućiti povratak prognanika'. Po Schumacherovim riječima moguće je i da će za nekoliko mjeseci pojedine ministarske dužnosti pripasti i Bošnjacima ili Hrvatima. U očitovanju vlade Dodik se jasno i glasno založio za poštivanje Daytonskog sporazuma. To očitovanje obuhvaća i povratak prognanika i izručenje ratnih zločinaca. Dodikovi kontakti s 'drugom stranom', održani i tijekom rata, pokazuju da on uistinu ozbiljno namjerava provesti demokratizaciju. Uskoro bi se mogla razviti socijaldemokratski orijentirana stranka koja će obuhvatiti čitavu Bosnu i Hercegovinu. No, treba izbjegavati prenagljenu nadu u reintegraciju čitave države, ističu diplomatski izvori u Sarajevu. Dodikovim su izborom razvlašteni nacionalistički ekstremisti ali Dodikova politika suprotno mišljenjima ekstremista spašava Republiku Srpsku kao državu, naglašavaju diplomati" na kraju članka Ericha Rathfeldera. DIE WELT 3. II. 1998. Liječenje tigra u Davosu "Začetnici svjetskog gospodarskog foruma u Davosu prvobitno nisu namjeravali ništa manje nego definirati 'Prioritete za XXI. stoljeće'. No prije nego što su se vrhunski manageri, političari i znanstvenici mogli baviti budućnošću, morali su najprije uzeti na nišan najnoviju prošlost i sadašnjost. Sastanak na vrhu obilježila je azijska financijska i gospodarska kriza. A signal koji treba ove godine odaslati svjetski gospodarski forum glasi: stvarati povjerenje. Strategija je očita. Što će biti bolji reformski lijek propisan od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) za Južnu Koreju, Tajland, Maleziju ili Indoneziju, što se više mira time unese na uskomešana tržišta, to će prije poziv na povjerenje postati proročanstvo koje se ispunjava samo. Političari i bankari izostavljaju sve što bi moglo još povećati nesigurnost. Razorna spirala koja uništava kapital ne bi se smjela i dalje vrtjeti. Pri tome je razvidno da se na gospodarskom području u Istočnoj Aziji rađa nada. Visoke kvote štednje, izvozna orjentacija poduzeća, relativno dobar sustav obrazovanja, visoki radni moral kao i poduzetno razmišljanje obilježavaju narodna gospodarstva regije. Azijci koji su nekada slovili kao čudo, raspolažu vrlo dobrom rast supstancom za budući rast iako će boom najprije napraviti predah. Zloba danas nije na mjestu jednako kao ni naknadno sveznanje. Napokon su se svi, od bankara do znanstvenika, zanosili navodnom premoći Azijaca. Samo njemačke banke nagomilale su svoja potraživanja u kriznoj regiji na ukupno 200 milijardi maraka. Ono što je sada potrebno, jesu suradnja i pomoć, i u vlastitom interesu. Jer azijski je virus već zarazio gospodarstva Europe i Amerike. Prognoze rasta revidiraju se na niže, trgovačke bilance se pogoršavaju, poduzeća korigiraju očekivanja dobiti, banke poduzimaju ispravke vrijednosti. Posljedice su mjerljive. Kao moguće sljedeće krizno žarište navodi se istočna Europa. Zato je neizbježno da se i dalje podupire ne baš nesebičan globalni krizni menadžment MMF-a, Svjetske banke, kreditnih ustanova i vlada. Američki glavni pregovarač Lawrence Summers ima pravo kad kaže: sada otkazati suradnju MMF-u bilo bi slično kao i otkazati zdravstveno osiguranje kad se razboliš. Uvijek se dakako može tvrditi da je pomoć stigla prekasno i da moćne rating agencije nisu dovoljno rano upozorile. Ili da je monetarni fond svojim vatrogasnim akcijama razbio puno porculana, jer je raspirio paniku na finacijskim tržištima. Ipak su azijske zemlje same ostavile svijet u neizvjesnosti o svojim beznadnim finacijama i svoju budućnost bojale previše ružičasto. Autoritarnim i djelomično zatvorenim državama istočne Azije nedostaje prozirnosti. Uza svu vrijednost kritike, akcije pomoći imaju zajednički cilj stvaranja povjerenja. Stabilnost u Aziji u doba globalizacije znači i stabilnost za ostatak svijeta. Da bi se postigao, treba prijeći težak put. Tek kad se beskompromisno provede u djelo drastično liječenje bankarskih sustava, tržišta će se otvoriti strancima a međunarodni krediti biti uporabljeni ne za kratkoročno podmirenje dugova, nego za stabilizaciju tečajeva, može se nastaviti azijska uspješna priča. No ne može se živjeti samo od posuđenog novca. Rizici kreditiranja bili su, kako se sada pokazalo, viši nego što se mislilo. I tigrovi su ranjivi. Terapija za ozdravljenje je djelomično već započela. Južna Koreja je, poslije najnovijeg sporazuma o reprogramiranju dugova s vjerovnicima i zatvaranja polovice svojih banaka, na dobrom putu. I Tajland je napravio prve bolne korake u smjeru sanacije ali je zbog visoke nezaposlenosti pred velikim socijalnim problemima. U Indoneziji se tek mora pokazati može li sijedi autokrat Suharto ispuniti obveze zapadnoga svijeta i odreći se državnog kapitalizma. No nema drugog izbora. Ionako bi bilo najbolje da šef klana popusti pod unutarnjepolitičkim pritiskom i nestane s pozornice umjesto da se u ožujku po sedmi put kandidira za predsjednika. U Maleziji se još čekaju reforme. Kao zadnji - i najvažniji - u azijskom savezu ostaje u razvoju ometani Japan, nekadašnji uzor država tigrova. Tamo se reforma zamršenog financijskog sektora, liberalizacija i deregulacija tržišta očituje kao ustrajan proces. Ali zemlja se mora obnoviti ako ne želi upasti u gospodarske nevolje. Kriza u Japanu imala bi osim toga nesagledivih posljedica na gospodarstvo. Azijci su podnijeli osjetljivi poraz. Za oporavak će trebati još neko vrijeme, možda čak godine. Kriza još nipošto nije prevladana iako bi neki u Davosu rado da je tako. Ali mali početak za svršetak krize je učinjen" - piše Martin Halusa. 2. II. 1998. Zašto je svjetski gospodarski forum u Davosu najbolji barometar za sve probleme ovog svijeta? "Newt Gingrich, krupni glasnogovornik američkog zastupničkog doma, dobro se pripremio. Uz svoje plavo odijelo s tankim prugama obuo je nezgrapne planiske čizme, na koje se europske oči moraju naviknuti. Ta nije u Washingtonu već u snijegom obavijenoj Švicarskoj, kao gost na samozvanom 'summitu svih summita', koji se održava u Davosu u kantonu Graubuenden. Tu čovjek treba čvrstu obuću. Odjeća Clintonova protivnika nehotice simbolizira deklariranu atmosferu i filozofiju Svjetskog gospodarskog foruma: s jedne se strane u radionicama premalog kongresnog centra raspravlja o velikoj međunarodnoj politici i 'traga za prioritetima 21. stoljeća' a s druge bi strane brojni radni objedi u hotelima trebali posredovati privatan i intiman karakter skupa. Sve što je u top- managementu, politici i znanosti steklo ugled i ime hodočasti već godinama u švicarski zimski krajolik. Uobičajeno sastajalište urologa i ljekarnika ugošćavat će do sutra najveći politički show na kugli zemaljskoj. Sastanak u Davosu stekao je reputaciju najboljeg barometra svih problema ovog svijeta a pristup imaju samo vođe prve garniture. Ove je godine forum u prvom redu bio u znaku previranja u Aziji koje su mnogi govornici - možda preuranjeno - gurnuli u ladicu povijesti. I ranije su sastanke obilježili spektakularni događaji koji su izazvali pozornost daleko izvan dvorane u Davosu: primjer je povijesni suret Nelsona Mandele i Frederika Willema de Klerka, prvi javni sastanak Jassira Arafata i Schimona Peresa i sastanak Helmuta Kohla i Hansa Modrowa. Rusi koji su prije samo nekoliko godina bili tek statisti postali su u međuvremenu sudionici i sjede za istim stolom s Amerikancima i Europljanima. Azijci koji su još nedavno izazivali veliko divljenje spustili su se ove godine na razinu strašila. Usprkos tome, brojni političari s Dalekog Istoka hrabro su podnosili kritiku zapadnog svijeta, obećajući da će se popraviti i zahvaljujući pristojno na dobrim savjetima. Dnevni program 2000 sudionika ima ritam stakkata. Tko to želi, može već ujutro u 7.10 sati na doručku u 'Belvede'reu' uskočiti u raspravu o previranjima na novim tržištima ('Emerging Markets'). Tijekom dana organizirane su bezbrojne 'sjednice' ('Sessions'). Neposredno prije ponoći newyorški manager George Soros i glavni tajnik Amnesty Internationala Pierre Sane pozivaju na 'čašicu prije spavanja' ('Nightcaps')(...) Diskrecija i otvorenost dominantna su obilježja više od 300 manifestacija. Sudionici dobivaju informacije iz prve ruke. Neki je zločesti jezik prošlogodišnji sastanak u Davosu nazvao 'nekom vrstom ekskluzivnog otvorenog sveučilišta'. Rezultat šestodnevnog skupa osnivač Svjetskog gospodarskog foruma (WEF), njemački profesor ekonomije Klaus Schwab nazvao je 'duhom Davosa', 'duhom prijateljstva i partnerstva'. Prije 28 godina, na prvom simpoziju, stručnjaci su još spontano iznosili ideje o američkim teorijama managementa. Danas se na dnevnom redu nalaze sve aktualne teme: nezaposlenost, euro, zdrava prehrana. No, sastanak u planinama ne bi trebao samo nahraniti duh već i slijediti konkretne poslovne interese. Klaus Schwab tradicionalno na otvaranju poziva sudionike da na kraju 'nađu bar jednog prijatelja, razviju bar jednu ideju i pokrenu bar jedan ugovor'. Vjerojatno nikada nećemo doznati kakvi se sporazumi uistinu pripremaju u Davosu, priznaje šef Siemensa Heinrich von Pierer. Sudionici gledaju na sastanak i iz vremensko-gospodarske perspektive. On je za njih jedina prilika da u tako kratkom roku na tako malom prostoru suretnu sve važne nositelje odluka. Tijekom godina Svjetski gospodarski forum sa sjedištem u skromnoj zgradi na periferiji Ženeve dobio je mnogo djece. U čitavom svijetu Schwabova trupa organizira desetak regionalnih summita - u Casablanci, Hongkongu i Salzburgu. WEF izdaje vlastiti časopis ('Worldlink'), ima vlastitu računalnu mrežu ('Welcome') za članove svog udruženja (obvezni godišnji prilog - 16 tisuća švicarskih franaka). WEF, koji ima upraviteljsku strukturu zaklade, dobio je kao nevladina organizacija (NGO) status savjetnika UN. Promet tvrtke iznosi 35 milijuna švicarskih franaka. Od sastanka profitira i gradić Davos u kojem živi 16.500 duša. Svake godine gosti tamo ostavljaju 15 milijuna franaka. Za vrijeme sastanka iz zimskog se sna budi i mjesna policija. Dok za običnih dana unosi u zapisnik tek manje automobilske nesreće, za vrijeme foruma vlada stanje pripravnosti. Na svim prilaznim cestama postavljene su kontrole, policajci sa slušalicama u ušima ophode svaku ulicu. Letenje zmajevima s Jakobshorna zabranjeno je - zbog brojnih helikoptera. Veći izgredi nisu zabilježeni. Prošle subote ipak se dogodilo nešto neshvatljivo: skupina od 100 švicarskih protivnika kapitalizma prosvjedovala je protiv 'managementa međunarodnog izrabljivanja', ispucavši u plavo zimsko nebo nekoliko svijetlećih raketa. Prošle je godina glavna zvijezda među godima bio osnivač Microsofta. I ove je godine Bill Gates bio gost Davosa ali slavu mu je preotela žena jednog drugog Billa: Hillary Rodham Clinton. Ona će govoriti na temu 'Individualni i kolektivni prioriteti 21. stoljeća'. Vjerojatno se čak i gostujući nositelji Nobelove nagrade potajno pitaju hoće li što reći na temu Monice Lewinsky", ističe Martin Halusa na kraju članka. RUSIJA ROSSIJSKAJA GAZETA 30. I. 1998. Rusija - partner broj jedan Mihail Ovčarenko razgovarao je u Moskvi s hrvatskim veleposlanikom Hidajetom Bišćevićem: " - Gospodine veleposlaniče, naši čitatelji i suradnici pozdravljaju Vas u Rusiji. No prijeđimo na stvar. Ovih su dana predstavnici vlada naših zemalja potpisali Protokol o produljenju važenja dvostranih sporazuma. Kako biste Vi komentirali taj međunarodno-pravni dokumenat? = Zadnjih su godina predstavnici naših država uložili dosta napora koji su doveli do toga da su zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Nikolaj Afanasjevski i hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić potpisali Protokol u Zagrebu. Želim naglasiti da je Hrvatska prva od bivših jugoslavenskih država koja je potpisala dokumenat takvog sadržaja. Protokol nije samo temelj za uređivanje međunarodno-pravnih pitanja između naših zemalja, već i konkretno stajalište vaše zemlje i ruskog ministarstva vanjskih poslova koje nju predstavlja na međunarodnoj sceni o uspostavi veza između država-nasljednica SFRJ. K tome, potpisani Protokol ima i veliku političku važnost. - Biste li mogli reći nešto o budućnosti rusko-hrvatskih odnosa? = Napominjem da je još prije suradnja između SSSR-a i Hrvatske, poglavito gospodarska, odgovarala interesima naših naroda. Naši su brodograditelji gradili za vas najsuvremenije brodove. Oni su i popravljali brodove iz svih krajeva svijeta. Kakva je budućnost? Mješovito povjerenstvo iz naših zemalja koje, čini se, više nije birokratski ustroj, mora riješiti praktična pitanja: nastojati oko djelotvorne trgovinsko-gospodarske, znanstveno-tehničke i kulturne suradnje. Uskoro će se održati druga sjednica mješovitog povjerenstva na kojemu će se rješavati konkretna pitanja. Ponajprije treba razmotriti problem duga bivšeg SSSR-a prema zemljama nasljednicama bivše SFRJ, pa tako i prema Hrvatskoj. Zatim treba naznačiti konkretne mogućnosti za suradnju do 2000. godine. Na području energetike, izgradnje infrastruktura, brodogradnje i prehrambene industrije. Na proljeće se namjerava potpisati međuvladin sporazum o automobilskom prometu. Rusija je za Hrvatsku bila i ostala partner broj jedan na nekim područjima. Naše zemlje imaju goleme mogućnosti za suradnju. Reći ću otvoreno, raspad SFRJ i SSSR-a i višegodišnji rat u Hrvatskoj ostavili su teške posljedice i (...) jako su skupo stajali i Hrvate i Srbe. Gospodarska kriza koja je pomogla tragediji, neka se nitko ne uvrijedi, oblikovala je u nas novo gledište prema Rusiji. Nije riječ o povratku na kliring i kompenzaciju koji se nisu pokazali dobrima. Mi prelazimo na tržište. Dapače, pojavilo se zanimanje za višestranu gospodarsku suradnju. No na novoj osnovi. - Kako se razvija suradnja Hrvatske sa zemljama ZND-a, primjerice s Bjelorusijom? = Neću skrivati da tu ima još problema. Naši državljani moraju imati vizu za prijelaz kroz Bjelorusiju. Još nije riješeno pitanje glede potpisivanja sporazuma o gospodarskoj suradnji između Hrvatske i Bjelorusije. Čini se da je za to zainteresirana i jedna i druga strana. Prije ili kasnije ti će se problemi riješiti. - Za mnoge Ruse Hrvatska - to su ponajprije ljetovališta... = Onda nam dođite u goste: na obalu Jadranskoga mora, u ljetovališta kao što su primjerice Plitvička jezera. U Hrvatskoj će biti mjesta za sve, za one koji ne zarađuju puno, kao i za one druge. Dobro došli u Hrvatsku. Naša vlada jamči sigurnost za turiste, poduzetnike i kulturne djelatnike u svim mjestima u mojoj zemlji. Hrvatska više nije u ratu i, daj Bože, da se balkanska tragedija više ne ponovi. - Hvala na razgovoru, gospodine veleposlaniče." KOMMERSANT DAILY 31. I. 1998. Ruski padobranci odlaze iz Bosne Gennadij Sisoev izvješćuje o odlasku ruskih vojnika iz sastava međunarodnih NATO-ovih snaga iz Bosne: "Oko šesto padobranaca vratilo se u domovinu zrakoplovima vojno-transportnog zrakoplovstva koji su u tu svrhu pet puta letjeli za Bosnu. Tristo ostalih ruskih vojnika ovih je dana iz bosanskog grada Ugljevika, gdje je stožer brigade, u tri kolone pošlo u smjeru Rjazanja u osobnim automobilima. Put ih vodi kroz Jugoslaviju, Rumunjsku i Ukrajinu. Kako tvrde u stožeru brigade, automobile su kupili u mjestima službe za pošteno zarađene novce. Gotovo svi ruski padobranci služe u Bosni pod ugovorom i dobivaju oko tisuću dolara na mjesec. Tako da nema ničeg sramotnog, a još manje kažnjivog, u postupcima ruskih vojnika. Jednostavno, ako se nekada iz vojske vraćalo s albumima, sada se vraća s automobilom. Pogotovo ako se vraća iz teške službe izvana. Mirotvorci iz drugih zemalja u Bosni griješe puno više. Prošle je jeseni zbog nezakonite trgovine cigaretama i alkoholom bila uhićena skupina ukrajinskih vojnika iz sastava međunarodnih snaga za stabilizaciju. Sedmorica Ukrajinaca (među njima i dva pukovnika) pali su u šake međunarodne policije pri samom prijestupu - s dva kamiona prokrijumčarene robe u Mostaru, u južnoj Bosni. Policija je izjavila da je od dečki oduzela duhana i pića u vrijednosti petsto tisuća dolara. Iako vojne vlasti u Kijevu nisu mirotvorce proglasile krivima, sjajnu sedmoricu su za svaki slučaj žurno vratili u domovinu. No u Bosni možeš sresti ne samo bivše Sovjete. Nedavno su otkrivene ružne činjenice o ponašanju vojnika Bundeswehra, ponosa Sjevernoatlantskog saveza. Nijemci koji su služili u Bosni nisu odoljeli napasti da kao vojni teret u domovinu prevezu cigarete koje su kupili u bescjenje. Da sitničava njemačka carina ne bi poželjela pogledati robu, snalažljivi su mirotvorci na kutijama krupnim slovima napisali: 'Pazi, radioaktivno'. Ruski padobranci nisu do sada imali ozbiljnijih grijehova. Što se tiče originalnog načina njihova povratka kući, prizor će zacijelo biti nezaboravan za stanovnike gradova i sela kroz koja će proći kolone s vozačima u odorama padobranaca. No, prizor vjerojatno neće biti strašan. Stanovnici istočne Europe već odavno zamišljaju ruske padobrance kako se u Opelima i Volkswagenima kreću k istoku, a ne k zapadu u tenkovima i oklopnim transporterima." VELIKA BRITANIJA THE GUARDIAN 2. II. 1998. Novačenjem homoseksualaca, MI6 uništava svoj macho imidž "Devet godina poslije hladnog rata, obavještajna služba poznatija kao MI6, odlučila je da homoseksualci mogu biti pouzdani špijuni za Britaniju", piše Richard Norton - Taylor. "Imidž MI6-a kao gnijezda macho neženja uništio je prilikom navodno diskretnog govora bivši tajni agent te sigurnosni i obavještajni koordinator Whitehalla, Sir Gerald Warner u hampsteadskoj knjižnici Heath u sjevernom Londonu. Mi6 je, izjavio je on, 'poslao svoj prvi homoseksualni par u inozemstvo.' On je također otkrio da je MI6 u posljednjih 18 mjeseci unovačio više žena nego muškaraca. MI5, koji djeluje unutar Britanije, već je otkrio da je unovačio homoseksualce. Većina djelatnika MI5 su žene. Godinama je homoseksualnost, barem što se tiče sigurnosnih i obavještajnih agencija, bila sinonim za izdaju - posebice nakon uhićenja tajnika admiraliteta Johna Vassala 1962., kojeg je KGB ucjenjivao krevetskim fotografijama s različitim muškarcima. Sad se čini da su agencije prihvatile savjet onih, koji tvrde da ljudi koji priznaju svoju homoseksualnost nisu ništa više izloženi ucjenjivanju od heteroseksualaca. Oni su izgleda također pustili na miru duhove ozloglašenih homoseksualnih sovjetskih špijuna, poput Anthonyja Blunta i Guya Burgessa. Obavještajni izvori izjavili su za The Guardian da ne mogu komentirati govor Sir Geralda. Radi se o 'operativnom pitanju', izjavili su. MI6 će privatno vjerojatno tvrditi da nije rizično da se stabilni homoseksualni par pošalje u inozemstvo. No nije vjerojatno da će pozdraviti aluzije na klasičan špijunski roman Grahama Greena, Treći čovjek. O govoru Sir Geralda prvi je izvijestio The Camden New Journal. Sir Gerald je podsjetio da si MI6 nije dopustio ucjenjivanje. 'To bi bilo korumpirajuće; tad bi se ponašali kao druga strana i kao zločinci', izjavio je on. ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 2. II. 1998. Udarac Karadžićevu "Srpskom Sarajevu" "Skupština Republike Srpske u Bosni i Hercegovini zasjedala je u subotu u Banja Luci, zaprisegnula Dodikovu vladu i premjestila njezinu sjedišta iz Pala u Banja Luku. Po izvješćima novinskih agencija taj je korak odobrilo 55 od ukupno 83 zastupnika. Time su novoj vladi skinute vladalačke uzde dosadašnjih moćnika, okupljenih oko ratnog zločinca Radovana Karadžića te ona danas ima bolje izglede za novi politički početak i gospodarski uzlet. No, Milorad Dodik mora prethodno osigurati svoj autoritet na čitavom teritoriju Republike Srpske. Već je smijenio nekoliko ravnatelja državnih poduzeća - poput onog u vladinom listu. No, Dodik zasada ni u kom slučaju ne nadzire policiju u istočnoj Bosni koja je i dalje odana Karadžiću i njegovim namjesnicima. Dodik se obvezao na provedbu Daytonskog sporazuma. Pojasnio je da Republiku Srpsku smatra sastavnim dijelom Bosne i Hercegovine a ne samostalnom državom. Dodik istodobno naglašava posebne odnose sa Srbijom a teži i otvaranju granica prema Hrvatskoj, ukazujući time da je sjeverozapadna Bosna do rata gospodarski i kulturno snažno bila orijentirana prema Slavoniji i Zagrebu. Sljedbenici Karadžića, optuženog pred sudom u Den Haagu, najavljivali su proteklih dana bojkot skupštinskog zasjedanja. Proglašavali su Dodika izdajnikom koji je nasilnim udarom prisvojio vlast i u savezu je s drugim izdajnikom - Slobodanom Miloševićem. Ustvrdili su također da je Dodikov izbor, potvrđen prije dva tjedna, nije bio pravomoćan ni demokratski već da je imao obilježja državnog udara i nasilja te da ni najnovije skupštinsko zasjedanje nije regularno sazvano. Činilo se da s te strane ne treba očekivati konstruktivnu oporbu već opstrukciju na čitavoj liniji. No, u tijeku je očigledno velika promjena u načinu razmišljanja - samo je iz te perspektive moguće objasniti sudjelovanje nacionalista na skupštinskom zasjedanju u Banja Luci pa čak i glasanje nemalog broja njih - naime, svih zastupnika Srpske radikalne stranke i dva zastupnika Srpske demokratske sttranek - za premještanje glavnog grada. Doduše, nova vlada i dalje stoji na glinenim nogama. Doduše, ima potporu Washingtona i međunarodne zajednice koja je u Bosni nazočna postrojbama i novcem ali nema čvrst oslonac u institucijama bosanskih Srba ni u samom stanovništvu. Po tumačenju zapadnih diplomata Dodik je kao outsider prevladao samo zato što predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić nije mogla u redovima vlastite stranke naći nikoga tko bi bio spreman otvoreno se sukobiti s Karadžićevim pristašama. Kada je riječ o provedbi politike sukladne Daytonu, ne treba se uzdati u nacionaliste - ni u one iz Plavšićkinog ni u one iz raspadajućeg Karadžićeva bloka, koji se sada oportunistički prestrojavaju. Muslimanski zastupnici vjerojatno su pak glasali za Dodikovu - isključivo srpsku - vladu samo zato što im je tako sugerirano diplomatskim putem. Dodik se suočava s teškom zadaćom u okviru koje će nacionalistički indoktriniranom staovništvu morati 'prodati' politiku, sukladnu daytonskim odredbama. To će uspjeti samo ako gospodarska obnova RS, čije je gospodarstvo potpuno uništeno, bude uskoro pokrenuta. Zapadni donatori već su deblokirali niz dosada blokiranih kredita. Poboljša li obnova realne prilike u Republici Srpskoj, vjerojatno će uskoro izblijediti i spasiteljska obećanja nacionalističke propagande, koja su svoj vrhunac zabilježila u fantastičnim planovima o izgradnji imaginarnog grada nazvanog 'Srpsko Sarajevo' (umjesto Pala) i još su uvijek vjerodostojna za mnoge Srbe", zaključuje novinar. FRANCUSKA LIBERATION 31. I. 1998. Europska unija zabrinuta za svoju sigurnost "Skoro proširenje Europske unije na države istočne Europe državama petnaestorice počinje izazivati hladne trnce. Njihovi su se predstavnici sastali u četvrtak i petak u Birminghamu, na 'neformalnom' sastanku Vijeća ministara, a ministri pravosuđa i unutarnjih poslova pozvali su na uzbunu zato što nijedna od deset država koje su se kandidirale za pristup nije sposobna za djelotvornu borbu protiv organiziranog kriminala i ilegalnog useljavanja. Prema mišljenju ministara Europske unije, pristup tih država, uz ovakvo stanje, predstavljao bi povratak 'vukova' u 'europski tor s ovcama', budući da se u Europskoj uniji svatko može slobodno kretati. Ako buduće vanjske granice Europske unije - koje će tada dodirivati bivši SSSR' - ostanu ovako porozne kao što su danas, i ako kriminal, osobito onaj ruski, stvori baze i u bivšim komunističkim državama, posljedice će trpjeti i sigurnost cijele zajednice. Stoga su ministri petnaestorice prihvatili program ujednačavanja koji će se državama-kandidatkinjama predstaviti 29. i 30. svibnja u Bruxellesu. 'Europska unija nije dovoljno radila na problemu sigurnosti', drži Elisabeth Guigou, francuska ministrica pravosuđa. 'O čemu mi pričamo s kandidatima za pristup? O gospodarstvu. Ali nikada im nismo govorili o zajedničkoj europskoj socijalnoj politici, o zaštiti okoliša, o slobodi kretanja i o sigurnosti'. 'Upozorenja' Europske komisije, iz srpnja prošle godine, o pripremama i stanju u deset država istočne Europe vrlo su znakovita: iako se dugo vremena priča o gospodarskom stanju, pravni i policijski problemi svedeni su na samo nekoliko paragrafa. Međutim, sada dolaze ne baš lijepe vijesti iz država koje su ocijenjene spremnima za početak pregovora o pristupu (Estonija, Poljska, Češka, Mađarska i Slovenija, a njima pridodaju i Cipar). Stoga Europska komisija naglašava da su 'neki dijelovi (poljske granice) ranjivi i da to iskorištavaju kriminalne skupine koje uvode ilegalne useljenike na Zapad'. A da i ne govorimo o tome da je daleko nestanak korumpiranih policajaca u Poljskoj, da uprava nije djelotvorna, i da 'pravosuđe nema temeljnih iskustava o djelovanju pravne države...' Isti su problemi prisutni i u Mađarskoj koja se, osim toga, mora suočavati i s 'organiziranim kriminalom unutar državnog aparata'. U Češkoj je na tapeti 'institucionalna korupcija'. Kad je riječ o Estoniji, 'ona polazi s vrlo loših početnih položaja'. 'A ta slika nije ni cjelovita', kaže jedan francuski policajac. Ministri država Europske unije odlučili su zajedno razmotriti sve informacije koje su odvojeno prikupili o tim državama (iz diplomatskih, pravnih, policijskih izvora, od stručnih izaslanstava koja su tamo boravila) kako bi 'napravili radni pregled' stanja kriminala na Istoku i pronašli sve rupe u sigurnosnoj strukturi. A petnaestorica te rupe žele vrlo brzo zatvoriti pa su predložili državama potpisnicama da potpišu i 'sporazum o organiziranom kriminalu' u kojemu će se one obvezati na prihvaćanje istih odredbi u vezi s kriminalom kao i one koje postoje u Europskoj uniji te na prihvaćanje učinkovitih načina borbe protiv njega. Razmijenit će se 'časnici za vezu' i određeni dužnosnici, a Europska unija će školovati policajce i suce s Istoka. S druge strane, 'partnerstva za pristup' podrazumijevat će i 'sigurnosni plan' koji će omogućiti nadziranje ostvarenog napretka. I svi se nadaju da će do 2005. godine, kad najvjerojatnije neke države budu pristupile Europskoj uniji, taj program donijeti plodove", piše Jean Hatzfeld. DERNIERES NOUVELLES D'ALSACE 2. II. 1998. 'Presence' opet u Bosni Marie Brassart-Goerg izvješćuje o dobrotvornoj udruzi 'Presence' ('Nazočnost') iz Strasbourga koja već osmi put dolazi u Bosnu s humanitarnom pomoći: "Alzašani zatvoreni u sebe, dapače ksenofobi? Predrasuda koja ne odolijeva činjenicama jer je ovo najveći konvoj koji polazi iz Francuske u Bosnu u trenutku kada je pozornost svijeta usmjerena drugamo. Na terenu, potrebe za pomoći i dalje su velike. U kamionima kojih su motori prije bili pregledani (Gilbert Lech, dragovoljac koji je u subotu nastradao), tone robe koju je pripremilo pedesetak osoba. Osnovne namirnice (brašno, kvasac, keksi, pivo, čokolada, kiseli kupus...), topla odjeća, medicinski i školski pribor prikupljen od raznih poduzeća. 'Bili smo odbijeni samo u jednom slučaju, a to je poljodjelsko- prehrambena tvrtka koja nam je rekla da pomaže Prehrambenoj banci i da ne može ništa učiniti, dok smo mi imali konkretan zahtjev da pomognemo zapošljavanju na tom području', žalio se jučer ujutro dopredsjednik udruge Pierre Cusset čiji je 21-godišnji sin također sudionik konvoja. Predsjednik Mario Portejoie želi istaknuti napore privatnih donatora koji su darovali 40 tisuća franaka i strasbourške gradske uprave koja je dala 20 tisuća franaka i tako pokrila više od trećinu troškova za gorivo: 'Od 16 vozila tri će ostati tamo: kamion za čišćenje kanalizacije kojega je podario 'Gaz' iz Strasbourga, jedan autobus za prijevoz školske djece kojega je dao 'Emmaus' i jedan autobus za transfuziju krvi koji nas brine jer ne može voziti preko 65 km na sat.' Konvoj bi trebao stići u Sarajevo u srijedu. Zahvaljujući nastojanjima 'Adraseca', udruge radijskih amatera, bit će moguća stalna veza između Strasbourga i dragovoljaca iz 'Presencea'. 31 muškarac i tri žene koji su bez posla ili umirovljeni poput Alphosea, 60-godišnjeg vozača kojemu ovo nije prvo humanitarno putovanje. Ovaj put su krenuli u hrvatsko-muslimansku Federaciju. Politički izbor? 'Sljedeći put kanimo ići u Banju Luku. Znamo da su potrebe tamo velike zbog srpskih izbjeglica protjeranih iz krajine. Ako pođemo tamo, naši prijatelji iz Sarajeva to neće moći shvatiti. No 'Presence' je dobrotvorna udruga koja pomaže bez obzira na rasu ili vjeru.' U međuvremenu, ova je misija (za koju su darovi stizali još ovih dana) na putu za Goražde." HRVATSKA VJESNIK 3. I. 1998. Neovisnost s ograničenjima "Vijest da će američka Agencija za međunarodni razvoj (USAID) poduprijeti hrvatsku novinarsku udrugu 'Forum 21' s trideset tisuća dolara 'kako bi se potaknuo dijalog o razvoju nezavisnih medija', na prvi pogled povoljan je i razuman čin. Sama svota nije baš velika, ali možemo pretpostaviti da je to tek početak američke ili možda europske pomoći 'nezevisnim' novinama. Ne treba se upuštati u raspravu što su 'nezavisni' a što 'zavisni' mediji. To često ovisi o subjektivnom osjećaju i interesu. U konkretnom slučaju možemo ustvrditi da su tzv. 'državni mediji' u Hrvatskoj često puta bili liberalniji, tolerantniji, velikodušniji i korektniji prema npr. oporbenim stajalištima nego tzv. 'nezavisni' mediji prema ličnostima iz vladajućih struktura. Na Zapadu se već odavno zna da u današnjim uvjetima 'država' više nije (kao u vrijeme apsolutizma ili feudalizma) najveći ili barem najopasniji neprijatelj osobne slobode. Već odavno vidimo da postoje druge, teško 'opipljive' strukture: na primjer moćne gospodarstvene organizacije ili goleme medijske kuće, u čijim su rukama skoncentrirane milijarde dolara ili maraka. Svaki pojedinac koji bi se upustio u kontroverznu raspravu s takvim organizacijama prošao bi vjerojatno vrlo loše", piše Carl Gustaf Ströhm. U nastavku kao primjer navodi događanja vezana uz aferu predsjednika Clintona, odnosno neke od reakcija koje je ona izazvala i piše: "Do današnjeg dana mi ne znamo je li Clinton zaista 'kriv' ili bi postupak 'neovisnih' američkih medija u tom slučaju mogao upropastiti američku demokraciju i demokratske institucije zemlje. Poznati američki kolumnist William Pfaff (koji inače nije prijatelj Clintona) upozorio je svoje čitatelje da na svijetu ima veoma malo ljudi koji se ne sjećaju sramotnih epizoda iz vlastite prošlosti, epizoda koje bi najradije porekli ili zatajili. Pfaff piše: 'Konfrontacija s tv-kamerom ili mikrofonom koji reporter, postavljajući brutalna pitanja, gura u vaše lice - nisu baš ohrabrenje za priznanje krivice ili nijansirano objašnjenje'. Tisak i mediji u Americi nisu više u stanju poštivati neku 'graničnu liniju', misli američki kolumnist - jer su pod 'pritiskom konkurencije'. Ako neki list ili tv-postaja nešto objave - svi ostali objavit će isto, jer inače gube utrku za nakladu ili tv- kvotu. 'Strani promatrači se pitaju kako Amerikanci mogu postavljati zahtjev za vođenje svijeta ako se zemlja ponaša na ovakav način', piše Pfaff u 'Los Angeles Timesu'. I nastavlja: 'Komercijalna' (znači i 'nezavisna') televizija praktično je preuzela vlast u američkoj politici. Ova 'revolucija' je na drastičan način promijenila 'američku političku kulturu' i način na koji funkcioniraju vlada, politički procesi i tisak u Sjedinjenim Državama. Pfaff u vezi s tim upotrebljava riječ 'patologija' te zaključuje: 'Smrtonosni virus bio je uveden u američki sustav i ovaj virus guta nacionalnu supstancu. Mi smo svjedoci kolektivnog nihilističkog ponašanja, rušenja zbog senzacionalizma, bez ikakvih konstruktivnih namjera'. Na ovakav način ne može se više vladati i upravljati Sjedinjenim Državama. Institucija predsjedništva ne može preživjeti ako je svaki predsjednik podvrgnut moralnoj inkviziciji. U takvim uvjetima, formulira Pfaff, demokratska politika ne može preživjeti", prenosi Ströhm i na kraju, vrativši se na hrvatsku medijsku scenu, piše: "U svezi s tim nameće se konkretno pitanje: jesu li u takvim okolnostima stalni američki i zapadnoeuropski zahtjevi da se Hrvatska (kao i sve ostale 'postkomunističke' zemlje) prilagodi američkom medijskom sustavu i kopira američke uzore zaista svrsishodni i pametni? Sjedinjene Države bogata su, moćna, gotovo nedodirljiva zemlja i super-sila. Amerikanci mogu izdržati puno vlastite gluposti i neodgovornosti. Ali ako se nešto slično dogodi u mnogo manjim i, osim toga, u odnosu na Ameriku i siromašnim zemljama i državama srednje i istočne Europe - onda bi cijela stvar mogla završiti katastrofom i raspadom ionako ne baš stabilnog društva (ova nestabilnost je posljedica komunističkog sustava). Svaka čast Amerikancima ako žele pomoći hrvatskim novinarima koji žive - barem po zapadnim mjerilima - u ne baš vrlo povoljnim materijalnim uvjetima. Ali nekritički prijenos američkih mjerila i pravila, koja ni u Americi nisu više neupitna, mogao bi izazvati opasne posljedice. 'Afera Clinton' pokazuje da se spasonosni lijek slobode može pretvoriti u smrtonosni otrov ako ga ne doziramo i ne prilagodimo specifičnim uvjetima. Amerikanci su dovoljno bogati da si mogu priuštiti barem neku dozu nihilizma i samouništenje. Hrvati to ne mogu", zaključuje Ströhm. Venu ljiljani na bosanskohercegovačkoj zastavi "Predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović ne da ljiljane!", piše Mario Marušić u povodu Izetbegovićeva zahtjeva "da se zastava s ljiljanima proglasi zastavom muslimanskog naroda i tako nastavi svoj život". Novinar pritom objašnjava kako je "spuštanje bosanskohercegovačke zastve s ljiljanima nakon posljednjih prijedloga nezavisne komisije koju je imenovao Ured visokog predstavnika samo pitanje trenutka". Novinar prenosi i pisanje sarajevskog 'Oslobođenja' koje drži da za Izetbegovićev prijedlog "nema nikakvih prepreka i potrebno ga je samo iznijeti u službenoj formi. (...) 'Oslobođenje' i ne sumnja da će Izetbegovićev prijedlog naići na plebiscitarnu podršku kod muslimanskog naroda, pitajući se usput zašto je zastava s ljiljanima 'usprkos svojim estetskim vrijdnostima i činjenici što je postala prepoznatljiv simbol BiH širom svijeta, morala ustupiti mjesto bezličnim i ne baš lijepim rješenjima nove državne zastave'", nastavlja Marušić. Ustvrdivši kako će o tome "hoće li ljiljani nastaviti svoj život (kao nacionalna zastava jednoga od tri naroda u BiH)" odlučiti sami Muslimani, Marušić u nastavku objašnjava što je s novim državnim grbom i himnom. "S usvajanjem nove državne zastave kasni se više od godinu i sada, kad je taj projekt konačno pred okončanjem, otvara se pitanje (ne)sporazuma u svezi izgleda novoga grba, te riječi i glazbe za novu himnu BiH", piše Marušić i citira riječi Hansa Schumachera, zamjenika visokog predstavnika koji to ocjenjuje "kao 'vrlo težak zadatak', posebice kad je himna u pitanju, gdje 'problema ima ne samo kad su u pitanju note, već i riječi'". Schumacher ipak vjeruje da će "'BiH dobiti novi grb najkasnije do kraja travnja'", navodi novinar, i na kraju piše: "Iako je nerealno očekivati da bi netko od bosanskohercegovačkih športaša na skorim ZOI u Naganu mogao osvojiti zlatnu medalju i tako organizatore i cijelu međunarodnu zajednicu dovesti pred 'svršeni čin', Schumacher tvrdi da Ured visokog predstavnika čak i za takav (malo vjerojatan rasplet) ima rješenje. Bethovenova 'Oda radosti' bila bi 'angažirana' kao još jedno u nizu bosanskohercegovačkih 'privremenih rješenja', a za zamjenika visokog predstavnika u svemu nema ništa začuđujućeg, jer 'obje Njemačke imale su tu glazbu više godina nakon Drugog svjetskog rata i ona je istodobno europska himna'". Povratak svih Srba? Boravak ministra obrane Šuška u SAD-u, gdje mu je upućen zahtjev za povratkom svih srpskih izbjeglica, bez obzira gdje se nalaze (Hrvatska, Republika Srpska, Jugoslavija ili treće zemlje) u Hrvatsku, bez da se spominje povratak Hrvata, posebice u Republiku Srpsku, analizira Dražen Ćurić. "Može se zaključiti da SAD procjenjuje kako preko Hrvatske može najlakše izaći iz izbjegličkog začaranog kruga, ali ne zato što bi Hrvatska bila slaba (naprotiv, Hrvatska se smatra najstabilnijom potpisnicom Daytonskog sporazuma), nego zato što Hrvatska želi pristup u euroatlantske integracije i jedina je zemlja u tzv. regiji koja ispunjava većinu uvjeta za to. A da bi se moglo ući u taj povlašteni klub (bez obzira radi li se o Partnerstvu za mir, Europskoj uniji ili čak CEFTA-i), treba dobiti blagoslov Amerikanaca. Na drugoj strani, kako SAD nikada ništa ne daje na lijepe oči (a ni zbog lijepih očiju), moglo se očekivati da će postaviti posebne, pa i nerealne zahtjeve. Postavljajući nerealne ciljeve Hrvatskoj SAD dobiva efikasno sredstvo za pritisak, iako to, dakako, neće priznati. Kada se ispuni jedan uvjet, onda dođe na red drugi, samo još teži i kompliciraniji", piše Ćurić i ocjenjuje kako bi najnoviji zahtjev za povratkom svih srpskih izbjeglica "otvorio gotovo nerješive političke i financijske probleme za ionako opterećenu Hrvatsku. Ne treba posebno naglašavati da bi i u ovom slučaju Hrvatska podnijela glavni teret a da bi međunarodna pomoć i dalje bila prigodničarska i simbolična", piše Ćurić i zaključuje: "Čini se da bi i hrvatske političke stranke trebale početi otvorenu raspravu o svim bitnim problemima. Bilo bi dobro da se uočeni nedostaci počnu rješavati i prije nego li se o tome oglasi State Department ili neka druga inozemna vlada. Na drugoj strani, trebala bi se utvrditi zajednička strategija prema nerealnim i kompliciranim prijedlozima kao što je, primjerice, povratak svih srpskih izbjeglica". VEČERNJI LIST 3. II. 1998. Ništa bez zapadnih standarda Uspoređujući zajedničku izjavu Gojka Šuška i Strobea Talbota od 30. siječnja u kojoj stoji "da će 'Hrvatska nastaviti primjenu najviših standarda ljudskih prava u istočnoj Slavoniji' s godišnjim izvješćem o ljudsim pravima od 31. siječnja, koju je objavio State Department, u kojem se "tvrdi da je Hrvatska zapravo učinila korak natrag i da je 'hrvatski nominalni demokratski sustav u biti totalitaran'", Vladimir Goss piše: "Što State Department, odnosno SAD, očekuje od Hrvatske? I to se može iščitati iz zajedničke izjave u kojoj piše kako je 'Talbott naglasio da to uključuje punu slobodu govora, druženja i potpuno slobodna i neovisna javna glasila', a ministar Šušak 'potvrdio je spremnost Hrvatske da krene prema potpunoj demokratizaciji, što će približiti Hrvatsku standardima koji vladaju u euroatlantskoj zajednici'. Ako se zajedno pogleda izvješće State Departmenta i izjave u sklopu uspješnog posjeta ministra Šuška Washingtonu, poruka je jasna: Amerikanci traže oslonac u Hrvatskoj za rješenje balkanskih pitanja i vidi u Hrvatskoj čimbenik mira u ovom dijelu svijeta. Amerika je voljna pomoći Hrvatskoj da uđe u euroatlantske integracije, no za to zahtijeva određene standarde. Kao što je pred Pentagonom u petak rekao ministar Šušak: 'Sve ovisi dobrim dijelom i o nama'". Šetnja s asteriksom Komentirajući način na koji je Hrvatska uključena u SECI inicijativu, odnosno činjenicu da je Hrvatska u njoj - promatrač, Višnja Starešina, uz ostalo, piše: "Kada hrvatski dužnosnici idu u Ženevu, na sastanke programskog odbora SECI-ja, Inicijative za suradnju u jugoistočnoj Europi, izmišljenoj i osmišljenoj u američkom Vijeću za nacionalnu sigurnost, onda idu potiho i s asteriksom. Što će reći da još uvijek samo promatraju. I svaki put se obveznp istakne hrvatsko je izaslanstvo sudjelovalo u svojstvu promatrača s asteriksom i dalje izražavajući spremnost da susjeluje u svim zajedničkim projektima u kojima nađe svoj interes'. Doduše, ljudima pragmatičnijih nazora teško je shvatljivo što to znači biti promatrač koji sudjeluje u pojedinim projektima u inicijativi koja se i sastoji u tome da se pojedine države prema vlastitoj volji i izboru okupe oko realizacije onih projekata za koje su zainteresirane. Poput modernizacije graničnih prijelaza, ekološke zaštite Podunavlja, izgradnje i povezivanja mreže plinovoda... Zato su i koordinator SECI-ja Erhard Busek i njegov američki pokretač Richard Schifter već više puta ocijenili Hrvatsku kao punopravnu članicu. A onda su im naši već na sljedećem sastanku pokazali - asteriksa". Objašnjavajući zašto Hrvatskoj SECI nije drag - "obuhvaća države od Slovenije preko Moldavije do Turske na krajnjem jugu", kao i "baš sve države nastale iz bivše Jugoslavije", a takav sastav "gotovo spontano podsjeti na obnovu bivše Jugoslavije" - novinarka nastavlja: "No, ni Mađarskoj ni Sloveniji SECI nije bio drag. Ali Mađarska je progutala knedlu i nakon rezervi u pripremnoj fazi pristupila je odmah na početku, svjesna da je to jako povezano s njezinim ulaskom u NATO u prvom krugu proširenja te da nakon što je postala najveća američka vojna baza u srednjoj Europi, sada ne može prkositi njihovoj ekonomskoj inicijativi. Slovenija je u početku samo promatrala, da bi nakon dva pisma Billa Clintona Milanu Kučanu, u kojim se spominjala američka podrška za članstvo u NATO-u i slično - uklonila asteriksa. Hrvatska je imala drugih problema prošle godine, od Podunavlja do Haaga, i ponajviše zbog toga izostala su pozivna pisma. Ali je zato SECI kao ideja američke prisutnosti od Slovenije do Moldavije i Turske ušao u praktičnom obliku u Hrvatsku više nego u bilo koju državu iz susjedstva, i nastavlja svoj pohod: kroz vojnu suradnju i prisutnost, kroz Bechtel, Enron, a već sutra sasvim sigurno i druge tvrtke koje Hrvatska ne zanima kao tržište, već kao put do tržišta cjelokupne regije. U tome, uz nešto pameti, i hrvatsko gospodarstvo može imati dosta koristi. Pretenciozni bi političari rekli: može postati oslonac i ishodište za ekonomski razvoj šire regije. Zbog svega toga, daljnje šetnje s asteriksom na sastanke SECI-ja već postaju komične. Pa prije nego stignu pisma, bilo bi dobro neprimjetno ga ostaviti doma i malo ponoviti matematiku". 030240 MET feb 98