VJESNIK-PARIZER...-ĆURIĆ-25-2

VJESNIK 25. II. 1998. Parizer iz "Druge republike" Inicijativu pod nazivom "Druga republika" analizira Dražen Ćurić i ocjenjuje kako je to školski primjer "neupotrebljive ideje i još lošije političke akcije. Glavni cilj 'Druge republike' je promjena predsjedničkoga u parlamentarni sustav. Tvrdi se, naime, da je parlament potpuno marginaliziran, a da je Vlada samo slijepi izvršitelj Predsjednikove volje. Osim ostaloga, navedeno je i to da pokret za 'Drugu republiku' želi pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima. Kao da bi trebala biti neka novost to što oporba želi pobjedu na izborima. Riječju, inicijativa je od samog početka nedorečena, tako da nikoga posebno ne iznenađuje što je taj projekt propao prije nego što se o njemu ozbiljno i počelo razgovarati", komentira novinar. Ustvrdivši kako je riječ o pogrešnoj ideji na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, novinar podsjeća kako je 'Druga republika' "preuzeta iz francuske republikanske tradicije, gdje su se radikalne političke promjene od Francuske revolucije imenovale na taj način", a 'Druga republika' odnosi se na vrijeme od 1848. do 1851. godine. "Razumije se da je iz HDZ-ove 'francuske kuhinje' stigao promptan odgovor. Pogotovo ako se zna da je Smiljko Sokol, glavni HDZ-ov stručnjak za ustavno pravo, ujedno i francuski đak. U svakom slučaju, HDZ je kritiku sažeo u nekoliko rečenica. Tvrdi da je neprimjereno uspoređivati Hrvatsku s Francuskom od prije 150 godina, a osporava i same vrijednosti koje je Francuskoj donijela 'Druga republika'. Napokon, ona je trajala samo tri godine, pa je i s te strane dosta ranjiva", nastavlja Ćurić i ocjenjuje kako je na razini parole inicijativa potpuno neupotrebljiva. Drži, također, da se u 'Drugoj republici' ne krije "dobar chateaubriand, koji se može zaliti dobrim francuskim vinom", već se prije nudi "stari parizer kojem je prošao rok trajanja i jeftino vino u rinfuzi". Komentirajući u nastavku kritike koje na račun predsjednika Tuđmana i polupredsjedničkog sustava u Hrvatskoj upućuje glavni pokretač pokreta za 'Drugu republiku' Vlado Gotovac, Ćurić piše: "Uopće, u Hrvatskoj se stvara fama da je predsjednik Tuđman politički jak isključivo zbog velikih predsjedničkih ovlasti, što dakako nije točno. Tuđman ima velike ustavne ovlasti, ali to je prije posljedica, a ne uzrok njegove političke snage. On svoju političku snagu crpi prije svega iz velike podrške biračkoga tijela, iz svoje neosporne karizme, ali i zbog HDZ-ove većine u Saboru". Ćurić to uspoređuje s primjerom francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca koji je snagu imao "dok je njegova politička grupacija imala većinu u parlamentu", da bi "sada kad sustanuje sa socijalistima", njegove ovlasti i politička moć bili znatno manji. Dodaje tome i primjer britanskoga premijera Blaira koji, iako je u Velikoj Britaniji parlamentarni sustav, može provesti gotovo sve što hoće, "jer njegova stranka ima uvjerljivu većinu u parlamentu. Tako se i dogodio paradoks da je Chirac u stvarnom životu politički slabiji od Blaira, iako formalno ima znatno veće ovlasti. To zorno pokazuje da je za političku snagu ipak presudna potpora birača, a da tehnička raspodjela moći može neke tendencije eventualno naglasiti, a nikako presudno na njih utjecati", komentira Ćurić. Upozorava zatim kako parlamentarni sustav, za koji se zalažu zagovornici 'Druge republike', "nije ni izbliza tako savršen kakvim ga se želi prikazati", i potvrđuje to prepucavanjima velikog broja malih stranaka koja su uzrokovala pad 'Četvrte republike' (od 1945. do 1948. godine) u Francuskoj, da bi sve završilo pokretanjem ustavnih reforma i 'Petom republikom', odnosno sustavom koji se pokazao najuspješnijim tako da "nema ozbiljnih zahtjeva za njegovom promjenom. (...) Stoga se i projekt 'Druge republike' može ocijeniti anakronim i neprimjerenim. Parizer i 'Druga republika' doista nisu najbolje rješenje za Hrvatsku", zaključuje Ćurić. 250029 MET feb 98