ZAGREB, 23. siječnja (Hina) - Europska konvencija o zaštiti prava čovjeka i osnovnih sloboda, iako pripada među ključne dokumente Europe nakon Drugoga svjetskog rata, jedna je od velikih nepozvanica čak i kod intelektualaca i
političara, ocijenili su sudionici rasprave o Konvenciji u Debatnom klubu Udruge za suradnju domovine i dijaspore, u četvrtak u Zagrebu.
ZAGREB, 23. siječnja (Hina) - Europska konvencija o zaštiti prava
čovjeka i osnovnih sloboda, iako pripada među ključne dokumente
Europe nakon Drugoga svjetskog rata, jedna je od velikih
nepozvanica čak i kod intelektualaca i političara, ocijenili su
sudionici rasprave o Konvenciji u Debatnom klubu Udruge za suradnju
domovine i dijaspore, u četvrtak u Zagrebu. #L#
Izlaganje o temi "Europska konvencija o pravima čovjeka i Hrvatska"
održao je dr. Neven Šimac, koji je u Parizu doktorirao na temi prava
čovjeka, a njegova dizertacija, uz rad još jednoga stranca,
poslužila je u pripremi za francusku ratifikaciju Konvencije
godine 1974.
Konvencija je potpisana 1950. kao izraz volje europskih
demokracija da spriječe pojavu novih nacifašističkih režima. Ona
je međunarodni ugovor o zaštiti ljudskih prava, te ima veću pravnu
snagu od domaćega prava, tumači Šimac. Ona obvezuje države koje su
ratificirale da svoje pravo usklade s njome, što vrijedi i za
Hrvatsku. Konvencija, rekao je, ustanovljuje djelotvornu europsku
pravnu zaštitu, koju od tijela Konvencije u Strasbourgu - Komisije,
Suda i Odbora ministara - mogu tražiti i države članice i pojedinci.
Konvencija tako stvara nadnacionalno kazneno pravo i sud, suzujući
suverenost državnih sudova.
Europska konvencija o pravima čovjeka, sa svojih 11 protokola
"zaštićuje", "zabranjuje" i određuje neka "opća pravila". Ona
štiti, među ostalim, pravo na zasnivanje obitelji, na pravedno i
djelotvorno sudovanje, pravo na slobodne izbore s tajnim
glasovanjem. Zabranjuje neljudske kazne, istjerivanje vlastitih
državljana iz zemlje, kolektivno istjerivanje stranaca iz zemlje
članice i dr. Opća pravila Konvencije zabranjuju različite oblike
diskriminacije, ali i dopuštaju državama određena ograničavanja
sloboda, tumači dr. Neven Šimac. Zatim upozorava i na neka prava
kojih u Konvenciji nema, kao: pravo na glasovanje, na politički
azil, na državljanstvo, na odgovor u tisku, na rad, na stan, nema
prava zaštite prirode, prava nerođene djece, zaštite elektroničkih
podataka.
U pitanju prava građana pojedinaca da se obraćaju europskom
sudištu, što je prihvatila i Hrvatska, dr. Šimac je kazao da pravo
utoka Europskoj komisiji, kako države tako i pojedinci, imaju tek
pošto su iscrpljene sve domaće pravne mogućnosti utoka i žalbi.
Predavač je iznio i neke zanimljive brojke, kao npr. da je Komisija
od 1955. zaprimila 39 tisuća tužbi, od kojih je 33 tisuće ispitala,
šest tisuća odbacila, a 26 tisuća utoka proglasila
prihvatljivima.
Trajanje procedure pred Komisijom traje tri do pet godina, a pred
sudom oko godinu dana. U sedamdesetak slučajeva države su
promijenila svoje zakone u povodu odluka te europske ustanove.
(Hina) pp gk
231903 MET jan 98