SLOVENIJA - DELO - MANJINE - 3. I.

Ž4=SLOVENIJA Ž1=DELO Ž2=3. I. 1998. Ž3=Pojedinac - srž manjinske zaštite "Za Sloveniju su rješenje i neodgodivo dopunjavanje europskoga prava manjinske zaštite vrlo značajni. Brojno jake slovenske manjine autohtono su naseljene u susjednim državama a tamo je i mnogo kasnijih migranata. Na njezinom pak području žive ili autohtone manjine drugih naroda ili skupine ekonomskih migranata i kasnijih doseljenika. U međunarodnom pravu doduše nema neprijeporne suglasne definicije manjina - zato je praksa država tako različita i pod jakim dojmom bilateralnih političkih odnosa - a u duljim razdobljima mogu se samo razaznati prevladavajući doktrinarni trendovi koje države ne mogu zanemariti. 'Slovensko rješenje', zapisano u ustavu iz 1992. godine sastoji se iz dvije teoretske osnove zaštite manjina. Općenite odredbe zaštite u 61. i 62. članku (svatko ima pravo slobodno izraziti pripadnost svojem narodu ili narodnosnoj skupini, njegovati i izražavati svoju kulturu i rabiti svoj jezik i pismo; svatko ima pravo u ostvarivanju svojih prava i dužnosti te u postupcima pred državnim i drugim organima koji obavljaju javnu službu, rabiti svoj jezik) oslanjaju se na moderni koncept individualnih ljudskih prava. Prema tomu su usklađene s Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima od 2. listopada 1992. i s Okvirnom konvencijom o zaštiti narodnih manjina od 1. veljače 1995. Obje su prihvaćene u okviru Vijeća Europe čija je članica i Slovenija. Drugi dio rješenja oslanja se na model zaštite koji je bio aktualan minulih desetljeća, dakle na prostornu zaštitu drugojezičnih skupina koje tamo neprekidno tradicionalno žive. Uvjete autohtonosti su po tim mjerilima ispunjavale dvije manjine, pri čemu je uređenje jedne od njih (talijanske) oslonjeno na obveze iz osimske međudržavne pogodbe iz 1975. godine. Prijeporna pitanja sa susjednim državama, nastala u zadnje vrijeme, imaju korijenje u tom križanju dvaju koncepata. Budući da su manjine kojima pripada pravna zaštita kakvu u Europi osim Južnih Tirolaca u Italiji ne uživa nijedna druga, u usporedbi s drugim manjinskim jezičnim skupinama u znantno boljem položaju, razumljiva je zamjerka da su diskriminirane. Jasno, uspoređuju se s najvišom razinom u državi i logično je da teže tome da budu zato i same priznate kao autohtone skupine. Ustavni tekst je osim toga još nedosljedan (ne nabraja prava romske skupine) i terminološki 'drukčiji', što očito plaši i slovensku diplomaciju. Izričaj narodnosna skupina u slovenskom je ustavu naime uporabljen kao sinonim za manjinu; pojam je nastao jer su neki držali da 'manjina' asocira na nešto manje vrijedno. Ako dakle sada u slovenskoj vladi razmišljaju o statusima negdje između manjine i narodnosne skupine, to je pojmovni pleonazam. Ali dobro je da su zapleti s njemačkom govornom skupinom u Sloveniji i slovenskom manjinom u Hrvatskoj upozorili na nužnost oblikovanja politike prema tim pitanjima. Bilo bi nužno prilagoditi se novostima koje nastaju u okviru Vijeća Europe - i ratificirati Okvirnu konvenciju - i na zakonskoj razini te u praksi se pobrinuti da se pripadnici jezičnih manjina u Sloveniji ne osjećaju u lošijem položaju. Definicijski je slično otvorena i Okvirna konvencija koja u 10. članku priznaje manjinsku zaštitu osobama na području tradicionalne naseljenosti ili na temelju 'znatnog broja' (substancial number) gdje bilo, iako samo ako te osobe 'takvu zaštitu zahtijevaju' i ako 'ti zahtjevi odgovaraju stvarnim potrebama'. Slično je jamčenje školovanja na manjinskim jezicima povezano s tradiocionalnošću naseljenosti, znatnim brojem i stvarnim potrebama. Ako će se - što bi bilo preporučljivo - Slovenija prihvatiti cjelovite revizije uređenja, interpretirat će povelju i konvenciju općenitim ustavnim odredbama zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda te člancima 61. i 62. koji se na njih oslanjaju. Zaštita će ovisiti o artrikuliranim zahtjevima jezičnih manjina i odgovarajućeg ('znatnog') broja te realno iskazanim potrebama za koje Okvirna konvencija pozna još jedno ograničenje, naime da njihovo zadovoljenje mora biti u okvirima gospodarskih mogućnosti. Osim toga će Slovenija s pojašnjenjem dati politički znak matičnim državama manjina da želi postupati u dobroj vjeri i da to očekuje i od njih. Da smanji standarde ustavne zaštite dvjema manjinama i tako izjednači razinu zaštite, ne dolazi u obzir jer bi to bilo sužavanje već priznatih prava u suprotnosti s duhom europskoga prava. Da je tako postupila Hrvatska koja očito svoje manjinske probleme sa Srbima rješava po političkim nadahnućima trenutka, nije opravdanje. Naprotiv, to je povod na temelju kojeg bi bilo moguće diplomatskim putem upozoriti na to međunarodna sjedišta (Vijeće Europe). Hrvatska nije postupila po Okvirnoj konvenciji koju je čak već ratificirala, jer ona izričito kaže da ništa u njoj ne može biti povodom za ukidanje već zajamčene više razine zaštite" - piše Mojca Drčar - Murko. 050211 MET jan 98