CHRISTIAN SCIENCE MONITOR, 2. I., IZBJEGLICE

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR Ž2=2. I. 1998. Ž3=Potrebno je ponovno obvezivanje na zaštitu izbjeglica Dennis McNamarra, upravitelj Odjela za međunarodnu zaštitu pri UN-ovom Uredu visokog predstavnika za izbjeglice u Ženevi, piše: "Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Magna Charta ljudskih prava širom svijeta, upravo je napunila 50 godina. Između ostalih stvari, deklaracija podupire pravo svih ljudi da zatraže i dobiju azil u drugim državama, kako bi se zaštitili od progona u domovini. UN-ova Konvencija o izbjeglicama iz 1951. te Protokol iz 1967., dogovori koje više od 130 zemalja potpisalo, oblikovani su prema tom temeljnom pravu. Od Drugog svjetskog rata, ti ugovori štite milijune ljudi. Danas nekih 15 milijuna izbjeglica i povratnika ovisi o tim dogovorima; pa ipak, prošle smo godine bili svjedoci većeg gubitka života izbjeglica (posebice u području Great Lakesa u srednjoj Africi) nego ikad od prihvaćanja deklaracija o ljudskim pravima. Međunarodni neuspjeh u zaštiti civilnih izbjeglica za vrijeme krize u Great Lakesu u zadnje tri godine donio je neke temeljne dileme u žarište. Taj je neuspjeh pokazao da izbjeglice neće dobiti zaštitu, nisu li vlade spremne osigurati potporu pravima izbjeglica. Kad vlade očigledno, nekažnjeno i otvoreno krše temeljna načela, ugrožen je sam sustav. Sve više agencija za izbjeglice i pomoć djeluje usred sukoba, umjesto u njihovoj blizini ili neposredno nakon njih. Radi se uglavnom o okolinama u kojima vlada bezakonje. Kao posljedica toga, humanitarne operacije često se provode bez dogovorenih parametara koje države podupiru te tako postaju mete optužbama za pristranost i kompromis. No upravo su države, a ne agencije za pomoć, odbile dopustiti da se logori pomaknu dalje od osjetljivih granica; one su također dopustile priljev oružja u logore u bivšem Zairu. Od 1994. ruandski su izbjeglički logori u području Great Lakesa predstavljali smrtonosnu mješavinu boraca, počinitelja genocida i zatočenih civila. Usprkos opetovanim zahtjevima UN-ova visokog predstavnika za izbjeglice i drugih, nijedna zemlja nije bila spremna odvojiti borce i zločince od nevinih civila, koji su činili većinu obitavatelja logora. Pravne smjernice za to odvajanje postoje i u statutu UNHCR-a, i u izbjegličkim konvencijama - uključujući i izbjegličku konvenciju Organizacije afričkog jedinstva, koju su potpisale sve države u području. No takvu politiku moraju provesti države kojih se to tiče. Kad to nije slučaj, rezultat je nastavak područnog etničkog sukoba s izbjeglicama i djelatnicima za pomoć - koji su glavna meta. Zaista, područno je osoblje UNHCR-a, ostalih UN-ovih agencija, nevladinih organizacija i Međunarodnog odbora Crvenog križa zadnjih godina napadano, pa čak i ubijano, u svojim pokušajima da zaštiti civila. Kršenja temeljnih izbjegličkih zakona nisu ograničena na zemlje u razvoju. Na Zapadu, gdje su zadnjih desetljeća deseci milijuna izbjeglica našli novi život, zaštita izbjeglica događa se u politički nabijenom ozračju. Ilegalni useljenici, zločinački tuđinci i teroristi zauzimaju važna mjesta većine zapadnih izbornih programa. Tako države sve više stvaraju mrežu odredaba smišljenih da spriječe prihvaćanje neželjenih tuđinaca. Uobičajeno malen i prihvatljiv broj legitimnih izbjeglica često biva uhvaćen u takvu, često arbitrarnu politiku. Usprkos novim i inovativnim mjerama, kao što su izbjeglička konvencija Organizacije afričkog jedinstva i privremeni sustav zaštite smišljen da pomogne Bosancima u Europi, temeljni problemi ostaju neriješeni. Države ne bi smjele prebacivati teret ili krivicu na međunarodni sustav - niti na izbjeglice. Izbjegličke krize stvaraju države, i države ih mogu ublažiti. Da bi izbjegli tragedije poput one u afričkom području Great Lakesa, države na područnim i međunarodnim razinama moraju stvoriti šire utemeljene političke okvire povezane s dobrom vlašću i temeljnom pravdom. Stoga je vitalno da zemlje snažno podupru međunarodne sudove, koji se trude izvršiti pravdu nad počiniteljima genocida u Ruandi te etničkih ubojstava u bivšoj Jugoslaviji. Možda bi se obljetnica potpisivanja Univerzalne deklaracije ljudskih prava najprikladnije mogla proslaviti javnim i odlučnim obnavljanjem obvezivanja na nju od strane država. Bez toga, organizacije za ljudska prava i humanitarne organizacije ne mogu ispuniti zadatke svojih mandata, uključujući i zaštitu izbjeglica. Još važnije, nedostatak odlučnosti znači rizik za živote milijuna najranjivih ljudi svijeta." 020012 MET jan 98