SZ - LIJEKOVI ZA BOSNU - 22. I.

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 22. I. 1998. Gorke pilule za Bosnu "Za Gerarda Schmetsa i njegove kolege bilo je to iznenađenje: 1700 kilometara zubne svile s različitim okusima iz SAD-a; 'sterilne' komprese švedske vojske iz 1940. godine; lijekovi protiv lepre, bolesti koje nema u bivšoj Jugoslaviji. Pogled znanstvenika u četiri najveća skladišta lijekova u Tuzli i Mostaru jasno pokazuje da se u mnogim 'isporukama pomoći' prije radilo o kriminalnom uklanjanju otpada ili nepromišljenom prikupljanju lijekova i medicinskih proizvoda. 50 do 60 posto tih pošiljaka bilo je neupotrebljivo ili beskorisno, kaže se u studiji privatne europske agencije za razvitak i zdravlje (AEDES) sa sjedištem u Bruxellesu, koja je predstavljena u Bonnu. Već u kolovozu 1996. su Schmets i pet njegovih kolega po nalogu humanitarne organizacije 'Liječnici bez granica' počeli ispitivati kakvoću sredstava pristiglih između 1992. i 1996. godine. Time su se nadovezali na ranija izješća u kojima je već bilo riječi o pogrješnim donacijama. Osim nasumičnih provjera iz skladišta, belgijski su istraživači pregledali i na sanduke dokumenata i vodili razgovore s predstavnicima dobrotvornih organizacija i zdravstvenih vlasti, farmaceutskih poduzeća i tvrtaka za uklanjanje otpada. Po njihovim priopćenjima, tijekom rata je u Bosnu i Hercegovinu stiglo između 27800 i 34800 tona lijeklova i medicinskog materijala; od toga je barem 17000 tona koristilo davateljima koji su se na taj način riješili svojih lijekova-smeća: lijekovi čiji je rok trajanja davno istekao, nesortirana, djelomično oštećena pakiranja čiji se sadržaj samo teškom mukom mogao rekonstruirati i sredstva - poput spomenutog lijeka protiv lepre - koja nisu bila potrebna. Oko dvije trećine neprikladnih lijekova očito potječe iz loše organiziranih prikupljanja od privatnih osoba ili liječnika. 'Ljude su tražili da daju svoje stare aspirine i vjerovali da će time napraviti nešto dobro', kaže Ulrike von Pilar, voditeljica poslova 'Liječnika bez granica'. No lijekovi iz takvih prikupljanja mogli su doista biti uporabljeni samo ako su sortirani i ispitani uz velike troškove - što si je neka mala humanitarna organizacija teško mogla priuštiti. Razlog za lošu kakvoću u Bosni uskladištenih medikamenata Gerard Schmets i njegovi kolege vide i u nedostatnoj organizaciji u samoj zemlji. Više od četiri i pol godine nema uspješne koordinacije glede artikala medicinske dobrotvorne pomoći, rečeno je u studiji. Kritika je ponajprije upućena odgovornima iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koji tu zadaću unatoč obilnoj financijskoj opremi - nisu svladali. Na temelju kaotičnog stanja, očito je i nezakonitim poduzećima za uklanjanje otpada bilo lako riješiti se svojega smeća medikamenata u kriznom području. Trećina neprikladnog skladišnog sadržaja mogla bi se vratiti kao takozvani drug dumping. Ipak se tu kao i kod nespretnih pokušaja darivanja samo u pojedinim slučajevima moglo rekonstruirati tko je za to odgovoran. 'U jednoj pošiljci bavarskog Crvenog križa našli smo sadrene zavoje iz 1961. godine', kaže Gerard Schmets. Švedska se vojska već ispričala zbog pogrješnih pošiljaka. 'No u većini', kaže Schmets, 'neuporabljiva pomoć potječe iz SAD-a.' Jesu li farmaceutske tvrtke čiji su proizvodi pronađeni u Bosni i Hercegovini znali gdje su ta sredstva, znanstvenici ipak nisu mogli ustanoviti. Ukupno su zemlje donatori - nakon odbitka transportnih troškova - prema studiji zahvaljujući svojim 'donacijama' uštedjele oko 46 milijuna maraka za troškove uklanjanja otpada. Dodatno su neki donatori svojom 'humanitarnom pomoći' pravili reklamu ili čak dobili porezne olakšice. Primatelje će naprotiv uništenje sredstava kako se predviđa stajati 61 milijun maraka. U WHO se zbog toga raspravlja o izgradnji spalionice. Slične nedostatke kao i u aktualnoj studiji, utvrdili su istraživači već u ranijim pošiljkama pomoći, primjerice poslije potresa u Meksiku ili Armeniji. No iznenađuje što takve isporuke ni u Europi ne funkcioniraju bolje, kaže Ulrike von Pilar. Da bi se u buduće popravila kvaliteta, Schmets i kolege predlažu da postojeće smjernice - primjerice WHO-a - za donacije medikamenata postanu nacionalno pravo. 'U većini zemalja postoje doduše strogi zakoni za proizvodnju i prodaju medikamenata. Ipak nedostaju pravila kako višak lijekova primijenjiti u dobrotvorne svrhe', kritiziraju autori u svojem izvješću. Pa ipak se u nekim europskim zemljama 40 posto medikamenata koji dođu na tržište, nikada ne uporabi" - piše Holger Wormer. 230259 MET jan 98