AUSTRIJA - DIE PRESSE - 20. I. DOSSIER: MOCK O HRVATSKOJ

AUSTRIJA DIE PRESSE 20. I. 1998. Pravda za Hrvatsku U rubrici "Posebni međunarodni prilog" list objavljuje opširan zbir tekstova o Hrvatskoj. Jedan od autora priloga članaka jest i bivši austrijski ministar vanjskih poslova Alois Mock. "Zašto se borba Hrvatske protiv agresije srpske vlade i njezino nastojanje da komunističku jednostranačku državu razvije u višestranačku demokraciju a središnju plansku privredu pod državnim investicijskim kormilom u socijalnu tržišnu privredu, mjeri drugačijim mjerilima? Hrvatska je zahtjeve Badinterova povjerenstva iz studenog 1991. g., koji su obuhvaćali priznanje određenih pravila zaštite manjina i etničkih skupina sukladno standardu Vijeća Europe, smjesta ugradila u svoj ustav, kao što su to učinile i Slovenija i Bosna. Srpska vlada pod vodstvom predsjednika Miloševića još uvijek to odbija učiniti. Hrvatska je pregovarala tri godine - između ostalog i s predsjednikom Miloševićem - kako bi nevojnim sredstvima potaknula povlačenje srpske vojske iz hrvatskih područja pod srpskom okupacijom. Tek je potom hrvatska vlada na temelju rezolucija Vijeća sigurnosti 815, 820, 847 i 871 iz 1993. g. ponovo zauzela zapadnu Slavoniju. Tako je postupila i kasnije u slučaju krajine, a istočna je Slavonija prošlog tjedna mirno vraćena u sastav hrvatske države. Usprkos tome, međunarodna zajednica, a nažalost i tadašnji šef austrijske vlade Vranitzky, žestoko su kritizirali Hrvatsku. Pritom valja napomenuti da je danas nesporno da je bihaćka regija, posljednji - sjeverozapadni - dio teritorija Republike Bosne i Hercegovine pod nazdorom legalne bošnjačke vlade u Sarajevu, već bio u dometu vrhovnog zapovjednika srpskih postrojbi u Bosni Mladića. Intervencija hrvatske vojske s ciljem oslobađanja krajine sukladno rezolucijama Vijeća sigurnosti UN rasteretila je bihaćku regiju. Postrojbe bošnjačke vlade napale su srpske postrojbe s juga. Taj vojni manevar rezultirao je povratkom hrvatskih područja u krajini pod hrvatsku državnu vlast, spriječivši istodobno reprizu srebreničkih masovnih ubojstava u Bihaću. Licemjerje, prisutno pri ocjenjivanju demokratske Republike Hrvatske i njezinih tijela, pokazalo se - što se tiče razvoja unutrašnjih struktura i njihovih nositelja odgovornosti - i u sferi unutrašnje politike. Predsjednik Tuđman napadnut je zato što su novinari, koji su ga ismijavali kao državnog poglavara, pozvani pred sud zbog uvrede časti. Govorilo se o velikom ograničavanju slobode medija, o nepoštivanju ljudskih prava itd. Doduše, osobno smatram da je - gledano iz demokratsko-političke perspektive - žalosno kada se novinari i političari češće suočavaju na sudu nego u osobnim razgovorima ali čak i iz te perspektive ne vidim povoda da se u slučaju podizanja tužbe protiv predstavnika medija u demokratskoj pravnoj državi odmah piše ili govori o velikom nepoštivanju ljudskih prava. (...) Nakon višedesetljetne komunističke diktature koja nije poznavala ni nezavisne izbore ni nezavisne suce ni nezavisne sudove, nije nikakvo čudo što nova demokratska Hrvatska i dalje pokazuje brojne pravne i političke slabosti. No, valja podjednako isticati i ostvareni napredak. Primjer su prošli izbori - na nacionalnoj i na lokalnoj razini - koji su općenito ocijenjeni korektnim i poštenim. Tijekom kontinuiranog poboljšavanja gospodarske situacije Hrvatska će ubuduće morati posvetiti pozornost ne samo uspostavi socijalne ravnoteže između različitih društvenih skupina već i daljnjoj zaštiti položaja i mogućnosti oporbe. No, s tim se izazovom suočavaju i naše zemlje. Dok je proces gospodarske transformacije u Hrvatskoj, ponajprije onaj vezan za privatizaciju, izazvao oštre kritike, ostale su zemlje naišle na daleko obzirniji tretman. Primjerice, činjenica da su i u ostalim reformskim zemljama komunistički direktori državnih poduzeća postali njihovim vlasnicima na krajnje sumnjiv način, te da je ta korupcija dosegla u same vladine krugove, rezultirajući ostavkama, nije bila prepreka za početak pregovora o njihovom pristupu NATO-u i Europskoj uniji. Izbori u Srbiji manipulirani su i u nekim su mjestima nakon istražnog izvješća bivšeg španjolskog premijera Felipea Gonzalesa morali biti dijelom ponovljeni. Ipak, ta činjenica nije spriječila članice EU da ponovo uspostave punopravne diplomatske donose sa Srbijom. Čak i u pitanju ratnih zločinaca i njihova izručenja haaškom sudu srpska je vlada dosada odbijala bilo kakvu suradnju. No, činjenica da se prvi hrvatski časnik, kojem je sud u Den Haagu počeo suditi, predao dragovoljno jer je bio uvjeren da je nevin, možda proizlazi iz njegovih iluzija ali istodobno očituje drugačiju političku kulturu od one, obilježene odbijanjem izručenja ratnih zločinaca. Pritom valja napomenuti da su četiri hrvatska optuženika vraćena kući zbog nedostatka dokaza (...)", ističe Mock u završnom dijelu priloga. 210308 MET jan 98