SLOVENIJA - DELO - HRV-SLOV ODNOSI - 20. XII.

Ž4=SLOVENIJA Ž1=DELO Ž2=20. XII. 1997. Ž3=Opkoljeni i prorešetani manjinama "U slovensko-hrvatskim odnosima ništa novoga. Već smo navikli da slovenska diplomacija uvijek iznova doživljava iznenađenja. Iskreno nesrdačno ozračje između susjednih država ovoga je puta učinila šarenijim odluka Zagreba da iz svojeg ustava izbriše slovensku, djelomično autohtonu narodnosnu skupinu u Hrvatskoj. Manje značajan od činjenice da najnovija saborska odluka mijenja položaj Slovenaca s one strane granice, njezin je utjecaj na krhke međudržavne odnose i već ionako mlitavu političku volju za rješavanje problema između Ljubljane i Zagreba. Iznenađujuće, neobično, teško pojmljivo su odluku komentirali naša diplomacija i premijer. Politički kratkovidno su se na hrvatski potez odazvali izjavama da ta mjera dovodi u pitanje smisao daljnjeg podupiranja susjede pri uključivanju u međunarodne integracije ili čak iziskuje povratne mjere. Jednostrano ponašanje Hrvatske uistinu je suprotno s njezinom ostalom retorikom o dobrosusjedskim odnosima, a budući da slovenski interes za rješavanje prijepornih pitanja ne može biti manji nego s one strane granice, daljnje zaoštravanje ne koristi. Iluzorno? - s obzirom na činjenicu da obje strane sve ustrajnije spominju arbitražu kao način koji najviše odgovara rješenju problematičnog dossiera, ne obaziru se na to da još nisu iscrpile mogućnosti za dvostrano rješenje? Hrvatski potez da iz temeljnog dokumenta države briše slovensku narodnosnu manjinu, za susjednu je državu najmanje neuobičajen način komuniciranja. Još je škakljivije što je do odluke došlo upravo za posjeta premijera Drnovšeka Zagrebu, dakle u prigodi kad je u dvostranom dogovaranju poslije dugotrajnog zaleđenja relacija trebalo najaviti barem ponešto djelotvorniji dijalog. Jasno je da slovenska država želi da Slovenci u Hrvatskoj uživaju dovoljnu pozornost države u kojoj žive. Ipak ta mjera vjerojatno ne znači u tolikoj mjeri pogoršanje stanja za našu narodnosnu skupinu s one srane granice jer ona je ionako zaštićena u okviru konvencije Vijeća Europe i brigom matične države, koliko su značajne njegove simbolične i političke posljedice. Taj postupak tjera slovensku stranu na razmišljanje o nadgradnji u zadnje vrijeme tako aktualne manjinske problematike. Očito bi joj se morala posvetiti i utvrditi kako se treba odzivati 'sporednim' oblicima, neautohtonim manjinama, što je ovih dana pred televizijskim kamerama priznao čak Drnovšek. Za državu koja inače ima puna usta brige za Slovence u tuđini, najvjerojatnije je vrijeme da se dosjeti kako postupati sa sličnim manjinama unutar vlastitih granica. Zaštita manjina (koje se mogu shvatiti kao jezične, etničke i druge skupine), danas govori o razini civiliziranosti društva, mjerilo je njezine otvorenosti i trpeljivosti. Dimenzije koje dobiva rubno pitanje 'staroaustrijanaca' dovoljno je poučan porimjer: već iz optantske rasprave s Italijom mogli bismo naučiti da sporedno brzo postaje glavnom temom međudržavnih odnosa. U manjinskom zapletu s Hrvatskom prepoznatljivi su podtonovi odluke. Nižu se pojašnjenja da je na ustavnu promjenu utjecao status Hrvata u Sloveniji. Zna se da su se oni doseljavali u našu državu ponajprije poslije Drugog svjetskog rata i da autohtonih Hrvata u Sloveniji nema. Mediji s one strane granice, možda po diktatu politike, odmah su požurili s pojašnjenjima da ni tamošnji Slovenci nisu starosjedioci. To ne stoji. Slovenska skupina živi na nekim područjima, a to osobito važi za okolicu Rijeke, već stoljećima i tamo nedvojbeno postoji kao autohtona. Značajna je izjava najbrojnijeg udruženja Hrvata u nas da se cijelo vrijeme zauzimalo da hrvatska skupina u Sloveniji dobije status manjine i da ima ista prava kao i naša s one strane granice; pisci hrvatskog ustava su poslije spomenutog pojašnjenja prvotno pokazali nekakvu širokogrudnost koju su sada povukli. Zagreb dakle želi reciprocitet! A to je pak ono što za Ljubljanu nije prihvatljivo - što bi moglo postati posebno pitanje. Slovenija dakako ne može ne diktirati drugim državama, ne zahtijevati od njih da njezinu manjinu spomenu u ustavu. Pa ipak je itekako problematično ako država samo tako mijenja odredbe u svojem osnovnom državnom zakonu. Je li se posljednjih godina u svezi sa Slovencima u Hrvatskoj dogodilo nešto što bi nalagalo korak natrag? Utjecaj najnovijih zapleta na problematični slovensko-hrvatski dossier i dalje je marginalan. Međudržavna pitanja koja najviše koče i dalje su nepromjenjljiva. Politika sitnih koraka koja se poziva na koliko toliko tekući ovogodišnji bilateralni dijalog i šačicu dvostranih sporazuma, očito ne može izmijeniti političko ozračje do te mjere da bi susjedi uspjeli razumjeti ili znali procijeniti vrijednost kompromisnog rješenja. Dakle arbitraža kao 'deus ex machina', jedini preostali mogući instrument za rješenje problematičnih odnosa? Značajno je da prijenos prijepora na trećeg suca postaje nadasve aktualan i za rješavanje problematike zagrebačke podružnice Ljubljanske banke hrvatskim deviznim štedišama. I što se može očekivati od međunarodnog arbitra? Vjerojatno ništa što već ne znamo, naime da se obveze moraju podmiriti. Znači i pristati na odluku kakva bila. Osim rasterećenja odgovornosti, za ovdašnju je politiku 'adut' arbitražnog načina rješavanja dvostranih pitanja - on u pravilu prilično košta i dugo traje - i u tomu da unutarnjepolitičku tegobnu temu odlaže na neodređenu budućnost" - zaključuje Saša Vidmajer. 230241 MET dec 97