"DOSSIER CARLOS"

PARIZ 24. prosinca (Hina/dpa/Reuters/AP) - Ilič Ramirez Sanchez, poznatiji kao Carlos "Šakal", osuđen je u srijedu pred sudom u Parizu na kaznu doživotnog zatvora zbog ubojstva dvojice agenata francuske kontraobavještajne službe i jednog libanonskog doušnika u Parizu 1975. godine.#L# Suđenje Carlosu trajalo je osam dana i "okrunjeno" je četverosatnim monologom optuženog. "Žele me optužiti na doživotnu robiju. Budući da mi je 48 godina, to znači 40-50 godina zatvora, ali mene to ne straši". Istaknuo je da voli revoluciju i pravdu, "nešto što ne može očekivati od francuskoga sudskog sustava". Opširno je pričao o palestinskoj borbi i proglasio Izrael "terorističkom nacijom". Izjašnjavajući se o točkama optužbe, kazao je kako ih "niti poriče, niti potvrđuje", ali je "još manje spreman biti nečijim doušnikom". Naglasio je kako je on "politički zatvorenik", čitajući sve iz podsjetnika, kao da želi francuskim vlastima dati do znanja "kako je i on imao vremena pripremiti se za suđenje". Nakon pročitane osude uzviknuo je: "Živjela revolucija!" Nakon završetka hladnog rata kolale su mnoge glasine o mogućem Carlosovom skrovištu, budući da nekadašnji "istočni blok" više nije bio zainteresiran za njegove usluge. U knjizi autora Davida Yaloppa novodi se da je i bivša Jugoslavija pružala usluge Carlosu, većinom kao sigurna tranzitna zemlja ili privremeno utočište. Proglašavali su ga i mrtvim, ali bi se uvijek nanovo pojavila informacija koja bi to opovrgnula. Poslije dugogodišnjeg boravka u Siriji, otkazano mu je gostoprimstvo i morao je potražiti sklonište u Sudanu, odakle je prije tri godine, 1994., bio kidnapiran i prebačen u Francusku. Sudanci su za uzvrat dobili pomoć u obliku specijalne tehnologije. Jedan od temelja obrane bio je i sam čin kidnapiranja što je obrana osudila kao kršenje temeljnih ljudskih prava navedenih u Europskoj konvenciji ljudskih prava. Nadalje, tužiteljstvu se zamjera kako se poziva na dokaze poput otisaka prstiju na boci whiskeya i čašama, u stanu u ulici Toullier, pariške Latinske četvrti, gdje su se navedena ubojstva dogodila. Policija je tom prilikom imala tri svjedoka koja su opisala Carlosovu ulogu u pucnjavi, ali niti jedan od svjedoka nije se pojavio na suđenju. Tužiteljstvo je, nadalje, navelo kako se Carlos u pismima hvalisao s ubojstvima nekolicini prijatelja. Jedno je od pisama dano u obliku fotokopije, a obrana se usprotivila kako to nije dostatan materijal za optužbu. Carlos je dugogodišnji pripadnik Narodne fronte oslobođenja Palestine (PFLP), radikalnog ogranka PLO-a, i hvalio se kako je njihova suradnja pridonijela "stotinama milijuna dolara" za oslobođenje Palestine. Sudjelovao je u otmici 11 ministara za naftu država članica OPEC-a u Beču 1975., potom u palestinskoj otmici francuskog zrakoplova 1976., koji su oslobodili njemački specijalci, grupe GSG-9, u Mogadishuu. Francuski sudac specijaliziran za borbu protiv terorizma Jean- Louis Bruguiere istražuje Carlosovo sudjelovanje u tri pariška bombaška napada, u kojima je između 1974. i 1982. poginulo petero ljudi, eksploziju bombe na željezničkom kolodvoru u Marseillu 1983. koja je ubila još pet osoba, te dvije eksplozije 1982. u francuskim vlakovima 1982. i 1983. gdje je stradalo sedam osoba. Za te se napade sumnja da ih je Carlos počinio u znak osvete zbog uhićenja njegove bivše djevojke Brigitte Knoll, koja je 1982. uhićena i osuđena. Spomenuta istraga bila bi temeljem za novi proces i novu osudu Iljiča Ramireza Sancheza - Carlosa, a traže ga i u Njemačkoj, radi napada na francuski kulturni centar u Berlinu, kao i u Austriji gdje je tužiteljstvo prikupilo dovoljno materijala za podizanje optužnice zbog terorističkog napada 1975. u Beču. Zbog silne pozornosti koja je proteklih dana u svjetskim medijima posvećena Carlosovu suđenju, oglasili su se i skeptici koji se pitaju nije li to, unatoč težini počinjenih zločina, ipak i želja da se, makar na kratko, užareni europski problemi integracije, zajedničke valute, gospodarske krize i nezaposlenosti potisnu u drugi plan. Unatoč trijumfu što je pravda naposljetku, barem u Carlosovu slučaju, pobijedila, ne treba izgubiti iz vida, da svako novo suđenje stoji, a europska je blagajna na staklenim nogama. Pitanje je, je li na to mislio Carlos, kad je uzviknuo "Živjela revolucija!". Vremena za pomno praćenje europskih zbivanja imao je zacijelo dovoljno. (Hina) lm sd 241523 MET dec 97