31. XII. EL PAIS, W. OPPENHEIMER O EUROPSKOJ VALUTI

Ž4=ŠPANJOLSKA Ž1=EL PAIS Ž2A=31. XII. 1997. Ž3=Euro, proširenje, sastanak na vrhu posvećen zapošljavanju i gospodarsko stanje opet pokreću želju za stvaranjem jedinstvene Europe Dopisnik lista iz Bruxellesa Walter Oppenheimer piše o napretku koji je prošle godine postignut pri stvaranje jedinstvene Europe: "Europska unija je, prvi put poslije mnogo godina, završila vježbe koje više potiču na optimizam nego na pesimizam. S vrlo dobrim iz uvođenja monetarnog sustava, s dobrim kad je riječ o borbi protiv nezaposlenosti, s dovoljnim iz pokretanja proširenja na istok, i s opasnim nedovoljim iz reforme sporazuma iz Maastrichta. Ali iznad tih ocjena, koje su za sada izvan okvira 'annus horribilis', nalaze se ove perspektive: euro će postati stvarnost na proljeće i, što je još važnije, stanje u gospodarstvu promijenilo se nabolje. Pesimizam glede stvaranja jedinstvene Europe nije nestao, ali neki čimbenici pokazuju da se opet rađa, ako ne zaboravljeni eurooptimizam od prije nekoliko godina, onda barem nekakav europragmatizam. Kriza povjerenja stanovnika Europe u izgradnju jedinstvene Europe uvijek se temeljila na politici, ali su gospodarska kriza i povećanje nezaposlenosti tom pesimizmu dali polet. I upravo to gospodarstvo ima najbolje mogućnosti za obnavljanje optimizma. Europska unija će ovog proljeća iznijeti na svijet jedan od svojih najjačih simbola - euro - zajedničku i gotovo jedinu europsku valutu. I učinila je to u najgorim mogućim okolnostima: usred goleme gospodarske krize koja je onemogućila ostvarivanje makroekonomskih uvjeta čije su poštovanje zahtijevali njezini partneri. Ta je kriza spriječila ispunjavanje kriterija do prvog predviđenog sastanka, 1. siječnja 1997. godine. Stoga je taj ispit premješten za kasnije, između 1. i 3. svibnja, kako bi euro postao nepovratna stvarnost do 1. siječnja 1999. godine. Gospodarstvo omogućava i drugi dašak optimizma. Kriza koja traje ovih nekoliko godina i poteškoće pri ispunjavanju prihvaćenih kompromisa za stvaranje jedinstvene monete podudarili su se s burzovnom krizom u SAD-u i povećanjem gospodarske konkurentnosti država jugoistočne Azije. Promjena stanja u Europi podudara se s osjećajem da je u SAD-u gospodarski rast došao do vrhunca, ali i sa strašnom krizom u jugoistočnoj Aziji. To samo po sebi nije dobro za Europsku uniju, ali oba ta čimbenika zajedno mogli bi postati spasonosni za kritizirani socijalni model stare Europe. Taj je socijalni model Europljanima omogućio život sa stopom nezaposlenosti od 11 posto, a to znači više od 18 milijuna nezaposlenih. Taj model, stalno kritiziran u usporedbi s niskim američkim i azijskim postotkom nezaposlenih, sada bi mogao ponosno podići glavu, a tome će ponešto pomoći i održavanje sastanka na vrhu posvećenog nezaposlenosti koji je održan u studenome u Luksemburgu. Na tom sastanku nije pronađen nikakav čarobni recept, ali je prvi put rečeno da je nezaposlenost, nakon što je euro pokrenut, sada postala prioritetni zadatak za petnaestoricu. I to je politička poruka od koje se ogradila jedino španjolska vlada. Predsjednik Aznar je u Luksemburgu počinio tešku političku pogrešku zato što je brojke postavio ispred te geste. Petnaestorica su ispunili i svoju moralnu obvezu prema državama istočne Europe. Nije bilo hrabrosti za pokretanje istodobnih pregovora s jedanaest država. Veliki, a to su Njemačka i Francuska, odlučili su se, uz pristanak Europskog povjerenstva, na lakšu formulu: podijeliti tu skupinu na dva dijela. Češka Republika, Poljska, Mađarska, Slovenija, Estonija i Cipar započet će u ožujku službene pregovore o pristupu Europskoj uniji. Pet odbijenih država - Bugarska, Rumunjska, Slovačka, Letonija i Litva - započet će u veljači prvi pokušaj približavanja Europi. Iz te se skupine na kraju izdvojila Turska, uvrijeđena time što njezina stara želja da pristupi Europskoj uniji nije uslišana pa se ne nalazi u tom kalendaru. A nije sve bilo baš tako lijepo u prošloj godini. Reforma sporazuma iz Amsterdama iznijela je na vidjelo političke napetosti zbog sukobljenih interesa petnaest država članica Europske unije. Reforma je ispunila samo jedno očekivanje: da završi. A završila je pogrešno. U sporazumu iz Amsterdama jedva da se i predviđaju nekakvi bojažljivi koraci prema stvaranju jedinstvene Europe. Omogućit će, barem u teoriji, da oni koji su najveći pobornici ujedinjenja mogu napredovati, a da pri tome ne budu usporavani teretom onih koji budu ostajali za njima. I još će više povećati policijsku i pravosudnu suradnju između država. Ali on ne podrazumijeva nekakvo značajnije povećanje područja o kojima će se zajednički odlučivati, drugim riječima, područja bez prava podnošenja veta. A nije ostvario ni svoj glavni cilj: reformu zajedničkih ustanova. U Amsterdamu su se svi pojavili na zajedničkoj fotografiji. Male države zato što nisu željele izgubiti pretjerano veliku važnost svojih glasova unutar Ministarskog vijeća, a velike zato da si rezerviraju pravo veta u gotovo svim područjima. A i zato da bi uvjetovali reformu glasovanja za smanjivanje Kolegija povjerenika Europske unije". 020012 MET jan 98