VOA 30. XII. BEKIĆ O 'ČETVEROREDU'

GLAS AMERIKE - VOA 30. XII. 1999. Bekić: Sedlarov 'Četverored' ispod svake kritike. Prilog Željka Matića. "Hrvatski veleposlanik u Portugalu Darko Bekić među prvima je pisao o tragediji Hrvata na Bleiburgu 1945. godine. Za vrijeme njegova boravka u Zagrebu, Hrvatska televizija je u nedjelju prikazala prvi dio filma 'Četverored', po scenariju Ivana Aralice i u režiji Jakova Sedlara, koji govori o Bleiburškoj tragediji, iako od premijere filma u kinima nije proteklo ni desetak dana. Drugi dio filma trebao je biti prikazan u nedjelju uoči izbora, ali je zbog prosvjeda javnosti, pa i sugestije zamjenika predsjednika Republike Vlatka Pavletića, njegovo prikazivanje odgođeno. O filmu 'Četverored', veleposlanik Bekić kaže da se radi o filmu koji je teško ocjenjivati ili kritizirati, jer je u pitanju film koji je ispod svake kritike: = Ja sam ovih dana imao prilike razgovarati s mnogim hrvatskim građanima i devedeset pet posto njih zgraža se nad ovim nedjelom i u umjetničkom, a pogotovo u političkom smislu - kaže veleposlanik Bekić. Ono što mu se čini najvećom dramaturškom pogrješkom tog filma je - kako kaže - činjenica da se na osnovi tragičnog epiloga, završnog čina jedne krvave kavalkade koju je ustaški režim priredio hrvatskom narodu želi napraviti herojska epopeja. Prema riječima gospodina Bekića, od bleiburške propasti tog zločinačkog režima, bez obzira na tisuće i tisuće pogubljenih nedužnih regruta, niti Picasso, a kamoli jedan Sedlar, ne bi mogli napraviti jednu novu NDH-zijsku Guernicu. Radi se o svojevrsnom povijesno-političkom revizionizmu, kaže za film 'Četverored' veleposlanik Darko Bekić i dodaje: = Već sam prošle godine u jednom tekstu koji me je, usput rečeno, koštao mjesta veleposlanika pri UN-u u Ženevi, ukazivao na zabrinjavajuću tendenciju izgradnje sustava takvih društvenih vrijednosti i ciljeva u nas koji bi se mogli nazvati ustaštvo s ljudskim likom. U Sedlarovoj filmografiji ta je tendencija dominantna. Međutim, ovdje je na djelu jedna još gora podvala hrvatskom narodu i demokratskoj hrvatskoj državi: koliko ja znam, a već četrdeset godina pratim filmsku proizvodnju i smatram se filmofilom, ovo je prvi film koji II. svjetski rat prikazuje s pozicija sila osovine, u kojima su pozitivni junaci pripadnici kvislinških osovinskih sila, dok su kao negativci, 'bad guys', predstavljeni pripadnici savezničkih armija, kao cinični, bešćutni predstavnici anglo-američke plutokracije, kao divlji rusko-azijatski Huni ili kao balkanski koljači i silovatelji. Veleposlanik Bekić kaže da je za njega nevjerojatno da se hrvatska kinematografija, hrvatska kultura, na kraju dvadesetog stoljeća s takvim tezama predstavlja Europi i kandidira za članstvo u Europi. = To je strašno. Prestrašno, kaže gospodin Bekić. Štete koje takva djela, takve akcije, izazivaju jednom narodu i jednoj kulturi su nemjerljive u kulturnom i političkom smislu - nastavlja hrvatski veleposlanik u Portugalu i dodaje: Da se razumijemo, ja na ovom mjestu želim naglasiti da ja govorim kao sin jednog mladog domobranskog časnika koji je preživio Bleiburg i Križni put. Sa tim strašnim opisima i očevim suzama u očima, zbog izgubljenih prijatelja i hrvatske države, preživio sam čitavo svoje djetinjstvo i mladost, ali najvažnija stvar koju me moj otac naučio o Bleiburgu je bila ta da je rekao - 'zapamti sine, najveći krivac što smo izgubili državu bio je ustaški režim čije glavešine su regrutirale nas, sto tisuća mladih ljudi, obukli nas u ustaške uniforme u jesen 1944. kada je već bilo jasno da je rat izgubljen, da bi nas u svibnju 1945., zajedno s obiteljima, ženama, djecom, poveli sobom kao živi štit, u smrt i u propast.' (VOA)