HRVATSKA VANJSKA POLITIKA U 1999.: GODINA NEISPUNJENIH OČEKIVANJA

ZAGREB, 23. prosinca (Hina) - Hrvatska je u 1999. očekivala početak razgovora o ugovornim odnosima s EU, pristup Partnerstvu za mir NATO-a i uključenje u WTO ali su ta očekivanja ostala neispunjena a pregovori o tome pomjereni na vrijeme nakon parlamentarnih izbora. #L# Hrvatska vanjska politika je u 1999. očekivala temeljito poboljšanje svojih odnosa s međunarodnom zajednicom što je trebalo okruniti započinjanje pregovora o ugovornim odnosima s EU, pristup programu Partnerstvu za mir NATO-a i uključenje u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Ovakva očekivanja snažno su potaknuta kosovskom krizom i intervencijom NATO-a u SR Jugoslaviji koje su bitno poboljšali pozicije Hrvatske pretvorivši je iz povremenog problema u značajnog saveznika i partnera Zapada, a SAD i EU joj u jugoistočnoj Europi namjenjuju ulogu čimbenika stabilizacije i motora demokratskog i gospodarskog razvitka. Do tada kruti "regionalni pristup" EU mijenja u široko i labavo zamišljenu suradnju u okviru Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu koji otvara izglede za pristup EU i NATO-u. EU uspostavlja Sporazum o stabilizaciji i pridruženju kao novi liberalniji vid odnosa sa zemljama tzv. Zapadnog Balkana. Hrvatska je međutim upozorena da Zapad i dalje unatoč partnerstvu i savezništvu ili upravo zbog toga očekuje i dalje da Hrvatska ostvari neke specifične uvjete za približavanje euroatlantskim integracijama: unutarnju demokratizaciju, suradnju u provedbi Daytonskog sporazuma, demokratizaciju medija posebice HTV, konsenzus HDZ-a s oporbom oko novog izbornog zakona, povratak izbjeglih hrvatskih Srba i suradnju s Haškim sudom. Unatoč uvjeravanjima Hrvatske da je postigla dovoljan napredak na ovim područjima EU i SAD su bili suprotnog mišljenja i očekivani napredak na putu prema euroatlantskim integracijama ostavljen je za razdoblje poslije izbora. Hrvatskim razočaranjima pridružio se i izjalovljeni prijam u WTO koji je izostao zbog sukoba Francuske i SAD oko stupnja liberalizacije audiovizualnih usluga. Iako je Hrvatska u ovoj globalnoj igri samo žrtva sukoba suprotstavljenih interesa, nisu osamljena mišljenja da je i to dio pritiska Zapada kojemu je izložena kako bi ispunila ono što se od nje očekuje. - 29. siječnja u posjet Hrvatskoj dolazi mađarski premijer Viktor Orban a nakon razgovora sa hrvatskim premijerom Zlatkom Matešom oba premijera potvrđuju interes za stratešku suradnju dviju zemalja i najavlju potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini. - 10-12 veljače posjet hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana Turskoj. Predsjednik Tuđman je u Ankari s turskim predsjednikom Sueleymanom Demirelom rekao kako su hrvatsko-turski odnosi na najvišoj razini a u nazočnosti dvaju predsjednika potpisano je i pet sporazuma o suradnji između dviju zemalja. - u veljači voditelj misije OESS-a u Hrvatskoj Tim Guldimann u Beču u trećem izvješću misije o napretku Hrvatske u ispunjavanju preuzetih obveza (Progress Report), do tada najkritičnijem, kao opći zaključak ističe da je "došlo do općeg zastoja u ispunjenju međunarodnih obveza". Kritike međunarodne zajednice obuhvaćaju cijeli spektar problema, od procesa povratka, disriminirajućih zakona, odnosa prema ICTY-u, stanja ljudskih prava i demokratizacije društva, nezadovoljavajućeg stanja u sudstvu do izbornog i zakona o medijima. - 3. lipnja u novom, još kritičnijem Progress Reportu, kaže se da ne samo da se "stagnacija u procesu ispunjavanja međunarodnih obveza nastavlja, već je stanje u nekim ključnim područjima još i pogoršano", čemu je uzrok "nedostatak političke volje predstavnika vlasti da poduzmu odgovarajuće akcije". - 28 rujna, ni peti Progress Report ne razlikuje se od prethodna dva jer se "u proteklom razdoblju u nekim područjima bilježi postupan napredak, ali nikakav značajan pomak nije ostvaren na područjima na kojima je to najviše potrebno". Osim već poznatih problema, inzistira se na ubrzavanju postupka za odobrenje državljanstva osobama koje na to imaju pravo, kako bi se hrvatskim građanima u inozemstvu omogućilo praktično iskorištenje prava na glasovanje. - SAD i Hrvatska: odnosi Sjedinjenih Država i Hrvatske su tijekom 1999. bilježili stalne oscilacije od američkih obećanja potpore pristupu Hrvatske u Partnerstvo za mir NATO-a do kraja 1999. pa do toga da SAD sve promjene odnosa nabolje ostavlja za vrijeme nakon izbora u Hrvatskoj. Prvotni optimizam poduprt hrvatskom potporom akciji NATO-a na Kosovu išao je do najave američke potpore pristupanju Hrvatske Partnerstvu za mir NATO-a da bi završilo oštrim američkim upozorenjima Hrvatskoj krajem godine zbog nesuradnje sa Sudom u Den Haagu oko izručenja BiH Hrvata Vinka Martinovića Štele i Mladena Naletilića Tute kao i istrage o navodnim zločinima počinjenim nakon operacija "Oluja" i "Bljesak". - 26. veljače američki State Department je u svojem godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu rekao da je Hrvatska nominalno demokratska a stvarno autoritarna država. SAD je zamjerila hrvatskoj demokraciji utjecaj vlasti na sudstvo, gušenje slobode medija, široke ovlasti predsjednika, koncentraciju vlasti u rukama jednostranačke vlade HDZ-a te ozbiljna ograničenja prava građana da mirno promijene vlast. Hrvatska vlada je ovo izvješće nazvala neobjektivnim i neuravnoteženim iako nije odrekla poteškoće i manjkavosti u zaštiti ljudskih prava u Hrvatskoj. - 10. travnja američki predsjednik Bill Clinton ukinuo je Hrvatskoj embargo na oružje i odobrio joj pravo izravne kupovine oružja i vojne opreme. - 29. travnja Hrvatska je prema ocjenama američke nevladine udruge "Freedom House" uvrštena u zemlje koje nemaju dovoljne slobode medija. - SAD je u 1999. poticao gospodarsku suradnju s Hrvatskom i nizom poslova kao što je ulaganje Enrona u elektranu u Jertovcu i Bechtela u auto-cestu Bregana-Zagreb-Dubrovnik dovela SAD na poziciju prvog ulagatelja u hrvatsko gospodarstvo. - 13. studenoga američki predsjednik Bill Clinton uputio je Kongresu prijedlog da se zemlje jugoistočne Europe, među kojima i Hrvatska, za razdoblje od pet godina oslobodi carine na uvoz nekih proizvoda. - 2. prosinca glasnogovornik američkog State Departmenta James Rubin je rekao da neodgovorni segmenti hrvatskih državnih medija neutemeljeno napadaju vladu SAD i nevladine američke organizacije optužujući ih za djelovanje u korist oporbe a da su ti napadi pokušaj odvraćanja rasprave u hrvatskoj javnosti s glavnih pitanja u vrijeme predizborne aktivnosti. Ova izjava bila je reakcija na napis u dnevniku "Vjesnik" koji je optužio američke vladine i nevladine organizacije u Hrvatskoj da aktivno djeluju na smjenjivanju aktualne hrvatske vlasti. - 7. prosinca zamjenik posebnog izaslanika SAD za provedbu daytonskog sporazuma Robert Frowick je rekao u Zagrebu da su SAD zainteresirane da predstojeći izbori u Hrvatskoj budu pošteni. - 24. ožujka do 9. lipnja zračni napadi NATO-a na SR Jugoslaviju kako bi je se prinudilo na mirovni sporazum o Kosovu i spriječio srpski genocid kosovskih Albanaca. Hrvatska je politički i logistički poduprla vojnu akciju međunarodne zajednice protiv SR Jugoslavije a prihvatila je i oko 5.000 izbjeglica s Kosova. Zapad je u kosovskoj krizi prihvatio Hrvatsku kao saveznika i partnera otvarajući joj izglede za brzo ostvarenje njezinih strategijskih ciljeva, ugovorne odnose s EU i pristupanje programu Partnerstvo za mir NATO-a. Izražavajući mišljenje Zapada britanski veleposlanik u Zagrebu Colin Munro je međutim upozorio Hrvatsku kako bi bila velika pogreška smatrati da će Zapad zbog savezništva u kosovskoj krizi zaboraviti na uvjete koje je postavio Hrvatskoj za približavanje euroatlantskim integracijama. Zapad je kao minimum uvjeta postavio Hrvatskoj dosljednu provedbu Daytona, konsenzus HDZ-a i oporbe oko izbornog zakona, povratak izbjeglih Srba i suradnju s Haškim sudom. - EU i Hrvatska: Hrvatska u 1999. nije svoje odnose s Europskom unijom pomaknula s mrtve točke jer nije ispunila uvjete koje EU pred nju postavlja. EU za otvaranje političkog dijaloga s Hrvatskom očekuje održavanje slobodnih i poštenih izbora, demokratizaciju medijskog prostora, privrženost provođenju Daytonskih sporazuma, suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu, povratak izbjeglica te poštivanje ljudskih i manjinskih prava. Finski veleposlanik u Zagrebu Osmo Lipponen, predstavnik zemlje predsjedavajućeg EU u drugoj polovici 1999., upozorio je kako su ti uvjeti stvar načelnoga odnosa s kojima će se suočiti bilo koja buduća hrvatska vlada. EU je jasna u stajalištu da eventualna pobjeda oporbe na skorašnjim izborima ne bi sama po sebi promijenila odnose između EU i Hrvatske ako iza toga ne bi slijedilo ispunjavanje uvjeta za politički dijalog. Europska je unija svoje odnose prema Hrvatskoj još 1997. oblikovala u sklopu regionalnog pristupa prema području tzv. zapadnog Balkana u koje je svrstala Hrvatsku, BiH, SRJ, Albaniju i Makedoniju. Hrvatska je vlast u više navrata zamjerala na takovome pristupu tvrdeći da se, kako je jednom prigodom izjavio hrvatski predstavnik pri EU Janko Vraniczany-Dobrinović, time "jednoj suverenoj državi ne dopušta da sama izabere svoje preferencijalne partnere, nego joj ih se želi nametnuti odozgo". Krajem svibnja 1999. Europska komisija (EK) odlučila je zemljama tzv. zapadnog Balkana ponuditi novu mogućnost ugovornog odnosa - sporazum o stabilizaciji i pridruženju - koja bi tim zemljama, na individualnoj osnovi i uz ispunjavanje uvjeta već ranije definiranih regionalnim pristupom, otvorila perspektivu uključivanja u strukture EU. - srpanj 1999. hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić i ministrica za europske integracije Ljerka Mintas-Hodak posjetili su sjedište EU u Bruxellesu u sklopu "neformalnog političkog dijaloga", kako EU naziva susrete s predstavnicima zemalja s kojima nema ugovorne odnose. Finska ministrica vanjskih poslova Tarja Halonen je kao predsjedavajući EU rekla da je ovo "zlatna prilika" za Hrvatsku da se približi EU. Prethodno je ministarsko vijeće EU najavilo stvaranje zajedničke konzultativne radne skupine (Task Force), sastavljene od hrvatskih i stručnjaka EU, koja bi Hrvatskoj trebala pružiti potrebnu pomoć u pripremi pravnih i upravnih propisa za uspostavu ugovornih odnosa s Europskom unijom, odnosno za otvaranje pregovora o sporazumu o stabilizaciji i pridruženju. - u rujnu 1999.Vijeće ministara EU je zaključilo kako Hrvatska nije dovoljno napredovala u ispunjavanju postavljenih uvjeta da bi došlo do formiranja takve radne skupine, već je odlučeno da se u Hrvatsku pošalje misija koja će ispitati stanje i dinamiku ispunavanja uvjeta za njezino formiranje. Do posjeta je i došlo u drugoj polovici listopada kada je direktor u Upravi za vanjske poslove EK Fabrizio Barbaso ustvrdio kako radna skupina neće moći biti osnovana prije parlamentarnih izbora. - 27. listopada izaslanstvo EU koje je predvodio državni tajnik u finskom ministarstvu vanjskih poslova Jukka Valtasaari predalo je hrvatskoj vladi demarš u kojem izražava nezadovoljstvo novim izbornim zakonom, za koji EU drži da dovodi u pitanje spremnost hrvatskih vlasti da provedu slobodne i poštene izbore, i prigovara Hrvatskoj zbog nesuradnje s Haškim sudom. Hrvatska vlada je u svojem odgovoru 5. studenoga odbacila optužbe EU koje se odnose na izborni zakon rekavši da rješenja u njemu jamče slobodne i poštene izbore a prigovor zbog nesuradnje s Haškim sudom ocijenila nejasnim argumentirajući da je Hrvatska izručila sve optužene osobe a spor o nadležnosti nad operacijama "Oluja " i "Bljesak" nazvala legalnom raspravom sa Sudom. - 10. lipnja na ministarskoj konferenciji u Koelnu, konsenzusom prihvaćen Pakt o stabilnosti jugoistočne Europe, kao projekt međunarodne zajednice za trajnu političku, gospodarsku i sigurnosnu stabilizaciju najtrusnije europske regije, kroz obvezivanje zemalja u regiji na dobrosusjedsku i razvojnu suradnju i kroz njihovo osposobljavanje za euroatlantske integracije. Pakt je kao inicijativa njemačke diplomacije, prethodno dobio podršku Europske unije i NATO-a, a potom je usuglašavan na nekoliko pripremnih sastanaka od kojih je jedan održan krajem svibnja u Zagrebu. Pakt je konačno potvrđen na summitu u Sarajevu 29./30. srpnja, uz sudjelovanje 39 državnih izaslanstva i 15 međunarodnih organizacija. Hrvatsko izaslanstvo vodio je predsjednik Republike Franjo Tuđman. Mehanizam provedbe Pakta pokrenut je u rujnu sastankom Regionalnog stola u Bruxellesu (18.IX), a nastavljen u listopadu sastancima Radnih stolova: o gospodarstvu u Bariju (9.X.); o sigurnosti u Oslu (13.X.) i o demokratizaciji i ljudskim pravima u Ženevi (18.X.). U Rimu je 17. prosinca održan neformalni sastanak međunarodnih organizacija i financijskih institucija o financiranju projekata Pakta, a donatorska konferencija Pakta, najavljena je za ožujak 2000. Hrvatska od početka aktivno sudjeluje i podržava projekt Pakta o stabilnosti, inzistirajući na načelima individualnosti i transparentnosti, te posebno na snažnoj euroatlantskoj dimenziji. Predsjednik Tuđman podržao je Pakt stabilnosti, upozorivši jedino da se kroz njega Hrvatsku ne smije prisiljavati na uključivanje u balkanske integracije, suprotne njezinim nacionalnim interesima. - 15-18 lipnja hrvatski predsjednik Franjo Tuđman boravio u posjetu Južnoafričkoj Republici gdje je bio nazočan ustoličenju novoga predsjednika Thabo Mbekija a u Johannesburgu i Cape Townu se susreo s predstavnicima tamošnjih Hrvata. - 27-29 lipnja u Zagrebu je održana Druga regionalna konferencija o zabrani protupješačkih mina na kojoj su predstavnici 33 zemlje razgovarali o zabrani i uništavanju protupješačkih mina a Hrvatska je upozorila na problem mina koji joj je ostao u nasljeđe iz Domovinskog rata i zatražila pomoć u njihovom uklanjanju. - 30. lipnja Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora raspravlja o hrvatskoj vanjskoj politici. Predstavnici oporbe ocjenjuju da je hrvatska vanjska politika talac unutarnje dok je vladajući HDZ pozvao oporbu da prestane blokirati ispunjavanje uvjeta koje je međunarodna zajednica postavila Hrvatskoj za približavanje euroatlantskim integracijama. - u lipnju su potpisana prva dva aneksa Sporazuma o posebnim odnosima između RH i Federacije BiH kojima se određuju uvjeti suradnje na područjima znanosti, tehnologije i visokog obrazovanja, te na području turizma. - srpanj: usuglašeno još šest aneksa Sporazuma o posebnim odnosima između RH i Federacije BiH kojima se reguliraju pravila uzajamne isplate mirovina, uređuje način preuzimanja korisnika i plaćanje troškova smještaja u ustanocama socijalne zaštite, uređuje suradnja u kulturi, žaštiti od prirodnih katastrofa, uređuju oblici gospodarske suradnje te suradnje u području energetike. - u kolovozu u interviewu "Jutarnjem Listu" supredsjedatelj Vijeća ministara BiH Haris Silajdžić optužuje najviše hrvatsko vodstvo, na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom, za odgovornost za rat između Muslimana i Hrvata 1993. Hrvatska proglašava Harisa Silajdžića nepoželjnom osobom i u budućnosti odbija surađivati s njime. Usuglašeni aneksi Sporazuma o posebnim odnosima između RH i Federacije BiH još nisu ratificirani u parlamentima dviju zemalja, a pregovori o preostala četiri, najavljeni još za srpanj, nisu ni počeli. - 2. srpnja Hrvatska je pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu (ICJ) podnijela tužbu protiv SR Jugoslavije kojom traži da se presudi da je ta zemlja u Hrvatskoj počinila genocid od 1991. do 1995. te da se odredi odštetni iznos koji Beograd treba platiti. Prema tužbi agresija SRJ rezultirala je s 20 tisuća poginulih, 55 tisuća ranjenih i više od 3 tisuće nestalih, okupacijom trećine teritorija te golemom materijalnom štetom. ICJ je u rujnu odredio rokove za prve podneske u predraspravnoj, tajnoj fazi po kojoj Hrvatska mora do 14. ožujka 2000. uložiti svoj podnesak, a SRJ protupodnesak do 14. rujna 2000. Nakon predraspravne faze, koja obično traje dvije do tri godine, slijedi raspravna faza te nakon toga odluka suda. - 12. srpnja predstavnici međunarodne zajednice uručili su hrvatskom ministru vanjskih poslova Mati Graniću prosvjednu notu tražeći da svi hrvatski građani izvan granica Hrvatske u doba izbora mogu glasovati imajući pri tomu na umu da se pored hrvatske dijaspore to omogući i izbjeglim hrvatskinm Srbima. - 15. srpnja hrvatska vlada je prihvatila Plan integracijskih aktivnosti Republike Hrvatske u EU dajući tako formalni okvir za ostvarenje svojega strateškog cilja, pristupanje EU. - 25. kolovoza - Predsjednica Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) Gabrielle Kirk McDonald prijavila je Hrvatsku Vijeću sigurnosti UN-a zbog odbijanja nadležnosti haškog tužiteljstva nad istragom operacija "Bljesak" i "Oluja" i zbog neizručenja Mladena Naletilića Tute te je zatražila poduzimanje mjera kojima bi se ta suradnja osigurala. Hrvatski ministar pravosuđa Zvonimir Šeparović predložio je u slijedećim mjesecima niz puteva kojim bi se, po njemu, razriješio spor oko nadležnosti - od traženja savjetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde (ICJ) do izmjena Pravilnika ICTY-a kojim bi se omogućilo arbitriranje sudskog vijeća ICTY-ja. Do konca godine ICTY nije odgovorio ni na jedan prijedlog, a tužiteljstvo je odbacilo svaki pokušaj ograničavanja tužiteljske neovisnosti. Ni Vijeće sigurnosti nije dogovorilo na zahtjev predsjedice suda. Županijski je sud u rujnu donio odluku o izručenju Mladena Naletilića Tute ICTY-ju koje je odgođeno zbog pogoršanog zdravstvenog stanja. Polovicom studenoga hrvatska je vlada odbila zahtjev glavne haške tužiteljice za vođenjem neovisne istrage haških istražiteljskih timova u Hrvatskoj dok se ne rasprave sporna pitanja u odnosima. - 27. rujna je deset časnika Hrvatske vojske otputovalo u Sierra Leone gdje će po prvi put od osamostaljenja Hrvatske sudjelovati u mirovnoj misiji UN-a. Hrvatska je prihvatila poslati svoje časnike kao vojne promatrače u sklopu mirovne misije UNOMSIL (United Nations Observer Mision in Sierra Leone) koja bi trebala nadzirati mir u ovoj zapadnoafričkoj državi postignut nakon desetgodišnjeg građanskog rata. - 1999. je trebala biti godina kada će Hrvatska biti primljena u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) i tako ostvariti svoj strategijski cilj za koji se borila godinama. Posljednja sjednica radne skupine za prijam Hrvatske u WTO 27. rujna u Ženevi nije Hrvatima donijela očekivane plodove dugogodišnjih napora jer je prijam Hrvatske u WTO blokirala Francuska. Francuska tvrdi da je Hrvatska pod američkim utjecajem pretjerano liberalizirala tržište audiovizualnih usluga čime bi, ako jednom uđe u EU, ugrozila europsku zaštitu vlastite kulture pred najezdom američke komercijalne audiovizualne produkcije. Ni Francuska niti SAD ne omekšavaju svoja stajališta a hrvatski ministar gospodarstva Nenad Porges je ocijenio da ove dvije zemlje preko leđa Hrvatske vode globalne igre a da Hrvatskoj preostaje jedino sloboda i pravo da izabere koja će strana blokirati njezin ulazak u WTO. - 27. rujna posjet Hrvatskoj mađarskog predsjednika Arpada Goencza. Goencz i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman su nakon razgovora rekli novinarima kako su odnosi između Hrvatske i Mađarske na najvišoj političkoj razini i da mogu biti uzorom Europi. Oba predsjednika su naglasila interes za snažnijom gospodarskom suradnjom posebice za izgradnjom auto-cesete Rijeka- Budimpešta, korištenju luke Rijeka te razvitku turizma. - 9. listopada hrvatski i slovenski premijer Zlatko Mateša i Janez Drnovšek potpisali su u Ljubljani ugovor o imovinsko-pravnim odnosima između dviju zemalja rješavajući tako jedno od nekoliko otvorenih pitanja međusobnih odnosa Hrvatske i Slovenije. Mada je rješavanje međusobnih problema, intenzivnije započeto sastankom u Mokricama u kolovozu 1998., ovime pokazalo prve rezultate, dvije zemlje i dalje se ne mogu suglasiti oko pitanja devizne štednje hrvatskih štediša u Ljubljanskoj banci, nuklearke Krško kao i međusobne granice u Piranskom zaljevu. Stajališta glede Pirana nisu se pomaknula ni za milimetar unatoč obostrano prihvaćenom savjetodavnom posredništvu bivšeg američkog ministra obrane Williama Perryja. Postignuti napredak u pitanjima imovine pokazao se prividnim 14. prosinca kada je slovenski parlament ratificirao sporazum o imovinsko-pravnim odnosima a odbio ratificirati sporazum o malograničnom prometu s Hrvatskom. Hrvatska, koja je ratificirala oba sporazuma, je preko svojega veleposlanika u Ljubljani Ivice Maštruka izjavila da najvjerojatnije neće razmijeniti ratifikacijske note ukoliko Slovenija ne bude kooperativna u oba sporazuma. - 27. listopada Međunarodna nevladina organizacija za borbu protiv korupcije Transparency International (TI) objavila je popis korumpiranosti zemalja na kojoj se Hrvatska među obrađenih 99 zemalja svijeta našla na 74 mjestu u društvu zemalja kao što su Ukrajina i Obala Bjelokosti. - 28. listopada posjet hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana Vatikanu i Italiji. Predsjednik Tuđman se susreo s Papom Ivanom Pavlom II i talijanskim predsjednikom Carlom Azegliom Ciampijem a otvorio je izložbu "Hrvati - kršćanstvo, kultura, umjetnost" postavljenu u Vatikanskim muzejima. Hrvatska i Italija su tijekom posjeta potpisale sporazume o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i tehnološkoj suradnji. - 29. listopada Hrvatska je postala članicom Gospodarskog i socijalnog vijeća UN-a (ECOSOC). ECOSOC je jedno od najznačajnih tijela UN-a koje raspravlja pitanja gospodarskog i društvenog razvoja u svijetu. Hrvatska je time po prvi put postala članicom nekog od glavnih tijela UN. - 4. studenoga ministar pravosuđa Zvonimir Šeparović predao je u Zagrebu glavnoj tužiteljici ICTY Carli del Ponte dokumentaciju o srpskim napadima na Vukovar i Dubrovnik te optužne prijedloge protiv šestorice najodgovornijih za te zločine - bivšeg trebinjskog gradonačelnika Božidara Vučerevića i generala JNA Pavla Strugara za napade na Dubrovnik, a za zločine u Vukovaru protiv generala Živote Panića, Blagoja Adžića i Veljka Kadijevića te Vojislava Šešelja. - 6. studenoga susret na vrhu Srednjoeuropske inicijative (SEI) podržao je Pakt o stabilnosti za jugoistočnu Europu i pozvao na sudjelovanje Inicijative u njegovoj provedbi. Hrvatski premijer Zlatko Mateša, koji je predstavljao Hrvatsku, rekao je da se ove dvije inicijative ne isključuju nego da je SEI proces komplementaran Paktu mada dijele veliki broj zemalja članica kao i ciljeva. - 15. studenoga Belgija i Nizozemska su ukinule vize za hrvatske državljane dok je Luxemburg to učinio 1. listopada. - 18. studenog hrvatski premijer Zlatko Mateša u govoru na plenarnoj sjednici summita OESS-a u Istambulu poziva na promjenu mandata misije OESS-a u Hrvatskoj, kako bi se "njezino djelovanje uskladilo sa stvarnim prilikama u zemlji". - u studenom u Hrvatsku stižu tzv."dugoročni" promatrači Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) koji se razmještaju diljem Hrvatske sa zadatkom praćenja tijeka svih radnji uoči parlamentarnih izbora, tad još najavljenih za prosinac 1999. - 18. studenoga Velika Britanija uvela vize za hrvatske državljane zbog velikog broja hrvatskih Srba koji u ovoj zemlji traže azil. - 13. prosinca na pokopu hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana zapadne zemlje predstavljene na niskoj razini. Samo iz Turske, Mađarske, Slovenije i Makedonije došli su predstavnici na najvišoj razini, predsjednik Sueleyman Demirel, premijer Viktor Orban, premijer Janez Drnovšek i premijer Ljubčo Georgijevski dok su europske zemlje i SAD predstavljali uglavnom veleposlanici. Diplomatski krugovi i mediji u komentarima drže da je niska razina predstavljenosti značajnih svjetskih čimbenika izraz nesklonosti Tuđmanovom autokratskom stilu vladanja i njegovoj politici u BiH te da zapadne zemlje sada očekuju demokratske promjene u Hrvatskoj. "Ono čemu se sada trebamo nadati je da će izbori, koji se trebaju održati, pomoći Hrvatskoj da krene u smjeru demokratske zemlje," rekao je visoki predstavnik EU za vanjsku politiku Javier Solana u izjavi sućuti povodom smrti predsjednika Tuđmana. - 17. prosinca u Berlinu se hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić susreo s visokim predstavnikom EU za vanjske poslove Javierom Solanom. Nakon razgovora o odnosima EU i Hrvatske i očekivanjima EU od Hrvatske nakon parlamentarnih izbora u siječnju Granić je rekao kako očekuje da će Hrvatska nakon izbora započeti razgovore o ugovornim odnosima s EU te da će Unija u Zagrebu povisiti rang svojega izaslanstva. (Hina) ii/dh/ps/dm/sl sv