IT-stranke-krize IT-20.XII.-CORRIERE-TALIJANI I POLITIKA ITALIJACORRIERE DELLA SERA20. XII. 1999.Politika je odvratna ili čini bjesnim gotovo polovicu Talijana"Da će reakcija biračkoga tijela na krizu vlade biti razdražljivost moglo
se očekivati. No veličina pojave bila je iznenađujuća i, priznajem, prvi put uistinu zabrinjava one koji su, poput potpisnika članka, prilično naviknuti na takvu vrstu rezultata. (...) Krajem osamdesetih godina pretežna reakcija bila je nezainteresiranost, uz stalnu i manjinsku kvotu, pozitivnog i negativnog odnosa, međusobno gotovo izjednačenog. Potom su s aferom podmićivanja negativni osjećaji uvelike porasli. Posljednjih godina ravnodušnost se ponovno pojavljivala u sve većoj mjeri, šireći se među svim kategorijama birača, no posebno među mladima, izazivajući, između ostaloga, poznati rast suzdržanosti. U posljednje vrijeme čini se da se trend još jednom promijenio. Kriza je dovela do veće prisutnosti i isticanja političkih događaja u medijima i, neizbježno, do jačeg interesa građana. No on se odmah pretvorio u snažno naglašavanje negativnih osjećaja, podsjećajući i na scenarij iz afere podmićivanja. Gotovo četiri od deset Talijana danas osjeća bijes ili, u većoj mjeri,
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
20. XII. 1999.
Politika je odvratna ili čini bjesnim gotovo polovicu Talijana
"Da će reakcija biračkoga tijela na krizu vlade biti razdražljivost
moglo se očekivati. No veličina pojave bila je iznenađujuća i,
priznajem, prvi put uistinu zabrinjava one koji su, poput
potpisnika članka, prilično naviknuti na takvu vrstu rezultata.
(...) Krajem osamdesetih godina pretežna reakcija bila je
nezainteresiranost, uz stalnu i manjinsku kvotu, pozitivnog i
negativnog odnosa, međusobno gotovo izjednačenog. Potom su s
aferom podmićivanja negativni osjećaji uvelike porasli.
Posljednjih godina ravnodušnost se ponovno pojavljivala u sve
većoj mjeri, šireći se među svim kategorijama birača, no posebno
među mladima, izazivajući, između ostaloga, poznati rast
suzdržanosti. U posljednje vrijeme čini se da se trend još jednom
promijenio. Kriza je dovela do veće prisutnosti i isticanja
političkih događaja u medijima i, neizbježno, do jačeg interesa
građana. No on se odmah pretvorio u snažno naglašavanje negativnih
osjećaja, podsjećajući i na scenarij iz afere podmićivanja. Gotovo
četiri od deset Talijana danas osjeća bijes ili, u većoj mjeri,
odvratnost prema politici, a gotovo polovica iskazuje kritičku
ravnodušnost, obilježenu, kod 20 posto ispitanika, istinskim
nepovjerenjem. Postavlja se pitanje što potiče i pokreće tu
junačku, slučaj je takav da i to treba kazati, manjinu, koju čini 18
posto Talijana koji i danas izjavljuju da politiku drže dobrom.
Iz anketa se pokazuje rašireno nerazumijevanje pravih uzroka krize
vlade. Jasno, mediji to objašnjavaju pomoću 'moći ucjene' koju u
svakom izvršnom tijelu utemeljenom na koalicijama između stranaka
mogu provoditi manje političke snage. Osim toga, tu je i bojazan
nekih čelnika da bi bivša komunistička priroda D'Aleme mogla, ako
se ovaj kandidira na izborima za premijera 2001., obeshrabriti
birače centra. Istini za volju, ta se posljednja opaska čini
opovrgnuta u raznim analizama. Razlozi odbojnosti prema D'Alemi
ili razlozi poštovanja D'Aleme mogu biti mnogi, no njegova
prošlost, čini se, nije među važnijima. Jasno, D'Alema uživa manje
naklonosti u dijelu centra nego na ljevici. (...)
No mimo objašnjenja koja nude mediji, ta se kriza Talijanima čini
gotovo potpuno povezana s ravnotežama i pitanjima u 'palači vlade',
koja se čine, premda važna, dalekima od bilo čijih svakodnevnih
interesa. 'To je njihov problem, a ne naš', kazao nam je jedan
ispitanik. (...)", piše Renato Manheimer