ES-HR-SMRT PREDSJEDNIKA RH-Izbori-Političke stranke-Gospodarstvo/poslovanje/financije ES MUNDO 13.12. HR. NAKON TUĐMANA ŠPANJOLSKAEL MUNDO13. XII. 1999.Hrvatska nakon Tuđmana"Nakon smrti Franje Tuđmana, Hrvatsku bi se moglo usporediti
sa siročetom. Onaj koji je stvorio suvremenu hrvatsku državu, međunarodno priznati autokrat i čovjek koji je onemogućio integraciju Hrvatske u Europu, ostavio je osjećaj praznine i predsjednički politički sustav kojemu će trebati ozbiljne strukturalne promjene.Uz doista složen zemljopis, nepovoljno gospodarsko stanje i položaj u regiji, poslije bosanske i kosovske krize, na putovima preustroja, Hrvatska će se u sljedećem tisućljeću morati suočiti s mnogim prijetnjama i izazovima.Na putu prema Europi, učvrsti li se na predstojećim izborima jasan europeistički politički smjer, prijete opasnosti i problemi, iako iskustvo posljednjih godina pokazuje da se Hrvatska može ne trepnuvši suočiti sa svim nedaćama.Za početak je tu političko pitanje, to jest, rješavanje problema nasljednika u korist jedne od hrvatskih političkih obitelji, što, teorijski, mora obaviti vladajuća stranka (HDZ). Ali s obzirom na
ŠPANJOLSKA
EL MUNDO
13. XII. 1999.
Hrvatska nakon Tuđmana
"Nakon smrti Franje Tuđmana, Hrvatsku bi se moglo usporediti sa
siročetom. Onaj koji je stvorio suvremenu hrvatsku državu,
međunarodno priznati autokrat i čovjek koji je onemogućio
integraciju Hrvatske u Europu, ostavio je osjećaj praznine i
predsjednički politički sustav kojemu će trebati ozbiljne
strukturalne promjene.
Uz doista složen zemljopis, nepovoljno gospodarsko stanje i
položaj u regiji, poslije bosanske i kosovske krize, na putovima
preustroja, Hrvatska će se u sljedećem tisućljeću morati suočiti s
mnogim prijetnjama i izazovima.
Na putu prema Europi, učvrsti li se na predstojećim izborima jasan
europeistički politički smjer, prijete opasnosti i problemi, iako
iskustvo posljednjih godina pokazuje da se Hrvatska može ne
trepnuvši suočiti sa svim nedaćama.
Za početak je tu političko pitanje, to jest, rješavanje problema
nasljednika u korist jedne od hrvatskih političkih obitelji, što,
teorijski, mora obaviti vladajuća stranka (HDZ). Ali s obzirom na
trenutačnu unutarnju krizu i napetosti poslije mnogo godina
željeznoga nadzora, ako ne i despotizma, ova politička formacija
mogla bi se raspasti u tisuće komadića i otvoriti put povezanijoj i
uravnoteženijoj stranci.
Demokratska će oporba, kako pokazuju sve ankete, vjerojatno
pobijediti na predstojećim općim izborima zakazanim za početak
sljedeće godine. A, kako potvrđuju različiti zapadni izvori dobro
upućeni u hrvatski život, i današnji ministar vanjskih poslova Mate
Granić ima velike izglede postati budućim predsjednikom Hrvatske,
što bi posve sigurno značilo zaokret vanjske politike Zagreba prema
Europi i neosporivu kandidaturu za punopravnu integraciju u sve
europske forume i institucije.
Slijedi gospodarsko pitanje. Uz nedovršene strukturalne reforme
nekad planiranoga gospodarstva, nedovršen proces privatizacije,
nezaposlenost koja već doseže gotovo 20 posto i bankarski sustav
dvojbene putanje, hrvatska gospodarska tranzicija još nije
završila.
Ipak, u Hrvatskoj nije sve nepotpuno, nego ima i pozitivnih strana
koje se mora istaknuti: Zagreb se pokazao spremnim surađivati s
međunarodnom zajednicom u pogledu zločina protiv čovječanstva
počinjenih u bivšoj Jugoslaviji i već je nekoliko ratnih zločinaca
iz svoga naroda predao sudu u Haagu. Uz to, surađivao je s
međunarodnom zajednicom u provedbi Daytonskoga sporazuma u Bosni i
Hercegovini. A u tom je slučaju odlučujući bio američki pritisak",
piše Ricardo Angoso, novinar i promatrač OESS-a.