YU 23. XI. SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA-EKSPRES 23. XI. 1999. Clinton bez 'otpora' "Ako bi se sudilo po ponašanju dijela srpske oporbe, odnosno tzv. lidera tzv. SZP, ali i lidera SPO, koji u toj skupini, po vlastitom priznanju, nastupa 'samostalno', kao i po ponašanju sijaset tobože nevladinih udruga, 'neovisnih' medija, studentskih prirepaka SZP, pod nazivom 'Otpor' i, podrazumijeva se, predstavnika crnogorske vlasti, onda bi se moglo zaključiti da je Jugoslavija jedina zemlja na Balkanu i u Europi, a možda i šire, u koju bi čelnik NATO agresora i predsjednik SAD W. Clinton mogao slobodno doći bez pratnje polovice američke vojske i da spava mirno, bez blindiranih soba i specijalnih kaveza po hotelima. Tako ne bi bilo nezapamćene bruke i sramote koje doživljava vođa brutalne međunarodne sile, rušitelj Srbije i ubojica srpskih civila i djece, Clinton, dakle, prilikom 'dočeka' koji su mu priredili narodi balkanskih zemalja, od kojih su neke članice, a neke 'simpatizeri' NATO-a! Fijasko Clintonova posjeta zemljama Balkana pokazuje svu bijedu i nemoć međunarodne sile i terora. U situaciji, kao što je to u Srbiji, kada ne može da 'bira' ni vlast ni narod, međunarodni silnik baca bombe, ruši zemlju, ubija civile i djecu, uvodi sankcije, otima zemlju. I poslije svega drsko traži priznanje od bombardiranog naroda i njegovih susjeda da je bio u pravu! A to je, upravo, bio razlog Clintonova neslavna dolaska u Tursku i spomenute zemlje. Da je znao što ga čeka, vjerojatno ne bi ni dolazio. Ali tzv. lideri tzv. SZP (Đinđić i Korać?!) i 'samostalni' lider SPO (Drašković) sve su to mogli i morali znati, pa su ipak otišli da bi 'uveličali' doček Clintona na sastanku na vrhu OESS-a u Istanbulu. I, za razliku od, na primjer, Jeljcina, izdržali do kraja Clintonovo samohvalisanje 'uspješnom i potrebnom' agresijom i sankcijama protiv Srbije. Sve su to znali i znaju i oni 'nevladini' i oni 'neovisni' i oni umišljeni 'opozicionari' koji su otrčali u Strasbourg, sve to znaju i oni koji najavljuju 'trilateralu' protiv Srbije. Znaju to i SZP studenti, koji u proglasili ulični 'otpor', ali svojoj zemlji, i koji organiziraju koncerte koji se nikako drukčije ne mogu razumjeti, osim kao potpora 'progonjenom' Clintonu i NATO demokraciji." DANAS 23. XI. 1999. Ruže gnojene ljudskim pepelom Nenad Čanak "Još samo nekoliko tjedana do dvijetisućite, a ja živim u Srbiji. A Srbija (ova današnja, miloševićevska) je cijela (to jest, u svom suverenom ostatku) koncentracijski logor s osam milijuna zatvorenika i nekoliko tisuća logorskih čuvara. Ja sam jedan od logoraša", piše Nenad Čanak. Ovo nije 'minuta do dvanaest' niti što takvo. Ovo je dvanaest godina poslije dvanaest, ovo je prekasno za sve osakaćene, unakažene i poubijane, a jedino nada da će ovo ipak biti prošlost daje snagu da se i dalje odživaljava dan za danom a da se ne presudi sebi jer nekome se uskoro suditi mora. Ali ipak nije sasvim istina da su Hitler i Milošević isto. U Hitlerovim logorima je kremiranje tijela ubijenih logoraša išlo na trošak Trećeg Reicha. U Miloševićevoj Srbiji troškovi kremiranja idu na račun porodice ubijenog."