ES PAIS 12.12.H.TERTSCH: NASLJEDSTVO

ŠPANJOLSKA EL PAIS 12. XII. 1999. Nasljedstvo "Tijekom rata, u zimi 1991., dok je više od trećine Hrvatske bilo pod okupacijom srpskih snaga, Franjo Tuđman, pokojni hrvatski predsjednik, bio je jedan od malobrojnih u Zagrebu koji nikad nije očajavao. Uvijek je govorio da će se ratna sreća okrenuti. Taj je dan stigao 1995., iako ne, kako je on mislio, zahvaljujući njegovoj ratničkoj vještini, nego zato što je njegov neprijatelj, a ipak kolega, Slobodan Milošević, napustio krajinske Srbe koje je potaknuo na pobunu. Nitko nije znao tako dobro kao Tuđman kapitalizirati uspjehe koje mu je velikim dijelom prepustio Beograd, nakon proglašenja neovisnosti i poslije zauzimanja Knina i ofenzive tijekom koje je protjerano nekoliko stotina tisuća Srba s područja na kojem su živjeli četiri stoljeća. Mnogi su podcjenjivali taj plod kombinacije boljševičkoga odgoja s kasnijom nacionalističkom strašću i oduševljenjem mitom o rasi. Tuđman je, za razliku od Miloševića, doista vjerovao i u najveće gluposti koje je izgovarao o podrijetlu i sudbini hrvatskoga naroda. A možda je, naravno, bio jednako ciničan i proračunan kao i srpski predsjednik. Ali istodobno je vjerovao da je na mjesto vođe u Hrvatskoj došao zahvaljujući Božjoj volji. Zbog krute retorike, groteskne estetike, potpunoga pomanjkanja duhovitosti i zgrčene pojave, sugovorniku se činio još ograničenijim nego što je bio. Kad bi se sastao s Miloševićem, ovaj je izgledao poput Machiavellija, a Tuđman kao časnik iz operete. Ali na kraju je Tuđman ostvario svoje ciljeve, osim onoga o besmrtnosti. Hrvatska je imala sreću u nesreći u kojoj je zbog pokojnika izgubila gotovo cijelo desetljeće na putu prema demokratizaciji. Nije jasno bi li Tuđman prihvatio hipotetičnu pobjedu oporbe nad HDZ-om, strankom stvorenom po njegovoj volji, koja je sve ove godine vladala političkim životom, medijima i, ponajprije, gospodarstvom. Vođa je vodio Hrvatsku kao seosko gospodarstvo i podijelio je bez imalo srama članovima svoje obitelji i najvećim poslušnicima i laskavcima među sljedbenicima. Da je oporba pobijedila u siječnju i da je Tuđman živ, Europa bi možda bila svjedokom involucije u Hrvatskoj. HDZ će, sada kad je ostao siroče, teže obraniti svoj besramni nadzor nad cijelom državom i gospodarstvom. Hrvatska je uvijek bila s jednom nogom na Balkanu i s drugom u srednjoj Europi. Tuđman je bio najjači čimbenik balkanizacije. Snage koje su se odlučile za europeizaciju sad imaju stvarnu mogućnost nametnuti novu političku kulturu. Ali će morati pobijediti vođine nasljednike," piše Hermann Tertsch.