ES PAIS 11.12. AUTORITARNI PREDSJEDNIK

ŠPANJOLSKA EL PAIS 11. XII. 1999. Autoritaran predsjednik "Smrt Franje Tuđmana otvara mogućnost današnjoj Hrvatskoj, koja je izronila iz raspada bivše Jugoslavije, da zakorači u punoljetnost. Oslobođena osobe koja ju je očinski sputavala, koja je svojom autoritarnošću odredila pravila djelovanja današnjeg režima, sad bi Hrvatska mogla pokušati izgraditi društvo doista utemeljeno na slobodi i demokraciji, pokušati se približiti zapadnoj Europi i osloboditi se balkanskih duhova. Svi intervjuirani ovih dana u Zagrebu, ljudi iz oporbe, jer su se predstavnici režima zatvorili u tišinu, bojeći se možda vođina uskrsnuća, slažu se s time da će Tuđmanova smrt biti korisna za Hrvatsku. Česte su bile usporedbe sa Španjolskom u doba Franca, osobe prema kojoj se Tuđman nije ustručavao pokazati simpatije. A čak ga je i imitirao u njegovoj teškoj zadnjoj bolesti. Tuđman je 18. listopada sazvao konferenciju za strane novinare i na njoj se nije ustručavao pokazati svoju stvarnu misao. U onome što bi se moglo držati političkom oporukom, u zadnjem pojavljivanju pred neovisnim medijima, Tuđman je jasno pokazao, opet na opipljiv način, svoje autoritarne i antidemokratske sklonosti. To se djelovanje može rezimirati u tri bitne točke: 1) Tuđman nije potpuno prihvatio Daytonski sporazum i bio je uvjeren da bi u Bosni i Hercegovini morale postojati tri cjeline (Srbi, Hrvati i Bosanci). Pokojni je Predsjednik bio zapreka krhkim nadama da će se u Bosni i Hercegovini razviti višeetnička država. 2) Tuđman je odbijao predati svoje generale pravdi suda za ratne zločine u Haagu pa je osigurao da niti jedan od onih koji su 1995. sudjelovali u pobjedonosnom vraćanju krajine ne bude izručen. Time je Tuđman zaštitio samo sebe. Mnogo je onih koji misle da njegovo ime ne smije nedostajati na tajnim haaškim popisima osoba optuženih za ratne zločine. 3) Tri puta su prisutni novinari inzistirali na pitanjima i niti jednom Tuđman nije mogao nedvosmisleno odgovoriti da će priznati rezultate sljedećih parlamentarnih izbora ako pobjedi oporba. Tuđman je samo rekao da je to hipotetično pitanje, ali si nije dopustio potvrditi očitu činjenicu da se u demokraciji prihvaća sud glasačkih kutija. Tuđman svojoj stranci HDZ-u, ili bolje - pokretu, ostavlja teško naslijeđe. Podijeljena je u tri struje koje su se dosad spajale oko lika pokojnoga vođe. Teško je prognozirati kako će se razvijati HDZ bez Tuđmana. HDZ je podijeljen na ultranacionalističku i antieuropsku struju, drugu koja se okuplja oko stranačkoga aparata i treću koju predstavlja ministar vanjskih poslova Mate Granić kojega bi se moglo držati podudarnim s narodnim ili demokršćanskim strankama zapadne Europe. Suparništvo te tri struje HDZ-a moglo bi buknuti u bilo kojem trenutku poslije Tuđmanove smrti. Ima i analitičara koji potvrđuju da neće zajedno stići niti do predstojećih parlamentarnih izbora. HDZ će pokušati uoči predstojećih izbora, predsjedničkih i parlamentarnih, iskoristiti sućut koju bi mogla izazvati Tuđmanova smrt, ponajviše u najzaostalijim strujama. Jedan je sociolog ovih dana govorio o 'Cidovu sindromu', ili pokušaju da Tuđman čak i poslije smrti dobije još jednu bitku. S Tuđmanom odlazi proturječna osoba, sposobna da se iz najmlađega generala jugoslavenske vojske i predsjednika srpskoga nogometnog kluba 'Partizan', pretvori u gorljivoga hrvatskog nacionalista. Hvalio se da mu žena nije 'ni Srpkinja ni Židovka', ali su mu unuci Srbi, a čak je i njegov privatni grob na groblju bio uz srpski", piše Jose Comas.