NJ 27. XI.SZ: FISCHER-NAC.DRŽAVE U V.POL.

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 27. XI. 1999. Fischerov nacrt "Povremeno se dočaravaju sablasne slike: Berlin kao sinonim imperijalnog carstva, jezivih scenarija velesile, neobuzdane i grube republike. Te slike pojavljuju se kad god ostatak svijeta seizmografskom točnošću zabilježi previše žestoku političku kretnju Schroederove vlade; kada se kancelar nacionalnim patosom zalaže za Mannesmanna i protivno svim zakonima novoga centra glumi junaka rada; odnosno kada stranke vladajuće koalicije svečano ističu etiku i moral kao monstrancu na Tijelovo. Dakle, nije moguće opovrgnuti tvrdnju da je njemačka politika nakon selidbe u Berlin ponovno privukla pozornost inozemstva. Grad Berlin i njegov povijesni teret, premještanje središta moći na istok, udaljavanje od bonnske malograđanštine - politika je dobila novu pozornicu, koju izvan njemačkih granica prate uz mješavinu fascinacije i zabrinutosti. Joschka Fischer, koji tu promjenu težišta zacijelo svakodnevno osjeća na svojoj koži, objavio je zato pred Njemačkim društvom za vanjsku politiku nekoliko zanimljivih načela njemačke vanjske politike - takoreći, neku vrstu uputa za njegov rad, politički kostur vanjske politike crveno-zelene vlade nakon faze potrage za vlastitim identitetom. Ta politika izložena je pooštrenom promatranju na berlinskoj pozornici i istodobno se mora boriti s objektivnim promjenama na međunarodnoj razini: s globalizacijom, sve snažnijom političkom i privrednom integracijom država, prevladavanjem demokratskih normi nad političkim i vjerskim fanatizmom. Govor je bio zanimljiv zato što je Fischer uhvatio bika za rogove: 'Država ne može... jednostavno odustati od svog strateškog potencijala, ne može ignorirati svoj geopolitički položaj te stoga ostaje objektivnim čimbenikom moći', kazao je njemački ministar vanjskih poslova. Nijekanje takvih okolnosti 'prije bi poticalo nepovjerenje nego povjerenje', napomenuo je Fischer. On zna da Njemačka 'nije pogodna za izdvojene nastupe niti za dalekosežnu globalnu politiku - pa ni u ime vrijedosti i morala'. Unatoč tome, u zemlji treba govoriti o primjeni sile, opominje Fischer, i to odmah i čini, jer sila po njegovim riječima može biti legitimna u cilju uspostave mira i ljudskih prava, vrijednosti i interesa. Da, Fischer govori o interesima, a u istom dahu govori i o ratu na Kosovu, gdje su moralna načela odigrala veliku ulogu, ali je predmet borbe u prvom redu bila sigurnost jedne regije a time i cijele Europe - te je njemačko sudjelovanje u ratu, dakle, bilo vođeno konkretnim interesima. Fischer logično domišlja svoj model, govori o njemačkoj sudržanosti i vezanosti uz multilateralne strukture, o intergraciji i vladavini prava. Za njega Europa ostaje 'najuspješniji mirovni projekt stoljeća', a vezivanje Sjedinjenih Država za Stari Kontinent i dalje funkcionira kao osiguranje od izgreda 'unipolarnog' svijeta. Fischer se svojim nacrtom za crveno-zelenu vladu u Berlinu zaista uspio nastaviti na klasičnu vanjsku politiku, obilježenu kontinuitetom. No, on precjenjuje svoju vladu, svoju stranku a time možda i samog sebe. Naime, njegova senzibilnost glede promijenjene uloge zemlje nije baš opće dobro vladajuće koalicije. Zeleni se na svojim strateškim sastancima - kao i SPD u svom središnjem prijedlogu uoči skorašnjeg stranačkog sabora - opetovano povode za starim refleksima iz doba oporbe, kao i težnjom pametovanju i poučavanju. Fischer izjavljuje da kontinuitet i pouzdanost pripadaju među primarne vrline vanjske politike. Njegova koalicija mora tek naučiti da premreženi svijet može samo oprezno mijenjati jer pretjerano ekstremni potezi u politici brzo rezultiraju izolacijom - bilo da je riječ o izvozu oružja, odbacivanju atomske energije ili politici subvencija", ističe na kraju komentara Stefan Kornelius.