YU 20. XI SRPSKI TISAK

SRBIJA VEČERNJE NOVOSTI 20. XI. 1999. Naljepnica na Dayton "(...) Deklaracija koju su 15. studenoga čelnici tročlanoga vodstva BiH potpisali u New Yorku predviđa niz promjena od kojih, čini se, SRJ, ali i rs, najviše pogađa osnivanje zajedničke državne granične službe, brisanje oznaka entiteta s putovnica, a najavljeno je (istina i demantirano) stvaranje zajedničkih vojnih postrojba. Sve to zajedno, zapravo, pokazuje da se i ono malo zajedničkoga između SRJ i rs počelo topiti, a da se rs polako ali sigurno utapa u neovisnu državu BiH..." DANAS 20./21. XI. 1999. Ambicije Ivića Pašalića "(...)Po zagrebačkim kuloarima se već dugo šuška o ambicijama Ivića Pašalića da naslijedi predsjednika Tuđmana. Kao vodećega predstavnika desnog krila HDZ smatraju ga drugim čovjekom u državi. Na sve važnije položaje u zemlji - od sudstva do privrede, imenovao je svoje ljude. Poznavatelji zbivanja misle da se Pašalić našao u 'nebranu grožđu', jer ovo je za njega potpuno nova situacija. Jedina funkcija koju ima je ona u Predsjedničkom uredu, a više nema ni institucionalnog pokrića da svoju volju nametne kao zahtjev Predsjedniku Republike. (...) Dok utjecaj Pašalića slabi, pozicije dvojice umjerenjaka, ministra obrane Pavla Miljavca i ministra vanjskih poslova Mate Granića, jačaju, jer su se uspjeli izboriti za to da bez tutorstva obavljaju svoje dužnosti. S druge strane, potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks morao se s Pašalićem dogovoriti o 'podjeli utjecaja'. (...) Pretpostavlja se da je pogodba Pašalić-Šeks sklopljena kako bi se marginalizirao utjecaj Vlatka Pavletića koji se otrgao njihovoj kontroli..." Boris Trajkovski na trnovitom tronu "(...) Boris Trajkovski, za koga se smatra da je proamerički orijentiran, i bez ikakve mrlje na svojoj kratkoj političkoj karijeri, dobivši veliku naklonost javnosti svojim angažiranjem tijekom izbjegličke krize, koja je potresla Makedoniju, sada dolazi na predsjednički tron uz velike političke potrese, a prag trećega tisućljeća u koji bi trebao uvesti Makedoniju, mogao bi biti i prag mnogih predvidljivih ali i nepredvidljivih iskušenja za ovu zemlju." VREME 20. XI. 1999. Oh, Kaluta "(...) Živjeti u ostacima zaklanoga grada, u antiutopijskom Postbeogradu A.D. 1999. postalo je vrstom kolektivne kazne, živa muka, svakodnevna trauma glede borbe za opstanak ( o dostojanstvu je već odavno neprilično govoriti). Beograđani koji žive na uvjetnoj slobodi, u kavezima tamo negdje na dvadeset i nekom katu Geneksove zgrade svakako znaju najviše o tome, ali boravak u kućnom pritvoru ih pošteđuje bar većine drugih poniženja koja bivstvovanje u razvaljenom Postbeogradu podrazumijeva. (...) Prometala GSB-a, električna ili benzinska, svejedno, gotovo su odumrla, postaju rijetkost poput mlijeka u prodavaonici; kada se netko i pojavi, unutra je prljavo kao u kontejneru, najnormalnija stvar je ući u autobus bez dijela poda ili trolejbus u kojemu ne radi ni jedno svjetlo; danju uredno prometuju i oni bez farova. U svim tim limenim kantama na točkovima borave, klatare se i povijaju zgužvani, umorni, zapušteni i poraženi ljudi koji, čini se, ne bi ni trepnuli da se ispostavi da ih Prometalo vodi ravno u krematorij: oni ionako misle da im se sve već dogodilo. Štoviše, mnogi bi se i obradovali da se bar cijela ova gnjavaža konačno završi. (...) Tko preživi susret s ostacima (post)gradskog prijevoza može se, na putu prema svom bivku, suočiti s gomilom veoma nervoznih cucaka koji traže koga će od homo sapiensa noćas gristi za nogavice (...) budući da već i psi razumiju da je Čovjek kriv za sve. Za vrijeme bombardiranja mnogi ljudi su izbacili svoje ljubimce na ulicu i autentični pseći 'uličari' su se enormno namnožili jer više nitko o njima ne vodi računa; mjerodavna gradska služba nema goriva da ide okolo i da ih hvata. U Zemunu se onomad pojavilo i bjesnilo, ali tko mari!. (...) Smeće se prelijeva na sve strane, u kontejnerima je samo njegova 'tvrda jezgra'. Čistoća nema goriva da normalno obavlja svoj posao, grad se guši u prljavštini, zaraze ozbiljno prijete: radoznali noćni prolaznik može se 'zabavljati' gledajući kako pred njegovom zgradom izgladnjele mačke bježe pred štakorima većim od razvijenijih vjeverica(...)- Polumračan i opasan, glomazan i impresivno dezorganiziran, gotovo nesavladiv za premještanje s jedne točke na drugu, po stanovima polusmrznut, a vani raspadajuće prljav, Postbeograd je postao mjesto iz najperveznijih antiutopija, Kalkuta zemljopisno usidrena u tlo Europe, naseobina u kojoj je Poraz Smisla drugo ime za rutinsku svakodnevicu. Leproznih još nema po ulicama, ali i to je pitanje dana. Vi s promatračnice na Istočnoj kapiji, javite nam kada ugledate prve grupe gubavaca, privučenih zadahom truleži; vi sa Zapadne, izvezite lijep transparent i okrenite ga prema autocesti: Ovo je Postbeograd; putniče, ako ulaziš, ostavi svaku nadu."