YU - 7. XI. SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA 7. XI. 1999. Hrvatski predizborni paradoksi "(...) predizborni okršaji su već uvelike počeli što samo potvrđuje opću ocjenu da je riječ o najvažnijim izborima od onih prvih višestranačkih, pogotovo što većina vjeruje da će ovaj put doista doći do smjene postojeće HDZ-ove vlasti, kojom je većina nezadovoljna. Štoviše, sve je više onih koji upravo zbog te činjenice smatraju da predstoji do sada najteža predizborna kampanja u Hrvatskoj, u kojoj se neće ništa i nitko štedjeti, jer je ulog zaista velik, sudbina vlasti i svega što uz to već ide..." Đinđić otišao u kuću ubojica da moli za pomoć "Tiražni podgorički dnevnik 'Dan' osvrće se na posjet dijela oporbenih lidera Srbije službenom Washingtonu, posebno susretu Zorana Đinđića s američkom državnom tajnicom Madeleine Albright (...) Njegova zemlja još nije skinula crninu, a on je otišao u kuću ubojica moliti za pomoć. Nije on time ponizio samo sebe, ponizio je Srbiju.(...) A možda se Đinđić i nije mogao sjetiti bombardiranja Srbije. Možda je stvarno, kako ga optužuju, sve vrijeme agresije proveo po bijelom svijetu..." VEČERNJE NOVOSTI 7. XI. 1999. Bata Živojinović - intervju "(...)- Da li biste gostovali u Hrvatskoj? -Zašto ne?! Pa tamo je ostalo puno mojih prijatelja. I to je dio mog života. Naše 'Večernje novosti' su prenijele moj odgovor Borisu Dvorniku, koji je na zagrebačkoj televiziji govorio neke gluposti, a što sam ja njemu odgovorio možda su i to gluposti. Međutim, takvo je bilo vrijeme. Od najboljih prijatelja stvoreni su neprijatelji. U suštini ja Borisa i dalje volim. Mislili smo da ćemo riješiti svjetska pitanja dajući izjave jedan protiv drugog." POLITIKA-EKSPRES 7. XI. 1999. "Suze" Madeleine Albright "Lideri tzv. SZP u Washington, lideri tzv. SZP iz Washingtona! Tako bi se, najkraće, mogli rezimirati rezultati najnovijeg 'privođenja' i 'informativnog razgovora' koji su Batić, Đinđić, Avramović i bratija obavili s Madeleine Albright u SAD.(...) (...) vrlo se teško može sakriti istina da američka državna tajnica - osim ponavljanja 'nemogućega zadatka' liderima SZP da pobijede na 'fair i poštenim' izborima, ispostavljanja javnog 'završnog računa' od 11,8 milijuna dolara, koliko su SAD, od srpnja naovamo, izdvojile za 'svoju' oporbu u Srbiji (...) i prijetnji Srbima i Srbiji - nije ništa drugo obećala. Prvo, dakle, 'fair, slobodni i pošteni izbori', a podrazumijeva se da će izbori u Srbiji biti 'fair, slobodni i pošteni' samo i jedino ako pobijedi proamerička 'opcija'..." DANAS 6./7. XI. 1999. Tko će pojesti mrkvu "(...) Je li ova bitna promjena američke strategije prema Srbiji ustupak srpskoj oporbi ili samom Miloševiću? (...) Milošević je u više navrata javno (...) poručio svima da nema predaje vlasti ni pod koju cijenu. Izložen svjetskoj izolaciji, haaškoj optužnici, ograničenom kretanju samo unutar Srbije, od Beograda do Prijepolja ili Babušnice, on jednostavno jedinu prigodu za sebe vidi u ogorčenoj obrani svoje vlasti, pa makar se (poslije Kosova, faktičkog izdvajanja Crne Gore i gubitka velikih gradova) njegovo 'carstvo' svelo na donekle modificirani beogradski pašaluk. Slobodni i demokratski izbori, pod strogim međunarodnim nadzorom i uvjetima koje zahtijeva oporba, preveliko su iskušenje da bi ih Milošević tek tako prihvatio. Rejting u Srbiji mu je u drastičnom padu i samo zahvaljujući tomu što suvereno nadzire represivni i financijski državni aparat i što mu je oporba nedorasla i dalje održava privid stabilnosti vlastitoga vladanja. Srpska oporba dakle ne bi se smjela pretjerano zanositi očekivanjima da će crveno-crna koalicija prihvatiti poštene izbore, ali to, opet, ne znači da Milošević neće pokušati da najnoviji američki zaokret potjera na svoj mlin. (...) Zato nije isključeno da već idućih dana njegov promidžbeni mehanizam pokrene novu ofenzivu s porukom kako je svijet konačno prihvatio srpsku realnost, priznao svoje pogrješke, podupro Miloševićevu 'konstruktivnu i miroljubivu politiku'. (...) (...)Oporbena sklada, međutim, trenutačno nema. Iako su jednoglasno donijeli platformu za slobodne i demokratske izbore, lideri vodećih oporbenih blokova u međuvremenu su učinili sve da se ponovno međusobno udalje. Savez za promjene svoju priliku, poslije relativnog kraha uličnih prosvjeda i njihova pretvaranja u bezazlene žurove, vidi u vezama sa svijetom, dok Srpski pokret obnove, bez kojega je jači ulični pritisak na vlast neizvodljiv, i dalje lebdi u nedefiniranom prostoru između režima i oporbe. Neki analitičari su čak spremni ustvrditi da Draškovićevo kontroverzno oklijevanje i ublažavanje kritičke retorike, znači prije njegovo oprezno približavanje Miloševiću nego ostalim oporbenim blokovima.(...) Očekivalo se da sljedeći korak pripadne Vuku Draškoviću i ostaloj oporbi, ali se dogodilo da to prije njih učini - američka administracija. Idućih dana će se valjda vidjeti tko će ga i kako iskoristiti. I da li će Clintonov obrat za oporbu biti prednost ili će taj ustupak pretvoriti u vlastiti hendikep.