YU 16. XI. SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA-EKSPRES 16. XI. 1999. Drašković ide na noge agresoru "Po svoj prilici, reprezentativnu momčad izdaje srpskoga naroda na sastanku OESS-a u Istanbulu pojačat će Vuk Drašković. Tako će Drašković, uz Zorana Đinđića i Mila Đukanovića, sačinjavati vazalni trio koji ide na poklonjenje agresoru. Idu po direktive, na uobičajenu dozu poniznosti i servilnosti (...) Provjereni dvojac političke prostitucije Đinđić-Đukanović dobio je ozbiljno pojačanje u Vuku Draškoviću, pa makar to bilo i silom stranih gazda iznuđeno. (...) Valja priznati da je ovakvo otvoreno političko pristupanje petokolonaškom kolu, čin se, teško palo gospodinu Draškoviću. Jest da se on vječito lomio kojemu političkom stadu da se prikloni, ali sada su ga gazde NATO-a natjerali na izbor - ili izdaja i sve što ide uz izdaju ili Haag i luksuzni zatvor iz koga se živ ne izlazi. Zato tolika halabuka oko pretvaranja prometne nesreće u politički atentat, toliko vike da se prije istrage proglasi živim svecem navodnoga političkog nasilja i da kao nedodirljivi mučenik odmaršira u svijet izdaje. Vječiti politički gubitnik i daroviti velemajstor za političke autogolove opet je promašio pravu stranu." DANAS 16. XI. 1999. Princ za republiku "Upravo završeni Svetoandrejski sabor Srba iz dijaspore i demokratske oporbe u Srbiji(...) počeo je u znaku ofenzivnog optimizma, na polovici se sudario s novim izdanjem 'stare nesloge', da bi se, na kraju, pokazalo makar deklarativno jedinstvo o kompromisnom dokumentu. (...)Nijedan uvjet dijaspore (ni monarhija pod svaku cijenu, ni pomoć uz krute zahtjeve) nije zaoštren do razine prekida komunikacije s maticom, niti je srpska oporba razbuktala svoje podjele pred strahom od postavljenih uvjeta. Jer najvažniji je bio prihvatljiv svima, a vjerojatno i građanima: nikakvu pomoć neće zasluživati oni koji prave kompromise s vlašću. Pokroviteljstvo Aleksandra Karađorđevića nad skupom, čini se s pravom, nitko na kraju nije doživio kao 'bauk monarhije'. Možda i zbog toga što se (...) on tijekom skupa ponašao kao veći republikanac i demokrat od monarhista iz oporbe, a naročito onih koji sebe u budućnosti vide kao 'veličanstva'." "Izvanredno stanje" u Hrvatskoj "(...) S obzirom na neizvjestan Tuđmanov oporavak, slobodno se može utvrditi da se Hrvatska već nalazi u svojevrsnom 'izvanrednom stanju'. Naime, hrvatski je sistem predsjednički, te koncentracija gotovo svih bitnih funkcija u jednom čovjeku, predsjedniku, otvara niz pitanja na koje se odgovori ne mogu naći u Ustavu. (...) HDZ je uočljivo uspaničen, bez obzira na optimistične izjave o Tuđmanu kao svom adutu i nosiocu izborne liste. (...) Nisu samo 'unutarnji' problemi protiv normalnosti Hrvatske u ovom trenutku. Tu je i sukob sa EU koja je nedavno hrvatskim vlastima uputila vrlo oštar demarš sa zamjerkama, od datuma izbora (...) do izbornog zakona.(...) Na sve se nadovezala i oštra Carla del Ponte, haška tužiteljica, koja je zbog odbijanja suradnje s Haaškim sudom (...) Hrvatsku prijavila Vijeću sigurnosti i time učinila da sankcije postanu hrvatska vjerojatna i vrlo bliska budućnost". POLITIKA 16. XI. 1999. Tuđmanov politički testament "(..) Kako stvari stoje, a takvo je i ovdje već opće uvjerenje, Hrvatska će uskoro morati birati i novog predsjednika Republike, što je posebno važno, s obzirom na činjenicu da je u njegovim rukama koncentrirana i najveća vlast u RH. Na tu temu današnji zagrebački 'Večernji list' (...) privukao je veliku pažnju tvrdnjom (...) da je uoči odlaska u bolnicu (...) predsjednik Tuđman ostavio kovertu s pisanom izjavom kojom određuje da ga za vrijeme odsutnosti na čelu stranke zamjenjuje potpredsjednica HDZ-a i Vlade RH Ljerka Mintas- Hodak..."