NJ 18. XI. RDW: INTERREGNUM U HRVATSKOJ

RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 18. XI. 1999. Interregnum u Hrvatskoj "Dok je još u listopadu ove godine mogao sam donositi političke odluke, mnogi Hrvati, a još više kritičari u inozemstvu, smatrali su Franju Tuđmana zaprekom na putu Hrvatske u Europu. Sada pak 77- godišnji predsjednik i 'stvaratelj hrvatske nacije' leži na samrtničkoj postelji i blokira čitavu hrvatsku unutarnju politiku. Od početka studenoga Franjo Tuđman leži u jednoj zagrebačkoj bolnici. Rak na debelom crijevu, unutarnja krvarenja i metastaze u mozgu - sve to zajedno ili tek nešto od toga - nitko ne zna ništa podrobnije budući da medicinari - takav se dojam nameće - smiju nešto reći tek kada to odobre stratezi Tuđmanove stranke HDZ. Njima pak nije u interesu da Tuđmanovo polagano umiranje smanji njihove izglede uoči skupštinskih izbora, najavljenih za 22. prosinca. Hrvatski Predsjednik više je mrtav nego živ, a odluka o slabašnom žišku života utemeljitelja države, koji je Hrvatsku 1991. odveo u neovisnost, više očito ovisi o taktici njegove stranke nego o volji njegove obitelji. Iako Tuđman boluje već više od tri godine, nitko u njegovoj stranci očito nije očekivao dramatično pogoršanje zdravstvenog stanja državnog poglavara - posebno ne u tako osjetljivu trenutku, nekoliko tjedana uoči skupštinskih izbora. HDZ-u bi bilo teško još jednom pridobiti većinsku potporu stanovništva čak i da se Tuđman ne bori za život. Više od osam godina nakon proglašenja neovisnosti većina od ukupno 4,5 milijuna Hrvata priželjkuje poboljšanje privredne i socijalne situacije. HDZ pak još i danas radije 'hrani' svoje sunarodnjake nacionalnim parolama, teorijama o navodnim urotama Zapada protiv Hrvatske i sličnim besmislicama gotovo patoloških obilježja, koje nemaju puno veze sa stvarnim problemima zemlje, kao što je korupcija, nezaposlenost i sve veća nelikvidnost. Tim trajnim opterećenjima pridružuje se sada i klasičan interregnum. Politički sustav, skrojen u potpunosti po Predsjednikovoj mjeri, nalazi se trenutačno u vakuumu vlasti. HDZ se pak suočava s čistim pitanjem vlasti ako ne čak i opstanka. Naime, stranka je zapravo Tuđman, bez njega bi uslijedila implozija konstrukcije koja podsjeća na politički pokret. Mandat sadašnjeg sastava skupštine završava 27. studenog. Po ustavu Tuđman mora potvrditi izborni termin, zakazan za 22. prosinca, ali je postao nesposoban za obavljanje dužnosti prije no što je to uspio učiniti. Doduše, trajna nesposobnost za obavljanje dužnosti mora biti utvrđena na pravnoj razini. Takvu pak odluku može donijeti samo ustavni sud na prethodni odgovarajući zahtjev vlade. Tuđmanovoj pak vladi HDZ-a ne pada ni na kraj pameti učiniti tako nešto. Dijelovi HDZ-a smatraju 'neukusnim' takav pokušaj 'razvlašćivanja oca nacije'. U tom bi slučaju dužnost prijelaznog predsjednika, definiranu ustavom, preuzeo predsjednik skupštine Vlatko Pavletić, koji bi u roku od 60 dana morao raspisati predsjedničke izbore. No, trenutačno se ne događa baš ništa. HDZ se grčevito drži 'oca Franje' i ukočio se od straha poput kunića koji je ugledao zmiju. Predsjednikova je premoć i na samrtničkoj postelji tako velika da nitko u HDZ-u ne čini 'pogrješku' nagljenja. Naime, prva osoba koja bi najavila ambiciju da postane Tuđmanovim nasljednicom postala bi vjerojatno i prvom žrtvom posttuđmanovskog razdoblja. U svakom slučaju, pozornost privlači činjenica da uzde nije preuzela vlada već Tuđmanov 'privatni kabinet' - riječ je o njegovim osobnim savjetnicima. To je tipičan primjer autokratskog 'Tuđmanova sustava'. Posebno se Tuđmanov unutarpolitički sufler Ivić Pašalić, predstavnik nacionalističkog krila stranke, već danima ponaša kao tajni Predsjednikov predstavnik. Upravo je on neovlašteno razgovarao s predsjednikom skupštine Pavletićem o daljnjim potezima dok je Tuđman već ležao u komi. Koliko je velik strah u redovima Tuđmanove stranke da će bez popularne vodeće figure izgubiti vlast u zemlji pokazuje i najsvježiji novi gaf iz 'političke operete marke HDZ'. Naime, na početku mandata jedna od Tuđmanovih omiljenih igrački bio je tradicionalni nogometni klub 'Dinamo Zagreb'. Na njegov poticaj klub je ubrzo preimenovan u 'Croatia Zagreb'. Politizacija nogometa uzrujala je čak i članove stranke, a posebno je razljutila vjerne Dinamove navijače koji već godinama redovito bojkotiraju utakmice na domaćem terenu. Budući da sada više nitko iz HDZ-a ne mora Tuđmanu činiti 'uslugu', klub bi odjednom ponovno trebao dobiti ime Dinamo. Nema sumnje da oportunisti upravo 'otkrivaju' volju naroda", ističe na kraju komentara Volker Wagener. (RDW)