AU 25. X.PROF:TUĐMAN ZA BOLJI IMAGE

AUSTRIJA PROFIL 25. X. 1999. Usamljeni predsjednik "Između usamljenoga čovjeka i njegova naroda leži prostrani perivoj. Prilazni put prolazi pored visokih jela i razgranatih bukvi. Na zelenim livadama stoje zamišljeni kipovi. Na ulazu u rezidenciju stražare muškarci u šarenim odorama. Blještavo crvene odore predsjedničke garde prošivene su velikom količinom zlata. Uspravni muškarci na ulazu u rezidenciju čvrsto drže u rukama karabine s nataknutim bajunetama. Na otmjenu adresu iznad Zagreba svraćao je nekada jugoslavenski diktator Josip Broz Tito. Otad je prošlo puno vremena i Franjo Tuđman, čovjek koji je Hrvatsku vodio u neovisnost, prima danas u nekadašnjoj Titovoj rezidenciji svoje goste. Uspinjanje inozemnih posjetitelja na Predsjednički brežuljak nije baš učestala pojava. Rendez-vous nije uzalud zakazan nekoliko tjedana uoči planiranih skupštinskih izbora. Tuđman trenutačno baš i nije omiljen ni u inozemstvu ni u vlastitoj zemlji. Stoga sjedokosi državni poglavar želi poboljšati svoj image i objaviti svom narodu jednu vijest. U dvorani vlada napeto iščekivanje. Kako će predsjednik nastupiti? Kako stoje stvari s njegovim zdravljem? U državnim je medijima njegovo zdravlje tabu-tema, ali dolje, u glavnom gradu, uporno kruže glasine o teškim operacijama i recidivima. Odjednom u dvorani zavlada živost. Franjo Tuđman dolazi ponešto nesigurna koraka, upire se nakratko desnom rukom o stol, brzo sjeda i potom opet ustaje radi nekoliko pozdravnih riječi - kao da želi dokazati da mu to ne čini teškoću. S naporom shvaća pitanja na engleskom jeziku. Suradnik mu neprekidno mora šaputati na uho prijevod. Predsjednik će se zahuktati tek nešto kasnije. U prvom redu onda kada se posebno jako naljuti. Govori stisnutih usana, uzdignuta lijevog kuta usana; njegovim licem nikada ne preleti smiješak. Predsjednik ni pod koju cijenu neće izručiti svoje generale haaškom sudu za ratne zločince. Njima prijeti optužba zato što su tijekom 'oslobađanja' krajine natjerali u bijeg i 200 tisuća srpskih civila. Rat je rat, i rat je uvijek zlo, govori Tuđman. Generali su napokon oslobodili od 'agresora' područje pod srpskom okupacijom, napominje hrvatski Predsjednik. Zbog jako nevoljke suradnje sa sudom UN-a, Hrvatskoj sada čak prijete i sankcije: 'Već osam godina nam prijete sankcijama', nastupa samouvjereno hrvatski Predsjednik, koji i inače ima teškoća sa svojim međunarodnim obvezama. Prelazi na svoju omiljenu temu, na 'povijesno' utemeljno pravo Hrvatske na određene dijelove Bosne. Zahtjev za hrvatskim 'entitetom' otvoreno je suprotan Daytonskom mirovnom sporazumu, koji je potpisao i hrvatski Predsjednik, ali sjedokosi državni poglavar ne brine se previše zbog toga. A njegovo zdravlje? 'O mom zdravlju špekuliraju oni koji žele drukčiju Hrvatsku; koje smeta Hrvatska koju sam sagradio', govori 'otac nacije'. Predsjednik može raditi još samo tri do četiri sata dnevno, priča se dolje u gradu. To se i primjećuje budući da se u Hrvatskoj sve odluke donose u Predsjednikovu uredu. Hrvatska se priprema za skupštinske izbore. Ako svi pokazatelji ne varaju, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), stranka hrvatskog Predsjednika, doživjet će ovaj puta oštro odbijanje. Naime, dok autoritarni Predsjednik i njegova mala kasta pokazuju svoje bogatstvo, narod živi u neimaštini. Osam godina nakon 'domovinskog rata' željeni učinak ne polučuje više čak ni nacionalistička karta budući da većina građana teži prema Europi. Što će Predsjednik učiniti bude li poražen? Hoće li jednostavno ignorirati želju većine kao što je učinio prilikom lokalnih izbora u glavnom gradu? Od Tuđmana je izmamljen tek odgovor da će postupiti u 'interesu hrvatskog naroda i hrvatske države'. Dolje u gradu te su riječi protumačene kao otvorena prijetnja. Nekoć podijeljene oporbene stranke napokon su se organizirale u dva bloka, ali sada se uzalud čeka na dogovor o novom izbornom zakonu i o nadzoru nad državnim medijima. Državni radio i televizija još su pod čvrstim nadzorom vladajuće stranke. Ne postoji gotovo nijedan vodeći položaj na kojemu se ne nalazi član Tuđmanova HDZ-a. Tu okolnost nije moguće previdjeti ni u programu. Naime, na televiziji i radiju otvaranje svake nove ceste, u kojem sudjeluje neki vladajući političar, slavi se nadugačko i naširoko dok se oporba spominje većinom samo u negativnom kontekstu. Zato je OESS kritizirao već prošle izbore, održane prije četiri godine, ocijenivši da su bili 'demokratski ali ne fair'. Ni ocjena uoči aktualnih izbora neće moći biti drugačija. Predsjednik posvuda njuši neprijatelje i urote. Ovih dana često prijeti. Pitomce policijske akademije opomenuo je da pokažu pojačanu budnost prema 'unutarnjem neprijatelju'. Slična je poruka nedavno upućena i vojnoj akademiji, gdje je Tuđman izjavio da u Hrvatskoj postoji možda 'pet, deset ili 20 posto' neprijatelja nacije. Država pak, po njegovim riječima, ima policiju i vojsku kako bi se borila protiv tih neprijatelja. Status neprijatelja imaju u prvom redu pripadnici srpske manjine. Proteklih mjeseci svojim se domovima vratilo samo njih nekoliko tisuća. Na povratak se ionako većinom odvažuju tek stariji ljudi. Među povratnicima iz srpskog egzila gotovo i nema obitelji. Hrvatsko pravosuđe izričito ih je zastrašilo montiranim suđenjima navodnim srpskim ratnim zločincima. Tuđman, protagonist etnički 'čiste' Hrvatske, nedavno je još jednom pojasnio da ne želi one 'koji su okrvavili ruke', napomenuvši da su dobrošli tek malobrojni među 'nevinim' Srbima. Predsjednik ratuje i s neovisnim medijima, koji ne znaju primjereno cijeniti njegovo djelo. Neprijatelj broj jedan trenutačno je tjednik 'Nacional' i njegov izdavač Ivo Pukanić. Neovisni list neprekidno servira javnosti nova otkrića o slučajevima korupcije i škandalima u uskom krugu vlasti. Pukanić se ne može požaliti na nedostatak informanata. Iz te činjenice izvodi zaključak da su sve nezadovoljniji i neki iz Tuđmanova okružja te da njuše kraj Tuđmanova razdoblja. Pukanić ima na vratu desetke tužba, a prevalio je preko leđa i nekoliko pretraga stana. No, borbeni novinar ne dopušta da ga zastraše. Tuđman je, po njegovim riječima čovjek prošlosti, koji mora sam sebi priznati da je njegovo vrijeme prošlo: 'Želimo napokon živjeti u sadašnjosti i biti spremni za budućnost'", prenosi na kraju članka Stephan Israel.