NJ 1.XI. SPG: HRV.KLIZNULA NA MARGINU

NJEMAČKA DER SPIEGEL 1. XI. 1999. Željezo i krv "I na sljedećim izborima Tuđmanov režim namjerava pobijediti na valu nacionalizma. No, narod je sit starih parola. Natpisi na rubu sela pripovijedaju o ranijim stanovnicima regije: Đevrske, Kakanj, Varivode - srpsko područje. Posvuda u tom brežuljkastom krajoliku kuće bez vlasnika, bez prozora, otpuhnutih krovova. Na pravoslavnoj crkvi u Mokrom Polju svježi tragovi paleža. Svi u općini znaju tko je počinitelj. 'Pravi Hrvati', govore seljaci- katolici. Pobjednici su posvuda ovjekovječili svoju radost zbog protjerivanja pripadnika druge vjere. Nekadašnji ćirilićni natpisi na putokazima, izlozima trgovina i školama zamijenjeni su latiničnim slovima koja danas svjedoče o moći novih gospodara. Umjesto srpske trobojnice na službenim zgradama i u dvorištima uzornih domoljuba vijori se hrvatska zastava sa šahovnicom. Natpis na ulazu u Knin, nekoć središte autonomne 'srpske krajine', pozdravlja putnika na tri jezika istodobno: 'Welcome, Willkomen, Dobrodošli'. Nema pozdrava na srpskom jeziku i ćirilićnom pismu. Krajina je hrvatsko područje. Nikakva kritika ne može uplašiti 77-godišnjeg Franju Tuđmana. Hrvatski Predsjednik jednostavno je ignorirao ovogodišnje izvješće američke vlade o položaju ljudskih prava u svijetu kao i studiju OESS-a. U potonjoj je Hrvatska uvrštena u kategoriju zemalja s ograničenim demokratskim slobodama. Obje institucije optužuju Hrvatsku za diskriminaciju srpskih sugrađana, osuđuju kršenje građanskih prava Roma i Muslimana i kritiziraju tlačenje medija. No, Tuđman, koji boluje od raka želuca, uzvraća: 'To su nesporazumi'. Nitko mu neće govoriti kako da kreira politiku. No, takav plitki nacionalizam više ne postiže željeni učinak. Raspoloženje u zemlji je promijenjeno. Osim toga, iako Tuđmanov mandat završava tek 2002., vladajućoj stranci pod njegovim vodstvom - Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) - prijeti gubitak vlasti na predstojećim izborima, sazvanim u prosincu ove godine. Šef države s titoističkom upadljivom sklonošću luksuzu neprekidno se predstavlja domaćoj javnosti u ulozi 'kormilara nacije'. Ne preza ni od kakvih napora kako bi 'Hrvatsku kao miroljubiv otok u olujnom balkanskom moru' obranio od kleveta i podmetanja 'srbofilnih krugova'. Zato je Tuđman nedavno poslao svog ministra pravosuđa Zvonimira Šeparovića u Den Haag u posjet sudu UN za ratne zločince s područja bivše Jugoslavije. Nenajavljeni Predsjednikov izaslanik predao je zaprepaštenim sucima bijelu knjigu, koja navodno prikazuje 'istinsku problematiku hrvatske oslobodilačke borbe u godinama od 1991. do 1995. u odnosu na srpsku agresiju i njezine dugoročne posljedice'. Hrvatska želi da se sud više ne upleće u 'određena unutarnja pitanja suverene države', istaknuto je. Poglavar - hrvatski Predsjednik voli tu titulu - može pak svakodnevno u strogo nadziranom stranačkom i vladinom tisku pročitati da je upravo on najmudriji i najdalekovidniji pripadnik svoje nacije. Tuđmanu se sviđa uloga balkanskog Bismarcka, koji svoje carstvo kuje krvlju i željezom, iznova crtajući politički zemljovid jugoistočne Europe. Uspjeh njegove vojske, koja je u kolovozu 1995. pomela pobunjene krajiške Srbe, uistinu je označio prekretnicu u ratu za jugoslavensko naslijeđe, koji je četiri godine ranije pokrenuo srpski vođa Slobodan Milošević svojom suludom idejom o velikom carstvu. U to su vrijeme fanatizirani Srbi u svojoj kninskoj utvrdi bezuvjetno slijedili beogradskoga šovinista, objavivši Zagrebu rat. Bratoubilačko ubijanje u Bosni već se naziralo - bio je to krvavi trag koji će završiti na Kosovu. No, nečovječno načelo etničkog progona i nasilnog teritorijalnog razdvajanja naroda povezuje Tuđmana, bivšeg komunističkog partizanskog generala, i njegova protivnika Miloševića sve do današnjih dana. Upravo je hrvatski čelnik unatoč upornim upozorenjima Zapada u travnju 1993. otkazao hrvatsko-muslimanski obrambeni savez u Bosni i potaknuo približavanje srpskom agresoru. Sklopivši separatni mir s Beogradom, Tuđman je tada želio povećati svoju usku državu nalik potkovi - na račun podjele Bosne na hrvatsku i srpsku polovicu. Taj je plan propao - ponajprije zbog Miloševićeve tvrdoglavosti. Tuđman je uzvratio istom mjerom: vojna akcija protjerala je 200 tisuća Srba iz njihove domovine. Europske vlade izrazile su nelagodu, ali su osjetile olakšanje što je Tuđman preuzeo na svoja leđa prljav posao NATO-a i UN-a na bojnom polju - a Hrvati su zahvalili poglavaru na prijevremenim izborima. U listopadu 1995. Tuđmanov HDZ osvojio je većinu mjesta u skupštini. Čelnik stranke i države iskoristio je taj uspjeh za pretvaranje Republike Hrvatske u neobičnu Janusovu tvorevinu: povezanu sa Zapadom, obilježenu gospodarskim uzletom, ali i mračnim tradicijama, pod upravom stranačkog klana koji se osjeća odgovornim samo patrijarhu. Takva je politika dugoročno imala svoju cijenu: četiri godine kasnije Hrvatska je izolirana u Europi, a na gospodarskoj razini kliznula je na rub zbivanja. Dok su izravne susjede Slovenija i Mađarska već postale kandidatima u prvom krugu proširenja EU na istok, država na Jadranu nije s EU sklopila čak ni sporazum o trgovini. Prijam u Svjetsku trgovinsku organizaciju nije na vidiku. Ove godine stručnjaci očekuju daljnji pad industrijske proizvodnje za dva posto - pri čemu valja napomenuti da sadašnja razina čini 57 posto prijeratne proizvodnje. Nezadovoljstvo režimom nije potpirio samo gubitak socijalne sigurnosti i osiromašenje širokih slojeva stanovništva uz stopu nezaposlenosti od 20 posto - naime, istinski bijes u Hrvatskoj izazvao je neprekidan niz korupcionaških škandala, nezakonita privatizacija, kao i spletkarenje najviših predstavnika države s organiziranim kriminalom. Pritom valja napomenuti da se u tom kontekstu neprekidno pojavljuju imena iz Tuđmanove dinastije. Uzalud su članice EU ovog proljeća uvjetovale nastavak gospodarske pomoći i prijam Hrvatske u europske organizacije zahtjevom da Predsjednik prethodno ukine svoje obiteljsko carstvo. Tuđman se tvrdoglavo usprotivio i otada uzalud čeka poziv na državničke posjete. Najnovije ankete predviđaju da će vladajuća stranka HDZ osvojiti samo 20 posto glasova dok su oporbeni socijaldemokrati u jasnom vodstvu. No, Tuđman je siguran 'da ćemo opet pobijediti'. Patrijarh nepokolebljivo ustraje na svojoj politici. Nadalje, želi si osigurati pozornost i u ulozi povjesničara. Najnovija dalekosežna spoznaja doktora Tuđmana glasi: preci Hrvata živjeli su na području današnje Turske - riječ je ni manje ni više nego o predkršćanskoj civilizaciji Hetita", ističe na kraju članka Roland Schleicher.