US 21. X. IHT EU INTEGRACIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 21. X. 1999. U Rusiji, također, nema dobre ekonomike bez povijesti "'Povijest - to su šuplje riječi', rekao je veliki Amerikanac Henry Ford. Neki suvremeni ekonomisti također su skloni to reći jer vjeruju da ekonomija ima objektivno postojanje, da njome upravljaju zakoni nesavladive i univerzalne vrijednosti, koji su ravnodušni prema povijesti i kulturi", piše William Pfaff. "Harvardski ekonomist Jeffrey Sachs rekao je na konferenciji Forum 2000., koju je prošloga tjedna sazvao Vaclav Havel u Pragu, da je umoran od slušanja kako se povijest zaziva da se objasni što se događa u bivšim komunističkim zemljama koje je savjetovao. Zemljopis je, smatra Sachs, važniji od povijesti u pojašnjavanju što je pošlo krivo u Rusiji. On je rekao da je Rusija provodila 'pseudoreforme' dok je Zapad pružao 'pseudopomoć'. Sachs je 1994. zbog toga oprao ruke od Rusije, rekao je. Sad se bavi pitanjem oprosta duga i pomoći siromašnim zemljama. Ja ostajem nepokajani 'povjesničar'. Razlika između onoga što se od pada komunizma dogodilo u srednjoj Europi i onoga što se zbilo u Rusiji, u tome je što su Europljani samo zaključili pedesetogodišnji interval u svojoj povijesti i vratili se na ono gdje su bili prije, dok se Rusija suočila s prazninom. To se moglo predvidjeti. Rusija nije imala relevantne povijesti. Ona se morala snaći u svojoj kaotičnoj unutarnjoj situaciji i s onim što su joj zapadni savjetnici govorili. Bivšeg Gorbačovljeva savjetnika Georgija Arbatova pitali su prije nekoliko dana što leži pred Rusijom u skoroj budućnosti. Odgovorio je: 'Ništa dobro.' Prije Drugoga svjetskog rata, bivša Čehoslovačka, Mađarska i Poljska, imale su bliske kulturne kao i gospodarske veze sa zapadnom Europom. Bila su to razmjerno napredna gospodarstva, s važnim industrijskim sektorima i sofisticiranim poslovnim poduzećima i bankama. Rusija je 1917. imala razvijenu inteligenciju i malu industrijsku bazu koja se brzo razvijala. No inače je bila u osnovi sredjovjekovna zemlja seljaka s nezapadnim kulturnim korijenima. Prošlo je sedamdeset godina. Boljševici su ubili inteligenciju i uništili ruske veze sa Zapadom, slijedeći tiranski ideološki definiranu utopiju. Uslijedio je napad i titanska bitka s nacističkom Njemačkom. Zatim hladnoratovsko suparništvo sa Sjedinjenim Državama. To je bio izazov u kojemu Sovjeti očito nisu mogli pobijediti. Čehoslovačka je bila industrijsko središte Habsburškoga carstva i ostala je među vodećim svjetskim proizvođačima oružja i industrijskih proizvoda tijekom Drugoga svjetskog rata i hladnoga rata. Poslije 1989. ona je pretrpjela nepromišljeno preobraćenje na tačerizam, tijekom kojega je tadašnji premijer Vaclav Klaus čak objavio zahtjev da se Europska unija mora promijeniti kako bi zaslužila da Čehoslovačka uđe u savez. Klausov neregulirani kapitalizam loše je završio, a pobijedile su hladnije glave. Republika Češka, odvojena od Slovačke, danas je i dalje u gospodarskim teškoćama i trpi slabašan rast i nedovršene reforme. U reviziji kandidatkinja objavljenoj prošloga tjedna Europska je unija Češkoj podijelila oštre kritike. No to zapravo znači da je Republika Češka samo postala još jedna demokracija, s problemima koji uz to idu. Od 1994. do 1996. srednjoeuropske i baltičke zemlje prijavile su se za članstvo u Europskoj uniji. Europljani su odlučili primiti Mađarsku, Poljsku i Republiku Češku kao skupinu, ali su odredili stroge uvjete. Drugim je kandidatima rečeno da čekaju. To je bilo primljeno kao hladan tuš i mnogi su u regiji zaključili da im mogućnost da postanu saveznice Amerike u NATO-u obećaje više nego budućnost u kojoj su one moliteljice zapadne Europe, za koju se činilo da ih ne želi u svom klubu. Sad je Europsko povjerenstvo promijenilo smjer. 13. je listopada najavilo da planira primiti 12 novih članica. (...) O članstvu u Europskoj uniji pregovarat će se pojedinačno, a kandidati će napredovati 'prema zaslugama'. To će vjerojatno obnoviti dio zanosa koji su zemlje istočne i srednje Europe nekad osjećale prema 'Europi'. (...) Pozornost koju Europska unija počinje poklanjati proširenju dobrodošla je i razborita. S druge strane, ona donosi nešto što se nitko nije usudio spomenuti. Ona rješava pitanje hoće li 'Europa' u budućnosti biti integralni savez, europska 'naddržava' ili bliski savez suverenih država. U najboljem slučaju, bit će ovo posljednje."