E-DEMOKRACIJA-Tržište/cijene-Vlada-Diplomacija US 11. XI. NYT TRŽIŠ GOSP SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES11. XI. 1999.Nejednolik marš na tržišta"Prije deset godina, uoči pada Berlinskoga zida, gospodarstva istočne i zapadne Europe
počela su dugačak i nesiguran put u tržišna gospodarstva. Nisu imali plan. Ekonomisti nisu mnogo razmišljali o pretvaranju socijalizma u kapitalizam.Odluka da tržišta zamijene birokrate značila je da te zemlje moraju liberalizirati cijene, uklanjanjem vladina nadzora. One su trebale stabilizirati svoja gospodarstva nadziranjem inflacije i usklađivanjem vladine potrošnje s poreznim prihodima. Na posljetku, morale su privatizirati industriju prijenosom vlasništva na obične građane. No kojim redom to provesti i koliko brzo? Bi li ta tri stupa reforme trebalo pokrenuti prije ili nakon što je zemlja prihvatila trgovačka pravila za zaštitu privatnog vlasništva i osiguranje poštivanja ugovora?Nitko tad nije znao odgovor. Nitko ni sad ne zna sve odgovore. No svijet je naučio neke važne pouke o reformi, uključujući i to zašto ona negdje djeluje, a drugdje ne.Kako god dojmljiv marš demokracije bio duž istočne i srednje
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
11. XI. 1999.
Nejednolik marš na tržišta
"Prije deset godina, uoči pada Berlinskoga zida, gospodarstva
istočne i zapadne Europe počela su dugačak i nesiguran put u tržišna
gospodarstva. Nisu imali plan. Ekonomisti nisu mnogo razmišljali o
pretvaranju socijalizma u kapitalizam.
Odluka da tržišta zamijene birokrate značila je da te zemlje moraju
liberalizirati cijene, uklanjanjem vladina nadzora. One su trebale
stabilizirati svoja gospodarstva nadziranjem inflacije i
usklađivanjem vladine potrošnje s poreznim prihodima. Na
posljetku, morale su privatizirati industriju prijenosom
vlasništva na obične građane. No kojim redom to provesti i koliko
brzo? Bi li ta tri stupa reforme trebalo pokrenuti prije ili nakon
što je zemlja prihvatila trgovačka pravila za zaštitu privatnog
vlasništva i osiguranje poštivanja ugovora?
Nitko tad nije znao odgovor. Nitko ni sad ne zna sve odgovore. No
svijet je naučio neke važne pouke o reformi, uključujući i to zašto
ona negdje djeluje, a drugdje ne.
Kako god dojmljiv marš demokracije bio duž istočne i srednje
Europe, gospodarski je napredak nejednolik i često razočaravajući.
(...) Poljsko je gospodarstvo 20% veće nego što je bilo prije jednog
desetljeća. Gospodarstva Slovenije, Republike Češke i Mađarske
danas su otprilike jednako velika kao što su bila 1989. No neke od
bivših sovjetskih republika i dalje doživljavaju pad, a dobar dio
njihova stanovništva zato je očajno siromašan. Ukupni proizvod
Ukrajine iznosi 60% manje nego 1989.; rusko se gospodarstvo napola
smanjilo. Ionako niski prihodi u Kazahstanu i Moldaviji padaju još
niže.
Te se razlike mogu objasniti šačicom važnih čimbenika. Jedan je
zemljopis. Grubo govoreći, što je zemlja bliža zapadnoj Europi, to
brže ona raste. Poljska, Mađarska i Estonija imaju uspjeha.
Tadžikistan i Kazahstan nemaju. Blizina zapadne Europe zemlji
dopušta da prodaje više izvoznih proizvoda, privuče više inozemnih
ulaganja i dobije više pomoći zbog prisnijih političkih veza.
No teško da je zemljopis sve. Poljska raste 4% godišnje, dok
Ukrajina, njezin susjed, doživljava oko 2% pada. Očito drugi
čimbenici - povijest i kultura - također imaju udjela. Poljaci,
Česi i Mađari, oslanjajući se na svoje iskustvo s tržištima prije
Drugoga svjetskog rata, nisu gubili vrijeme u stvaranju malih
trgovina i prilagodbi novim trgovačkim zakonima. No ljudi u
Bjelorusiji i srednjoj Aziji nemaju takvih sjećanja ni znanja.
Poljaci i Mađari počeli su decentralizirati vlast dugo prije nego
što je Zid pao, što je vodilo skupine poput Solidarnosti da traže
reformu nakon što je komunizam srušen.
Politika je također važna - što je veseo znak budući da je politika
promjenjiva. Mnoge zemlje koje su prihvatile klasične inačice
liberalizacije i stabilizacije rastu, makar skromno. Poljska, koja
je primijenila šok terapiju - trenutačno napuštanje kontrole
cijena i deregulaciju - prošla je najbolje od svih. No zemlje poput
Bjelorusije, koje su odbacile tržišne reforme, stagniraju ili im je
lošije.
Privatizacija je još nezgodnije pitanje. Nema klasičnih inačica, a
pouke koje stižu iz istočne i srednje Europe mračne su. Poljska je
brzo privatizirala male kompanije, no uzela si je vremena da velike
tvornice stavi u privatne ruke. Rusija i Republika Češka pokušale
su brzo privatizirati velike kompanije prenoseći građanima
vlasništvo kroz 'vaučerske' planove. No vaučerska je privatizacija
vodila u prijevaru, stavila je poduzeća pod nadzor nestručnih
menadžera a, u Rusiji, krunske dragulje gospodarstva predala u ruke
političkih insidera.
Zemlje poput Mađarske i Estonije, koje su stvorile sigurna utočišta
za inozemne i domaće kompanije, rastu. Zemlje poput Rusije, koje su
tolerirale organizirani kriminal bore se da se njihova
gospodarstva održe. Rudiger Dornbusch, iz Massachusettskog zavoda
za tehnologiju, kaže da će možda trebati 50 godina da bivše
socijalističke zemlje sustignu Zapad. Ako se nalazite u Poljskoj i
gledate južno prema Mađarskoj, ta se procjena doima pesimistično.
Ako gledate prema istoku, Dornbusch se čini ludo optimističnim",
završava uvodničar lista.