IT-US-razoružanje-suverenitet IT-17.X.-CORRIERE-AM. NUKL. RAZORUŽANJE ITALIJACORRIERE DELLA SERA17. X. 1999.Glasuju države, a ne osobe"Američki Senat odbacuje međunarodni sporazum koji zabranjuje pokuse nuklearnih oružja te odjednom
postaju očita zla i opasnosti koja su otrovala ovo stoljeće: stalna sljepoća demokracija, krhkost mira, prijetnja nuklearnim uništenjem. Zla i opasnosti koja najviše ovise o nepostojanju ograničenja suvereniteta država. (...)Međunarodni sporazumi koji uređuje predmete od životne važnosti za blagostanje i samo preživljavanje čovječanstva postavljaju se na razinu provođenja pravno-političke volje suverenih naroda, izravno ili putem tijela koje je on izabrao. Ta sudbina ne pogađa tajne međunarodne sporazume, poput onih carističke Rusije koje je Lenjin javno objavio nakon preuzimanja vlasti, nego pomno pripremljene i javno dogovorene sadržaje koje su postigle zakonite i demokratski izabrane vlade.Previše demokracije? Naprotiv: nedostatak demokracije. Ne samo zato što je 80 posto američkih građana za sporazum, za koji je glasovalo samo 48 od 100. Nego u prvom redu zbog proturječja koje se
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
17. X. 1999.
Glasuju države, a ne osobe
"Američki Senat odbacuje međunarodni sporazum koji zabranjuje
pokuse nuklearnih oružja te odjednom postaju očita zla i opasnosti
koja su otrovala ovo stoljeće: stalna sljepoća demokracija,
krhkost mira, prijetnja nuklearnim uništenjem. Zla i opasnosti
koja najviše ovise o nepostojanju ograničenja suvereniteta država.
(...)
Međunarodni sporazumi koji uređuje predmete od životne važnosti za
blagostanje i samo preživljavanje čovječanstva postavljaju se na
razinu provođenja pravno-političke volje suverenih naroda,
izravno ili putem tijela koje je on izabrao. Ta sudbina ne pogađa
tajne međunarodne sporazume, poput onih carističke Rusije koje je
Lenjin javno objavio nakon preuzimanja vlasti, nego pomno
pripremljene i javno dogovorene sadržaje koje su postigle zakonite
i demokratski izabrane vlade.
Previše demokracije? Naprotiv: nedostatak demokracije. Ne samo
zato što je 80 posto američkih građana za sporazum, za koji je
glasovalo samo 48 od 100. Nego u prvom redu zbog proturječja koje se
pojavljuje između volje naroda, država i prostora općih interesa,
svijeta. Već postoje konkretna tehnička i politička pitanja koja se
tiču cijeloga svijeta, pitanja u kojima niti jedna opcija od općeg
interesa nema smisla ako se ne odnosi na cijeli ljudski rod, sjetimo
se učinka staklenika, čišćenja mora, ili (upravo) nuklearne
prijetnje. Postoje pitanja sigurnosti i ljudskih prava u kojima
politička i civilizacijska svijest bližnjim smatra svaku osobu, i
sve više odbija apsolutizam državnog suvereniteta, premda djeluje
slabo i često proturječno.
U određenim slučajevima 'općenitost' slučajeva nije planetarna,
ali u velikoj mjeri nadilazi granice države. U postizanju općih
interesa koji prelaze granice država, nema predstavnika, ni
demokracije.
U vrijeme kada se oblikovala nacionalna država imala je, za veliki
dio njezinih podložnika ili građana, veliki perimetar, gotovo
bezgraničan svemir za uobličavanje kulture i materijalnih uvjeta
života. Ostvarivanje političkih sloboda i građanskih prava, i
uvođenje glasovanja, nazivanog upravo općim, unutar tog perimetra,
na kraju je značilo dati slobodu, prava, sigurnost, glas osobama
kao takvima. Američka ili francuska prava govore 'osobama', a ne o
Amerikancima ili Francuzima. No danas životni interes čovječanstva
za vlastito fizičko i civilizacijsko preživljavanje nema
zastupnika, nema tijela u kojemu je ljudsko biće predstavljeno kao
takvo. Međunarodna suradnja ne predviđa demokraciju, ona europska
ostvaruje je samo nepotpuno.
U sporom i još kolebljivom oblikovanju vlasti i pravila širokih
koliko su to i pojave kojima treba upravljati, sve će nužnije biti
uvođenje elemenata zastupanja osoba, uz onih vlada. Oblike i
institucije međunarodne demokracije tek treba izmisliti, i bit će
vjerojatno drukčiji od onih do sada iskušanih, kao što su različite
i procedure koje primjenjuju malobrojni stanovnici neke švicarske
doline od milijuna građana američke federacije. No put treba
zamisliti i poduzeti. Sve će se bolje uviđati (pa i putem nazadaka
poput nedavne američke odluke) da postojeća demokracija unutar
svake države ne zadovoljava potrebe međunarodne demokracije.
Izražavanje opće volje nije monopol država, ono pripada osobama. I
sve će više uviđati da se bez vlastite demokratske legitimizacije
oblikovanje tih vlasti i tih pravila neće moći dogoditi, ili neće
biti prihvaćeno", piše Tommaso Padoa-Schioppa.