IT-17.X.-CORRIERE-AM. NUKL. RAZORUŽANJE

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 17. X. 1999. Glasuju države, a ne osobe "Američki Senat odbacuje međunarodni sporazum koji zabranjuje pokuse nuklearnih oružja te odjednom postaju očita zla i opasnosti koja su otrovala ovo stoljeće: stalna sljepoća demokracija, krhkost mira, prijetnja nuklearnim uništenjem. Zla i opasnosti koja najviše ovise o nepostojanju ograničenja suvereniteta država. (...) Međunarodni sporazumi koji uređuje predmete od životne važnosti za blagostanje i samo preživljavanje čovječanstva postavljaju se na razinu provođenja pravno-političke volje suverenih naroda, izravno ili putem tijela koje je on izabrao. Ta sudbina ne pogađa tajne međunarodne sporazume, poput onih carističke Rusije koje je Lenjin javno objavio nakon preuzimanja vlasti, nego pomno pripremljene i javno dogovorene sadržaje koje su postigle zakonite i demokratski izabrane vlade. Previše demokracije? Naprotiv: nedostatak demokracije. Ne samo zato što je 80 posto američkih građana za sporazum, za koji je glasovalo samo 48 od 100. Nego u prvom redu zbog proturječja koje se pojavljuje između volje naroda, država i prostora općih interesa, svijeta. Već postoje konkretna tehnička i politička pitanja koja se tiču cijeloga svijeta, pitanja u kojima niti jedna opcija od općeg interesa nema smisla ako se ne odnosi na cijeli ljudski rod, sjetimo se učinka staklenika, čišćenja mora, ili (upravo) nuklearne prijetnje. Postoje pitanja sigurnosti i ljudskih prava u kojima politička i civilizacijska svijest bližnjim smatra svaku osobu, i sve više odbija apsolutizam državnog suvereniteta, premda djeluje slabo i često proturječno. U određenim slučajevima 'općenitost' slučajeva nije planetarna, ali u velikoj mjeri nadilazi granice države. U postizanju općih interesa koji prelaze granice država, nema predstavnika, ni demokracije. U vrijeme kada se oblikovala nacionalna država imala je, za veliki dio njezinih podložnika ili građana, veliki perimetar, gotovo bezgraničan svemir za uobličavanje kulture i materijalnih uvjeta života. Ostvarivanje političkih sloboda i građanskih prava, i uvođenje glasovanja, nazivanog upravo općim, unutar tog perimetra, na kraju je značilo dati slobodu, prava, sigurnost, glas osobama kao takvima. Američka ili francuska prava govore 'osobama', a ne o Amerikancima ili Francuzima. No danas životni interes čovječanstva za vlastito fizičko i civilizacijsko preživljavanje nema zastupnika, nema tijela u kojemu je ljudsko biće predstavljeno kao takvo. Međunarodna suradnja ne predviđa demokraciju, ona europska ostvaruje je samo nepotpuno. U sporom i još kolebljivom oblikovanju vlasti i pravila širokih koliko su to i pojave kojima treba upravljati, sve će nužnije biti uvođenje elemenata zastupanja osoba, uz onih vlada. Oblike i institucije međunarodne demokracije tek treba izmisliti, i bit će vjerojatno drukčiji od onih do sada iskušanih, kao što su različite i procedure koje primjenjuju malobrojni stanovnici neke švicarske doline od milijuna građana američke federacije. No put treba zamisliti i poduzeti. Sve će se bolje uviđati (pa i putem nazadaka poput nedavne američke odluke) da postojeća demokracija unutar svake države ne zadovoljava potrebe međunarodne demokracije. Izražavanje opće volje nije monopol država, ono pripada osobama. I sve će više uviđati da se bez vlastite demokratske legitimizacije oblikovanje tih vlasti i tih pravila neće moći dogoditi, ili neće biti prihvaćeno", piše Tommaso Padoa-Schioppa.