RDW 9. XI. PREGLED TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 9. XI. 1999. Pregled tiska Gotovo sve njemačke novine danas prigodnim komentarima obilježavaju deset godina pada Berlinskoga zida i pišu koliko se odmaklo u ujedinjavanju. Hammski 'Westfaelische Anzeiger' piše da se u Berlinu uzalud traže otaci zida jer njega jednostavno nema. Istisnut je uredima, benzinskim crpkama, livadama. Ali tko želi naći crtu razdvajanja između Istoka i Zapada, prije ili kasnije će naletjeti na 'zid u glavama'. O njemu se piše često i rado, ali u stvarnosti ni on ne postoji. 'Zid u glavi' vidjet će samo onaj tko se ne želi pomaknuti niti koraka dalje. Ali - on se može pomaknuti, štoviše, mora - u smjeru boljeg zajedničkog života. Istok i Zapad može se sretati otvorenije i slobodnije da bi se utažila znatiželja i prevladale predrasude. Ali za to se nitko više ne mora pentrati po zidu, drži 'Westfaelische Anzeiger'. 'Berliner Kurier' podsjeća da je 9. studeni četiri puta bio važan u povijesti Njemačke: 1918. je na taj dan bila proglašena republika; 1923. Hitler je pokušao izvršiti svoj prvi državni udar; 1938. su na taj dan nacisti popalili židovske sinagoge u čitavoj Njemačkoj; prije deset godina pao je Zid u Berlinu. Svaki put je na taj dan Njemačka odvedena u drugom smjeru - u rat i u demokraciju. Kada danas mislimo na 9. studeni, moramo se sjetiti svih tih događaja. Na neopisivu tugu i bol koja je potekla s njemačkog tla i iz njemačkog naroda. 9. studeni je dan radosti - ali istodobno i dan žalosti, piše 'Berliner Kurier'. 'Rhein-Zeitung' iz Koblenza se pita je li žalosno da je i nakon deset godina Njemačka još premalo jedinstvena i je li se doista vjerovalo da će nakon ujedinjenja i Nijemci biti jedinstveni. Koliko jedinstvenosti imaju na primjer stanovnici Hamburga s onima koji žive u Gornjoj Bavarskoj? Nije li baš to šarm ove republike da je toliko divno nejedinstvena ali ipak federativna? No mnogo toga još treba učiniti. Potpisom pera ne može nestati četiri desetljeća potpuno drugačije stvarnosti. Ali zašto bi i nestalo? Ne smiju li 'zapadnjaci' biti različiti od 'istočnjaka'? Ili bi bilo bolje da čak moraju ostati različiti, piše u 'Rhein-Zeitungu'. Ali ovaj je događaj važan ne samo za Njemačku, nego i za europsku povijest. Pariški 'Le Figaro' drži da je pad Zida značio kraj jedne noćne more. Ali i deset godina kasnije, svijet još čeka na novi san. Sovjetski Savez i komunizam su se slomili kao dva onemoćala dinosaura. Hrđa je prekrila i tvornice Stahonovih rekorda i rakete usmjerene na Zapad. I dok je u Afganistanu Crvenu armiju u šahu držala odrpana gerila, a ni Kremlj više nije imao vjere uvjeriti sumnjičavce, Mihail Gorbačov dao je Sovjetskom savezu završni udarac. Pokušao je uvesti norme zapadne djelotvornosti u sustav koji je bio prilagođen vremenu Staljina: strahovlada iznutra, snaga prema van. Već pri prvoj promjeni sve se srušilo - baš kao da je netko pokušao jaje pretvoriti u kvadrat, bilježi pariški 'Le Figaro'. Pad Zida komentira i poljska 'Rzeczpospolita' i piše da bez obzira što je u Poljskoj već tada na vlasti bila prva nekomunistička vlada, 9. studeni je i poljski praznik. Na taj dan su se nepovratno otvorila vrata logora i oslobodila svoje stanovnike. Istočni Nijemci glasovali su svojim nogama - prvo bijeg u zapadne ambasade, a nakon toga masovni prosvjedi. No rupa u zidu koju su na kraju načinili, svima u realnom socijalizmu otvorila je put u slobodu, smatra poljska 'Rzeczpospolita'. Mađarski 'Magyar Nemzet' drži da je deset godina dovoljno vremena da oni ljudi koji su bili zazidani počnu nov život. No to razdoblje još ni izdaleka nije dovoljno da im se ispune sva očekivanja i nadanja. Bivši DDR, baš kao ni ostale tranzicijske zemlje srednje i istočne Europe, nisu daleko odmakle na putu koji se oslobodio padom Berlinskoga zida. Umjetna podjela koja je trajala desetljećima još će se dugo osjećati u načinu razmišljanja i u svakodnevnom životu. No ta spoznaja mora nas prisiliti da je baš svatko odgovoran da se više nikad ne dopusti izgradnja zidova koji bi razdvajali, zaključuje 'Magyar Nemzet'. Razlika između Istoka i Zapada ovoga je ponedjeljka poprimila i konkretnu, pravnu formu u sudskom procesu protiv posljednjeg vođe DDR-a, Egona Krenza. I dok jedni drže da je to bila druga diktatura na njemačkom tlu, drugi je smatraju pravdom koju bilježe pobjednici. 'Suedkurier' iz Konstanza presudu na šest i pol godina zatvora za Krenza pripisuje politbirou. Koliko god bila ispravna presuda, toliko je pogrješan trenutak u kojem je donesena. Jer ne drži samo Krenz cinizmom da baš sada kada njegov tadašnji vrhovni sovjetski drug slavi i ide od proslave na proslavu, on osobno mora iza rešetaka. Jer ni Gorbačov nije nevin. I za njegove vladavine su u baltičkim zemljama ginuli ljudi pod gusjenicama njegovih, sovjetskih tenkova. No, nije posao njemačkog pravnog sustava da se bavi prošlošću bivšeg SSSR-a. Ali presuditi pravdu za žrtve u ujedinjenoj Njemačkoj jest. Zahtjevu da se državna diktatura izmjeri metrom običnog i normalnog kaznenog zakona nema se što prigovoriti. Jer što je šest i pol godina u usporedbi sa do sada još neutvrđenim brojem ljudskih života, smatra 'Suedkurier'. 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' drži da je uvijek riječ o dvije proturiječne izjave. Prva - ništa nije bilo, i druga - ja to nisam napravio. Na to dolaze baš svi, od običnih graničara do vladara, koji s nestankom vlasti žele izbrisati i sjećanje na to doba. I to je korijen svega, nikad se ne ponašati odgovorno, nego uvijek biti tamo negdje u blizini. Pa čak i u politbirou su sjedile same žrtve. A istina je da totalitarna diktatura ne niječe samo zločin nego i odgovornost. Pravna država to ne može prihvatiti, piše 'Frankfurter Allgemeine Zeitung'. Britanski 'The Guardian' bilježi da je rušenje Berlinskoga zida pred ravno deset godina jedan od najupečatljivijih simbola našeg doba. Zid je postao metafora za zlo, strah i nepovjerenje. Zbog toga je rušenje zapreke između Zapada i Istoka istodobno bila radosna potvrda mogućnosti ljudskog napretka. Studenti i vojnici koji su zid rušili čekićima i golim rukama bili su tek slučajni predstavnici milijuna živih i mrtvih ljudi koji su trpjeli zbog podjele Europe od 1945. Za generacije će ruševine ovog zida biti temelji za novo doba, piše britanski 'The Guardian'. (RDW)