IT-8.XI.-LA STAMPA-AMERIČKI IZOLACIONIZAM

ITALIJA LA STAMPA 8. XI. 1999. Kada Bijela kuća teško pamti naša imena "Zabavna je ali i poučna nezgoda u kojoj se našao George Bush jr., možda najjači kandidat za Clintonova nasljednika, tijekom jednog intervjua na mjesnoj televiziji Massachusettsa. Iznenada su ga zapitali imena čelnika vlada Indije, Pakistana, Tajvana i Čečenije, a siroti Bush se uspio izvući samo s trećim. Ima ih koji su u kandidatovu neznanju vidjeli oblik nezanimanja za ono što se događa izvan Amerike, sve u svemu, pretpostavku za izolacionizam. No, nemojmo pretjerivati. Imena su, u biti, bila teška: Vajpayee, Musharraf, Lee Teng-hui, Mashkadov. A jednoga je Bush i pogodio. Osim toga, treba stvari vidjeti s točke gledanja jednog kandidata za mjesto predsjednika Sjedinjenih Država, koji se u osnovi bavi pitanjima unutarnje politike, jer zna da će ga prema njima ocijeniti birači iz 'unutrašnjosti' Amerike. Sjećam se jednog intervjua kojega sam napravio (s kolegom Francom Venturinijem) s Bushom seniorom, ocem Goergea jr., kada je još bio Reaganov potpredsjednik, ali je već mislio da će ga naslijediti. On je već bio stručnjak za vanjsku politiku, no na naša pitanja o odnosima sa SSSR-om, nuklearnoj ravnoteži itd., u jednom je trenutku odgovorio iznenada izvadivši novčanik iz džepa hlača. Stavio ga je na stol i kazao: on je taj koji odlučuje izbore, a ne vanjska politika. (...) Što se tiče izolacionizma općenito, ima nešto malo dima, i ničega više. To se pitanje ne tiče Busha, republikanca sa centra, ni Gorea, demokratskog kandidata, jer su oba 'internacionalisti', odnosno u načelu se protive izolacionalizmu. Prema tomu, jesu li zapamtili, ili nisu, strana imena, ne znači ništa. Najviše su na udaru konzervativni dijelovi Kongresa koji su odbacili zabranu nuklearnih testova i odbijaju platiti dugove SAD-a UN-u. No i u njihovu je slučaju govoriti o izolacionizmu pretjerano. Točna je riječ 'unilateralizam', odnosno želja da si ne vežu ruke s previše formalnih obveza i da se sačuva sloboda djelovanja supersile glede svakoga problema ili međunarodne krize. I to je pogrješno, ali to ne treba miješati sa starim izolacionizmom dvadesetih i tridesetih godina, koji je danas, u globaliziranom svijetu, objektivno neprovediv. Posljednja bilješka odnosi se na nas Europljane. Samuel Berger, Clintonov savjetnik za sigurnost, kaže: 'Istodobno nas optužuju za hegemoniju i izolacionizam. Kako je to moguće?'. Zapravo i nije moguće. Američka dvojba nije između intervencionizma i izolacionizma, nego između unilateralizma i multilateralizma, odnosno između mišljenja da probleme svijeta mogu riješiti sami i mišljenja da ih mogu riješiti sa saveznicima, u međunarodnim organizacijama. A Europljani? Moraju pomoći organizirajući sami sebe kao snažne i vjerodostojne partnere, bez kojih SAD ne mogu. Ako ne bude tako, budući će predsjednik, tko god to bio, teško zapamtiti naša imena", piše Aldo Rizzo.