NJ 14.X.-SZ-STRANCI

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 14. X. 1999. Stranci neka ostanu stranci "Tema neprijateljstva prema strancima - ne, molim vas, nemojte opet! Integracija, tolerancija, spremnost na razumijevanje: ne prevrću samo Nijemci iznervirano očima kad ih obaspe takav dobronamjerni rječnik, nego i njihovi upućeni suvremenici koji bez prestanka imaju u ustima te pojmove čim se povede rasprava o neprijateljstvu prema strancima. No nije dvojbeno da su braća koja sjede za stolom takvih rasprava ona poštenija. No kako se barem malo pomaknuti s mjesta ako osim toga još imaju pravo? Kako, kad bi zdrav narodni osjećaj koji se ne može zadovoljiti tvrdnjom o netuđinstvu očitih tuđina ili sličnošću očito različitih, na koncu bio tako nezdrav kao što se često predstavlja u obliku govora i huškačkih parola? To su pitanja koja u biti ne zabranjuje samo ustrajanje na političkoj korektnosti. Teorija tu, želja za prigovorom tamo - uspjesi onih koji manje govore o integraciji nego učitelji, socijalni radnici, općinski političari ili građani privatno angažirani u radu sa strancima, koji se posve praktično za to trude, previše su očiti (a osim toga i statistički se mogu dokazati), da bi ih se tek tako moglo ukloniti sa stola. No ipak ponegdje klija neugodna slutnja koja baš u Njemačkoj možda ne pokazuje isključivo ispravan put u poštivanju pravila suživota koja slove kao sveta u idealu života punog razumijevanja s drugima i za druge. Jasno: tu se, već stoga što prijeti oduševljeni pljesak s krive strane, brzo dolazi na opasan teren. Ali i na napeti, kako pokazuje simpozij na temu 'Globalizacija i neprijateljstvo prema strancima' u dvorcu Elmau: 'Ranije sociološke teorije tvrdile su: što je intenzivniji kontakt između različitih društvenih skupina, to među njima nastaju srdačniji odnosi. Uzajamno razumijevanje stvara temelj za međusobno ophođenje bez problema. No ako uzmemo do znanja svjetske događaje, te se pretpostavke ne potvrđuju uvijek.' Ma koliko su te skeptične rečenice izazvale znatiželju Kogile Moodley, pedagoginje znanstvenice koja poučava u Južnoj Africi, toliko su oprezno zvučale u usporedbi s drugim tezama iznijetim u Elmau. Najdalje se odvažio izraelski sociolog Natan Sznaider svojim opisom društva novo doseljenih u Izrael, koji je svoj vehementni pledoaje namijenio protiv multikulturalizma i 'ideologije mjesta sretanja'. Ortodoksni ruski Židovi i novo doseljeni Rusi, koje rabini ne priznaju kao Židove, orijentalni Židovi i nežidovski Arapi, etiopski doseljenici koji se pokušavaju uzdići kriterijem svoje krvi od Krista, sve više gastarbajtera iz Gane, Tajlanda, istočne i južne Europe: 'Što sve njih drži na okupu?', pitao je Sznaider i smjesta dao iznenađujući odgovor: 'U svakom slučaju duboka uzajamna nesklonost, koja se čak pretvara u mržnju'. Provokacija? Nipošto. Sznaider je mislio posve ozbiljno kad je nastavio: 'Može li ta nesklonost pridonijeti integraciji nekog društva? S pogledom na Izrael želio bih pokušati na to pitanje odgovoriti potvrdno.' Pokušaj mu je posve i sjajno uspio, iako ili možda baš stoga što ga je nosio neizgovoreni koncept koji slovi gotovo kao utopijski: vjera u individualnost čovjeka i uvjerenje da sposobnost za život nekog društva ovisi o mjeri u kojoj svojim članovima i podskupinama dopušta individulano međusobno razgraničenje. Neočekivano su ta razmišljanja temu zasjedanja u Elmau dovela do kritične točke. 'Globalizacija i neprijateljstvo prema strancima': to zvuči poput zadane zadaće koja već sadrži rješenje. Neprijateljstvo prema strancima u doba globalizacije jamačno izgleda poput anakronizma koji priječi napredak - viđenje stvari koja usput ima prednost da, čini se, elegantno pronalazi izlaz iz svake moralizirajuće polarizacije stvari. Domaćin Dietmar Mueller-Elmau i softverski poduzetnik Vijay Sondhi (rođen u Keniji, kanadski državljanin indijskog podrijetla koji radi u Njemačkoj, na neki način paradni globalist) neumorno su u brojnim raspravama simpozija upozoravali na diskrepanciju koja i dalje zjapi između njemačkih (i specifično bavarskih) želja za osuvremenjivanjem i provincijski uskogrudnog neprijateljstva prema strancima. Globalizacija protiv neprijateljstva prema strancima, mora li to dakle biti deviza? Tako puno pozitivnog mišljenja kritizirao je trierski etnolog Christoph Antweiler. Globalizacija zapravo, dakle sa stajališta njezine ekonomske svrhe, prije ide prema prisilnom ujedinjavanju nego unaprjeđivanju mnogostrukosti. Upravo zbog toga globalizacija i neprijateljstvo prema strancima samo površno nisu spojivi. Svaka vrsta veseloga kozmopolitizma koji s jedne strane doživljava multikulturalnost kao proširenje gospodarskih mogućnosti stjecanja radne snage kao i tržišta, a s druge strane kao bogaćenje vlastitih mogućnosti potrošnje i shvaćanja, Antweiler je označio zločesto kao 'hibridnu svijest' koja je na raspolaganju jedino 'međunarodnim gornjim klasama.' Što, klasama? Da, klasama. Za razliku od onoga što se često tvrdi, globalizacija prema Antweileru ne svladava polarizaciju društva, nego ju čak zaoštrava. Nestala je tek spremnost za političko shvaćanje i obradu sadržaja. Te su teze u oštroj suprotnosti s tobože očajnički konvencionalnim pokušajima ponajprije hamburškog orijentalista Ude Steinbacha i hanoverskog kriminologa Christiana Pfeiffera koji neprijateljstvo prema strancima pojašnjavaju kao etnički ili čak vjerski uvjetovanu pojavu. Antweilerov je zaključak u svakom slučaju potvrđen dijagnozom Heriberta Adama o aktualnom socijalnom stanju Južne Afrike: tamo se porast kriminala na svim razinama ne može pripisati ni posljedicama ni svršetku apartheida, nego 'golemom valu depolitizacije' sve do potpune političke apatije, što se osjeća i u Capetownu. Da se takav zaključak mogao bez muke donijeti usred Gornje Bavarske, možda također pokazuje koliko je globalizacija već napredovala" - piše Rainer Stephan.