3.XI.-RDW-IZBORI U HRV

RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 3. XI. 1999. Ustrajanje na vlasti "U Hrvatskoj bi se 22. prosinca trebao birati novi parlament (Sabor). S pogledom na taj datum, članove vladajuće stranke HDZ-a obuzima do sada nepoznati osjećaj: strah se širi u redovima pristaša državnoga predsjednika Franje Tuđmana. Od 1990. HDZ vlada narodom od 4,5 milijuna. Sebe je držao i drži vrhom pokreta za neovisnost još od kraja osamdesetih godina, i to je proveo referendumom i unutar svestranačke vlade 1991. Okupacija i djelomično razaranje oko četvrtine Hrvatske između kasnog ljeta 1991. i početka 1998. od strane jugoslavenske vojske i srpskih dobrovoljačkih odreda, nipošto nije štetilo ugledu stranke među stanovništvom. Franjo Tuđman i njegov HDZ uspjeli su na spretan način i u zemlji i izvan nje predstaviti Hrvatsku kao malu i nevinu srednjoeuropsku zemlju, koju je Zapad napustio, koja je bespomoćno bila prepuštena 'neciviliziranim' Srbima s Balkana. Iako je ponešto od tog stajališta bilo posve opravdano, na vrhuncu bosanskoga rata postalo je jasno da Zagreb slijedi slične ili iste ratne ciljeve kao veliki protivnik Beograd: naime, diobu Bosne i Hercegovine. Iako se Hrvatska vojnim oslobađanjem zapadne Slavonije i takozvane krajine u ljetu 1995., kao i mirnom reintegracijom istočne Slavonije poslije isteka mandata UNTAES-a u siječnju 1998. može smatrati pobjednikom u obračunu s Beogradom, zemlja još funkcionira po ratnoj logici. Privatizacije više služe zadovoljavanju ratnih profitera, zahtjevi za pridržavanjem demokratskih pravila igre u medijima ili pitanje postupka sa srpskom manjinom u zemlji stalno se uklanjaju sa stola, da unutarnji i vanjski neprijatelji žele demokratsku Hrvatsku opet integrirati u neku novu Jugoslaviju ili barem u neku balkansku (kon)federaciju. Da to nitko na Zapadu ne želi, među Tuđmanovim sljedbenicima očito ne igra nikakvu ulogu. No među stanovništvom očito nestaje potpora od početka samovladajućem HDZ-u. Tuđmanova stranka i oporba dugo su se sporili oko izbornoga zakona. To što je prihvaćen tek sada (29. X.), pokazuje da HDZ svoju vlast želi svim naizgled zakonitim sredstvima prenijeti u novo tisućljeće. Podjela na izborne jedinice svakako izaziva pozornost. Svaka od deset glasačkih jedinica - tako tumače vodeći HDZ-ovi političari - treba obuhvatiti približno isti broj birača kako bi se u pojedinim izbornim okruzima omogućila ravnoteža. Oporba odmahuje rukom i predbacuje Tuđmanovim stranačkim stratezima da su tako dugo prtljali po diobenim crtama dok na papiru nije postala moguća većina za vladajuću stranku. Kritičari tvrde da je baš velikim gradovima dodano što je moguće više seoskih područja, jer je HDZ u urbanim sredinama odavno već izgubio svoju većinu, a na selu Tuđmanova stranka još nalazi ohrabrenje. Još više od prijepora oko broja, veličine i diobe izbornih jedinica, šest oporbenih stranaka koje su se udružile u dva saveza, ljuti što HDZ prilično besramno poseže u elektronske državne medije kako bi među biračima pridobio pozitivne bodove. Država i stranka su za Franju Tuđmana, samozvanog 'oca nacije', prilično blizu, zbog čega je nedavno prigovarala i Europska unija. Oporba pod vodstvom Ivice Račana, predsjednika SDP-a (socijaldemokrati) na državnoj se televiziji spominje u najboljem slučaju u sklopu negativnih izvješća. S druge strane se svako otvaranje cesta od strane nekog HDZ-ova političara nekritično predstavlja u epskoj opširnosti. Apsolutna većina HDZ-a u Saboru je do sada sprječavala ispravak tog nepovoljnog stanja. Zbog toga je OESS još protekle izbore 1995. ocijenio kao 'slobodne ali nepoštene'. I velikodušna rezervacija saborskih mjesta za tako zvane 'Hrvate iz dijaspore' u prošlosti je za oporbu bila kamen spoticanja. Do sada je u zagrebački parlament mjestom i glasom moglo ući dvanaest zastupnika koji predstavljaju Hrvate u inozemstvu. Zastupnici, u narodu zvani 'dvanaest apostola' svoje su glasove gotovo stopostotno dobili od nacionalno do nacionalistički nastrojenih Hrvata iz Hercegovine. Sada bi po novom izbornom zakonu za inozemne Hrvate trebalo biti rezervirano samo pet mjesta. Neki pretpostavljaju da je to skretanje HDZ-a zbog kritike EU-a o načinu izbora. Zbog više od 20-postotne nezaposlenosti, korupcije i nepotizma i rapidnog pada životnog standarda, novija ispitivanja mišljenja govore jasnim jezikom: HDZ 22. prosinca nema nikakvih izgleda, govore demoskopi povišenim tonom. Budući da nije dopušten posvemašnji međunarodni nadzor na dan izbora, ima prostora za iznenađenja. Većina Hrvata doduše u vladinom savezu socijaldemokrata i liberala ne vidi pravu alternativu za probleme zemlje, no mnogi sve jače osjećaju međunarodnu izolaciju svoje zemlje. Osim pape Ivana Pavla II. u Hrvatskoj od 1990. nije bio gotovo nijedan službeni političar odgovarajućeg ranga. Razlog za to opisuje karakterizacija jednog američkog istraživanja koje o Hrvatskoj govori kao o 'hermafroditskoj državi s autokratskim vladarom nad rudimetarnom i ukočenom demokracijom'" - piše Volker Wagener. (RDW)