SLO 30.X.-DELO-JEDAN NOVAC-EURO

SLOVENIJA DELO 30. X. 1999. Jedan novac za sve narode? "Švedska kraljevska akademija 13. je listopada dodijelila ovogodišnju Nobelovu nagradu za ekonomiju kanadskom ekonomistu Robertu A. Mundellu s elitnog američkog sveučilišta Columbia u New Yorku. Mundell je zaslužio nagradu za svoj rad na području monetarne i fiskalne politike pod različitim devizno-tečajnim režimima i za svoju analizu optimalnih valutnih područja. To potonje je po mišljenju Švedske kraljevske akademije posebno relevantno danas, u doba prihvaćanja zajedničke europske valute - eura. Potez Švedske kraljevske akademije dobrodošao je poticaj za produbljene rasprave o nekim ključnim pitanjima, povezanim s ukidanjem monetarne suverenosti sadašnjih i budućih država članica Europske unije. Dosad se naime većina europskih ekonomista uglavnom rijetko bavila tim pitanjima. I među slovenskim ekonomistima prevladava uvjerenje da 'usporedba prednosti i nedostataka nije relevantna za odluke u vezi s uključivanjem u područje eura nego samo iz analitičkih razloga'. I to unatoč tomu što je Mundell svoju teoriju optimalnih valutnih područja ('optimum currency areas') objavio u prestižnoj 'American Economy Review' još 1961. godine, usred tadašnjih rasprava o tomu da li da Kanada veže svoju valutu na američki dolar ili ne. Njegova analiza još je i danas aktualna, njezina je poenta u tomu da zajednička valuta doduše može biti dobro rješenje za više jako gospodarski povezanih entiteta, ali da s ukidanjem uporabe deviznoga tečaja ulogu mehanizma prilagodbe ekonomskim 'asimetričnim šokovima' ponajprije mora preuzeti pokretljivost radne snage. Upravo stoga je okružni guverner američke središnje banke još prije tri godine upozorio da Europa takav mehanizam nema. Naglasio je da se europska radna snaga zbog kulturnih razlika ne može ni približno uspoređivati s američkom, čija poslovična mobilnost znatno pridonosi stabilizaciji regionalnih gospodarskih kolebanja u SAD- u. U razdoblju lokalne recesije između 1990. i 1994., primjerice, samo iz Kalifornije u druge savezne države iselilo se zamalo 1,2 milijuna ljudi. Iz Mundellove analize dakle slijedi da je sposobnost eura da preživi svoje trudove i tako omogući stvarno udruživanje Europe i na monetarnom području, u velikoj mjeri ovisna baš o raširenosti osjećaja pripadnosti toj Europi među njezinim stanovnicima. Bez zajedničkog osjećaja 'europejstva', bit će naime izvanredno teško ako ne i nemoguće, uspostaviti sveeuropsko tržište radne snage i osigurati neometano djelovanje jedinstvenoga novčanoga sustava. To pak dakako izaziva pitanje postoji li uopće taj europski identitet. Rezultati istraživanja javnog mišljenja u trajanju od nekoliko godina, Eurobarometar, pokazuju da je odgovor na to pitanje barem za sada, negativan. Do tog su zaključka došli francuski autori analize 'Is There a European Identity?' objavljene 1995. kao dio projekta 'Beliefs in Government' - jednog od najopsežnijih empirijskih istraživanja na europskom području zadnjeg desetljeća. Iz analize proizlazi da je u Europi još prerano govoriti o internacionalizaciji identiteta. Kao ekonomska, politička i administrativna tvorba, Europska unija ipak izaziva kritičke odnose, ali ne i pravi osjećaj pripadnosti koji postoji u nacionalnoj državi. Osjećajni element u želji za integracijom se naime ne može uspoređivati 's klasičnom zamisli 'ljubavi prema domovini', koja je povezana s nacionalnom državom.' Europski identitet je dakle još uvijek avangardni fenomen. To također znači da neke glasne najave i želje da Europska unija preraste u nekakve Sjedinjene Države Europe, u europsku superdržavu koja bi se u prvom redu oslanjala na europski nadnacionalni identitet, zapravo još nisu pustile korijenje. Suverenost, narod i nacionalni identitet i dalje - ili čak sve više - ostaju temeljni kamenovi i nove europske političke arhitekture. Ta činjenica ima dakako ozbiljne implikacije za budućnost sadašnjeg procesa monetarnog ujedinjavanja Europe. Potvrđuje naime upozorenja američkih ekonomista, da Europa nije baš spremna za uvođenje jedinstvene valute, jer ona može optimalno djelovati samo u odnosima gdje - kako slijedi iz Mundellove analize - kulturne i identifikacijske razlike nisu zapreka slobodnom protoku radne snage. Zanemarivanje tih upozorenja može uglavnom dovesti do uspostavljanja naizgled jedinstvene tvorevine koju će odsutnost automatskog usklađivanja lokalnih 'asimetričnih šokova' najprije dovesti do ekonomskih a zatim i političkih teškoća. S tim u vezi su važna slovenska iskustva s tako zvanim fondovima za nerazvijene i s pritjecanjem radne snage iz ostalih republika bivše Jugoslavije ranih osamdesetih godina. Zato je ugledni tjednik Newsweek još prije nekog vremena objavio glasoviti članak iz pera Roberta J. Samuelsona, jednog od najpoznatijih američkih ekonomskih komentatora, koji je o euru napisao sljedeće: 'Cilj je širenje europskog identiteta - korak prema većem 'jedinstvu' - preko simbolike kontinentalnog novca. Zamisao je doista luckasta, osobito u svjetlu dokaza iz drugih društava (bivšeg Sovjetskog Saveza i Jugoslavije) da ne djeluje. Europski novac neće promijeniti Belgijance i Talijane u 'Europljane' kao što ni rublja nije promijenila Čečene u Ruse.' Gubitkom monetarne suverenosti i posljedičnom nesposobnošću uporabe deviznog tečaja kao instrumenta platno-bilančne prilagodbe, država se odriče jednog od svojih važnih obrambenih mehanizama. Zato se treba nadati da će Nobelova nagrada koju je dobio kanadski profesor ekonomije iz New Yorka, potaknuti što otvoreniju obradu svih aspekata uspostave jedinstvenog europskog valutnog područja. Uz to se treba podsjetiti upozorenja Alana Skede, nastavnika međunarodne povijesti na poznatoj London School of Economics koji je prije nekoliko godina napisao: 'Ako već moramo moliti pred oltarom Europe, napravimo to u duhu starih Grka, na racionalan i uravnotežen način. Zadnja stvar koju Europa treba, naime, strava je gotike'" - piše Andrej Benedejčič, tajnik u stalnoj misiji Republike Slovenije u UN-u u New Yorku.