FR-LE MONDE 21.X.UPLETANJE I SUVERENITET

FRANCUSKA LE MONDE 21. X. 1999. Pravo upletanja i načelo suvereniteta "Vrlo suzdržano 'da' na Zapadu; odlučno 'ne' u Pekingu i u Moskvi; također neprijeporno odbacivanje na 'jugu', gdje se grčevito drže suvereniteta, nerijetko novijeg datuma: 'Annanova doktrina', želja da se organizaciji Ujedinjenih naroda nametne obveza upletanja u slučaju veće povrede ljudskih prava, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ona je od jesenske sjednice Glavne skupštine UN-a načinila sjednicu bez presedana. Ona pokreće raspravu koja neće tako brzo završiti. Da bi odredili njezinu važnost, treba podsjetiti na jednu činjenicu: nijedan prethodnik Kofija Annana nije se odvažio progovoriti tako kako je to učinio Kofi Annan 20. IX. Dužnost obvezuje - obvezivala je - da se nužno prizna jedno od temeljnih načela organizacije i međunarodnog života: poštivanje državne suverenosti. Ona se shvaćala vrlo usko: UN se nije mogao miješati u poslove svojih članica, osim uz njihovo odobrenje. G. Annan je prekršio dogmu: 'Snage globalizacije i međunarodne suradnje, kaže, na putu su da ponovno definiraju sam pojam državnog suvereniteta', ukratko da ga oslabe. On neumorno opetuje: 'Nova svijest o pravu koje imaju svi, a to je da nadziru vlastitu sudbinu, proširila je suverenitet pojedinca', tj. na štetu državnog. Naravno, glavni tajnik zaključuje: 'Granice nisu bezuvjetna zaštita.' One nijednoj vladi ne smiju jamčiti slobodu u zlostavljanju, ubijanju i progonu puka. No, svjestan, glavni tajnik primjećuje kako 'takva promjena našeg shvaćanja suvereniteta države i pojedinca može samo naići na nepovjerenje, sumnjičavost, pa i protivljenje nekih krugova.' To je eufemizam. Dok se početkom listopada završavala sjednica Glavne skupštine, stvorili su se tabori koji su išli od obveznog, gotovo prešutnog prihvaćanja do odlučnog protivljenja. U prvu skupinu možemo svrstati Zapad: u glavnim crtama, Europu, Sjedinjene Države i Kanadu. U svom govoru u Glavnoj skupštini, predsjednik Bill Clinton dao je primjer. Iako, poput g. Annana poziva međunarodnu zajednicu da 'više ne prihvaća' užase koji se događaju u svijetu, pa i unutar država, on također upozorava: 'Lako je reći 'nikad više', ali je puno teže provesti to načelo', a 'prevelika obećanja mogu biti jednako nemilosrdna kao i nedovoljno djelovanje'; napokon, iako su 'neki uznemireni zbog činjenice da SAD ne odgovara na svaku humanitarnu katastrofu', treba znati da on 'ne može svugdje učiniti sve'. Europljani, u biti, kažu isto. Glede načina, Francuska se ne slaže s SAD-om. On bi rado mimoišao zeleno svjetlo UN-a; Francuska, stalna članica Vijeća sigurnosti, misli da, osim nekih iznimaka - Kosovo je jedna od njih - svako vojno upletanje u stvari države članice mora imati prethodno odobrenje te instancije. No, službeno očitovanje dobre volje u svezi s obvezom upletanja - pravom upletanja, ako hoćete - prikriva ozbiljan otpor u Zapadnjaka. On se očitovao u izjavama koje su se čule po hodnicima UN-a: za neke je govor g. Annana 'odvažan i vizionarski'; za druge, kojih nije ništa manje, on je 'demagoški'. Otpor se zapažao i u mišljenjima komentatora. U desnici, John Bolton, bivši dužnosnik Bushove uprave i dopredsjednik konzervativnog 'think tanka' The American Enteprise Institutea, tumači za 'Le Monde': 'Annanova je doktrina pobožan zavjet nakon hladnog rata.' U ljevici, pisac David Rieff, još je oštriji: 'Govor Kofija Annana izvanredna je vježba iz moralnog gestikuliranja. Opasno je što glavni tajnik obećava stvari koje ne može ispuniti, kaže g. Rieff. Tako izlaže pogibelji UN koji bi mogao još više izgubiti svoj ugled.' Bez okolišanja, grubo, na način velesila, što i jesu, Kina i Rusija odgovorile su g. Annanu otvorenim, iskrenim i odlučnim 'ne': nema ni govora o tomu da se UN može upletati - bilo to i zbog najplemenitijih humanitarnih razloga - u unutarnje stvari neke članice bez njezina prethodnog pristanka i, svakako, bez odobrenja Vijeća sigurnosti. Budući da raspolažu pravom veta u Vijeću sigurnosti, Kina i Rusija imaju načina da izraze svoje mišljenje. Druga regionalna velesila koja će sve više utjecati na međunarodnu politiku, Indija, na istom je pravcu. Na Bliskom istoku, često u Africi, gotovo uvijek u Aziji, većina južnih zemalja protive se svakoj povredi načela državnog suvereniteta. One su u Glavnoj skupštini imale brojne zastupnike. Među njima je i alžirski predsjednik Abdelaziz Buteflika: 'Gdje počinje i završava se upletanje? Upletanje u stvari neke države moguće je samo uz pristanak te države. (...) Alžir je vrlo osjetljiv na svaku povredu suvereniteta.' U ulozi prvaka, koja mu je osobito draga, u Aziji koja se sve više buni protiv onoga što joj se čini kao moralna pouka sa Zapada, bio je i malezijski premijer Mahathir Bin Mohamad. Bilo je to uoči UN-ova djelovanja u Istočnom Timoru protiv kojeg se očitovao malezijski premijer: 'Zapad si je dao pravo da se upleće gdje god hoće u svijetu i spreman je pregaziti svaku državu koja ne dijeli njegove vrijednosti liberalne demokracije, rekao je; (...) ono što dolazi sa Zapada naziva se svjetskim, druge vrijednosti i kulture nisu potrebne ni važne'. Nekoliko dana kasnije, u UN-ovu povjerenstvu za ljudska prava, sve su azijske zemlje glasovale - uzalud - protiv slanja istražnog povjerenstva u Istočni Timor. Kofi Annan je na početku jako dugog puta", pišu Afsane Bassir Pour i Alain Frachon.