US 10. X. NYT HAIDER

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 10. X. 1999. O austrijskoj desnici Donald G. McNeil Jr. piše o buci koju je podigao uspjeh Haiderovih desničara na austrijskim izborima: "(...) Naslov članka u jednim izraelskim novinama glasio je: 'Jedan od četiri Austrijanaca bira neonacističkoga kancelara.' To je uvrijedilo čak i one Austrijance koji preziru Haidera (čija je stranka druga i nije uopće vjerojatno da će postati kancelar). (...) Istina je da kad se Haider žali na 'Uberfremdung', ili previše stranaca u zemlji, čak i Austrijanci kažu da ta riječ podsjeća na 'Deutschland Uber Alles.' No nedostaje očit rasistički element nacizma. To je slično rapoloženje koje izražava Ross Perot svojim 'silnim zvukom sisanja' s juga granice - nativistički populizam. Čak i u Austriji, to nije nužno rasistički. Egipatski taksist, Hassan Ramy rekao mi je da je glasovao za Haidera. A što je s njegovim protudoseljeničkim raspoloženjem, pitao sam ga. On je protiv onih koji nemaju dozvolu boravka, odgovorio mi je. Istina, Austriju su dugo kritizirali zbog propusta da se suoči sa svojom nacističkom prošlošću; godinama se Austrija, dok su se Nijemci ispričavali, prikazivala kao prva žrtva Njemačke. A Haider je, kao što kaže židovski vođa iz njegove stranke, izrekao 'dvije glupe primjedbe koje se stalno navode.' Prvo je u žaru rasprave uzvratio da je Treći Reich imao zdraviju politiku zapošljavanja od vladajućih socijaldemokrata, a zatim je na okupljanju veterana koje je uključivalo neke vojnike Waffen SS-a rekao da su oni 'pristojni ljudi koji su se držali svojih uvjerenja.' Ni na bečkom okupljanju kojemu sam pribivao niti u bučnom okupljanju pod šatorom u Haiderovu zavičaju, blizu granica sa Slovenijom i Italijom, njegovi se zagovornici nisu stalno vraćali na temu rase. (...) Hans Hechenleitner, 53, kaže da ljudi misle da ih vladajuća socijaldemokratsko-konzervativna koalicija u Beču čini bespomoćnima. 'Nema rasizma, osim možda među dijelom neobrazovanih ljudi, no to imate i u Sjedinjenim Državama, zar ne?' Pitao sam Hechenleitnera o nečem što je Haider rekao u Beču kad se požalio na etiketu 'ekstremista': 'Ljudi kažu da ću objaviti rat Sloveniji ako budem izabran. No to nije istina. U mom zavičaju, imamo dobre odnose s Talijanima i Slovencima.' Ta reakcija govori da je Haider preuveličavao kako bi ugodio urbanim Bečanima. Hechenleitner i njegov prijatelj, Horst Assam, 62, pogledali su se. Hechenleitner je na posljetku progovorio, odajući austrijsko nepovjerenje prema strancima: 'Ne, ne može se reći da nam se SVIĐAJU. No radimo zajedno.' Sasvim sigurno postoji nešto jezivo u Haiderovoj ksenofobiji i činjenici da ona privlači mnoge Austrijance. Austrija je usred Europe i pregazilo ju je mnogo naroda - sami Austrijanci često rado navode svoje razne pretke različitoga etničkog podrijetla. No u barem 27% zemlje nešto što želi zatvoriti vrata, i to živi čak i u egipatsko-austrijskim taksijima. Andreas Rudas, socijaldemokratski aktivist, nazvao je to 'učinkom autobusa', primjerice, 'Jednom kad sam u autobusu, želim da se vrata zatvore da ne postane pretijesno.' Ono što liberalni vođe smatraju uznemiravajućim nije toliko Haiderova retorika o rasi već njegovo govorništvo o zločinu - što rasplamsava strahove stranaca. Potaknuta njegovim tvrdnjama da mazi raspačavatelje droge, vlada je pokrenula niz racija. 'No to postaje protucrnačka kampanja', rekao je Georg Hoffman-Ostenhof, politički kolumnist tjednika 'Profil', iako crnačkog stanovništva nema mnogo. S nezaposlenošću od 4%, zdravstvenom skrbi za sve i neznatnom stopom ubojstava, zagonetno je kako to da mnogo Austrijanaca vjeruje da je njihova mala zemlja leglo zločina. (...)"