NJ 11. IX. SZ: POLITIČKA HISTERIJA U RUSIJI

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 11. IX. 1999. Eksplozija političke histerije "Kuća broj 19 kao politička tema: još prije no što su svi leševi izneseni iz eksplozijom uništene zgrade u Gurjanovoj ulici, jedan komunistički zastupnik u ruskoj skupštini pozvao je preko interneta moskovskoga gradonačelnika Jurija Lužkova da odustane od svojih ambicija glede predsjedničkog položaja jer one ugrožavaju sigurnost Moskovljana. Iza te izravne rečenice skriva se sljedeća neizrečena logika: Boris Jeljcin i njegova kremaljska kamarila podmetnuli su bombu kako bi gradonačelnika koji je politički odgovoran za sigurnost Moskovljana stjerali u škripac. Sve dok Jeljcinov zakleti neprijatelj Lužkov želi postati ruskim predsjednikom, nitko u Moskvi nije siguran, glasi ta logička nit. Jeljcin navodno ide i preko leševa a Lužkov snosi dio odgovornosti za takve događaje. Toliko o reakcijama na strašnu tragediju koja se dogodila u vrijeme ruske predizborne kampanje. Budućnost će pokazati je li više od 80 poginulih u kući broj 19 palo žrtvom bombe ili nesreće. Istraga još traje. Kako sada stvari stoje, mnoge naznake govore u prilog pretpostavci o atentatu. Sumnja se usredotočuje na kavkaske teroriste, koji žele prenijeti rat s bojišnice u Dagestanu u glavni grad. Ta pretpostavka nije dokazana. 'Varijanta s Jeljcinom' čini se pak tako neutemeljnom da se o njoj više ne bi ni trebalo raspravljati. No, ona nudi naznake o stanju u Rusiji: naime, ta se zemlja nalazi u stanju progresivne političke histerije. Uskoro će biti održani izbori, Predsjednik i njegova obitelj osumnjičeni su za korupciju, rat na Kavkazu eskalira. U novinama se špekulira da će se Jeljcin prijevremeno povući s dužnosti - ne zato što uviđa da je najkasnije nakon optužaba o korupciji postao nepodnošljiv već zato što time želi prevariti oporbu. Naime, posljedica ostavke bili bi prijevremeni predsjednički izbori, pišu komentatori. U tom slučaju svi izbori bili bi održani istodobno: i predsjednički, i skupštinski, i oni za moskovskog gradonačelnika, podsjećaju oni. Ta nepregledna zbrka bila bi prevelik teret za oporbene stranke i za birače te bi zbog kaosa u redovima protivnika kandidatura Jeljcinova čovjeka, premijera Vladimira Putina, ostala bez konkurencije, napominju analitičari. Uđe li Putin u Kremlj, bolesni Jeljcin i njegova pohlepna obitelj bit će sigurni. Nitko ga nikada neće pozvati na odgovornost. Ne bude li se nazirala Putinova pobjeda, premijer može proglasiti izvanredno stanje zbog rata na Kavkazu i odgoditi izbore do svetog nigdarjeva. I u tom bi se slučaju Jeljcin izvukao. Iskustvo kazuje da u Rusiji, zemlji teoretičara urote, nijedna teorija o uroti nije toliko neutemeljna da ne bi bila blagonaklono ispitana. No, općenito gledano, danas svi pokazatelji u Moskvi više upućuju na pometnju nego na strategije. Jeljcin i njegova okolina ne suprotstavljaju se optužbama o korupciji tako ofenzivno da bi mogli biti smatrani oslobođenima bilo kakve sumnje. Malo je vjerojatno da će Predsjednik uspjeti na predsjedničku dužnost instalirati Putina kao nasljednika po svom izboru. Oporba pak ne djeluje ciljano. Savez koji je najviše obećavao - koalicija moskovskog gradonačelnika Lužkova i bivšeg premijera Jevgenija Primakova - nosi u sebi sjeme razdora. Činjenica da nijedan od njih dvojice zasad ne izjavljuje koji zapravo želi postati predsjednikom upućuje na veliko nepovjerenje među tom dvojicom matadora. Pritom valja napomenuti da će birač bez jasnog kandidata teško odlučiti pokloniti povjerenje određenoj stranci te bi protujeljcinovski glasovi na kraju mogli biti raspodijeljeni na nepotrebno puno oporbenih stranaka. Rat na Kavkazu mogao bi pak sve scenarije predizborne borbe pretvoriti u mrtvo slovo na papiru. Ako se sukob proširi te ako pobunjenici uistinu počnu izvoditi atentate po ruskim gradovima, izvanredno stanje i odgoda izbora postat će realnom mogućnošću. Stoga još više čudi okolnost da sve političke stranke zagovaraju oštar nastup središnje vlasti", zaključuje Thomas Avenarius.