US 4. X IHT NJEMAČKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 4. X. 1999. Obećanje jedinstva Njemačke izmiče "Kad je prije deset godina 82 milijuna ljudi premostilo podjele iz hladnoga rata i ponovno se pretvorilo u jedan narod, činilo se da su Nijemci odlučili izići iz sjene nacističke i komunističke diktature i procvjetati u novu supersilu, čiji bi politički utjecaj bio primjeren njezinoj novoj moći kao trećega gospodarstva u svijetu", piše William Drozdiak. "Pa ipak gotovo desetljeće nakon pada Berlinskoga zida, temelji njemačkog prosperiteta ubrzano propadaju. Političari, ekonomisti, radnički vođe i poslovni ljudi slažu se da središnja država Europe živi opasno iznad svojih mogućnosti i da nije uspjela postići konsenzus o tome kako riješiti krizu. (...) Priznajući da je zemlja u krizi, Schroeder je opstanak svoje vlade stavio na ono što opisuje kao 'najveći paket reforma u poslijeratnoj njemačkoj povijesti'. On u sljedećoj godini želi smanjiti proračun za 16 milijarda dolara i povisiti porez na benzin, kako bi zaustavio dugove koje je uzrokovala potrošnja na programe pomoći. No bolni porazi koje su on i vladajući socijaldemokrati pretrpjeli na državnim izborima ove godine govore da glasači nisu spremni na žrtve da bi se ispravila neravnoteža u društvenom ugovoru. Način na koji će se Njemačka postaviti prema izazovu modernizacije svoga gospodarstva također će oblikovati sudbine njezinih susjeda. Kao najveća zemlja zapadno od Rusije, okružena s devet zemalja i s gospodarstvom dvaput većim od britanskog, Njemačka je postala važnija nego ikad, kao sidro stabilnosti u srcu Europe. Kao regionalna sila koja, po riječima ministra vanjskih poslova Joschke Fischera, 'radije vodi iz drugoga reda', Njemačka je postigla znatan napredak u rješavanju smetnji iz prošlosti, istodobno se suočavajući s povijesnim dužnostima. Ona je prvi put od razdoblja nacizma poslala vojnike izvan svojih granica, u mirovnoj ulozi u sklopu NATO-a; prihvatila je više izbjeglica iz balkanskih ratova nego sve druge europske zemlje zajedno, i preuzela je vodstvo u promicanju ranog članstva u Europskoj uniji za nove demokracije istočne Europe poput Poljske, Mađarske i Republike Češke. No budućnost njezinih političkih ambicija, kažu dužnosnici, ovisit će o njezinoj sposobnosti da sredi stanje svoga gospodarstva. 'Prosperitetna Njemačka nužna je za stabilnost ne samo kod kuće nego i izvan naših granica', rekao je Michael Stuermer, vanjskopolitički stručnjak i savjetnik Helmuta Kohla. 'Nastavi li Njemačka kliziti u ozbiljan pad, sa sobom će povući mnogo drugih zemalja.' Temeljni je problem jasan. Uvjeti velikodušnog društvenog ugovora stvoreni u danima poslijeratnoga gospodarskog procvata postali su preskupi. Velik trošak pomaganja 45 milijuna nezaposlenih radnika i njihovih obitelji, plaćanja mirovina koje su katkad i jednake punim plaćama i odvajanjem gotovo 100 milijarda dolara godišnje za istočni dio zemlje izazvalo je utrostručenje državnoga duga u manje od deset godina. On iznosi zamalo 900 milijarda dolara - što je teret od 11.000 dolara za svakog Nijemca. Upravo u trenutku kad Njemačka traži više ulaganja, golema cijena poslovanja u zemlji tjera domaće i inozemne kompanije izvan njemačkih granica. S prosječnim troškom radnog sata oko 30 dolara, skoro dvostruko više nego u Sjedinjenim Državama, čak i kompanije poput Siemensa i Volkswagena drže da je profitabilno preseliti proizvodnju u inozemstvo. Od 1995. izgubljeno je više od milijun poslova. Trend se ubrzava. Osim toga, dobar dio novca iz državne blagajne uzalud se baca na očuvanje poslova u zastarjelim industrijama, poput ugljena i željeza, umjesto da se gradi snažan tehnološki sektor. Unatoč nekim pričama o uspjehu, njemačka gospodarska moć uglavnom je usredotočena u tri sektora: automobili, kemijska industrija i strojevi. U međuvremenu, porezna se baza smanjuje. Sve veći broj nezaposlenih znači da manji broj njih plaća poreze a više njih iskorištava državne povlastice. Njemačka stopa nataliteta, koja je među najnižima u svijetu, također ugrožava budućnost zemlje. Jedan od pet Nijemaca uskoro će otići u mirovinu i ubirati visoke mirovine, a demografski model, zajedno s nesklonošću prihvaćanju novih doseljenika, podrazumijeva da će ih izdržavati daleko manji broj radnih ljudi. 'Blizu smo toga da se pretvorimo u dom umirovljenika i muzej industrije', rekao je Arnulf Baring, profesor ekonomije na Slobodnom fakultetu u Berlinu i autor mračne prognoze nazvane 'Propada li Njemačka?' (...) Nakon preuzimanja vlasti, kažu bliski suradnici, Schroeder je bio zapanjen ruševnim stanjem financija zemlje koje je naslijedio od Kohla. Kao majstor konsenzusa, kancelar njemačkog jedinstva pokušao je zadovoljiti sve, ulijevajući velike svote novca u istočni dio zemlje, i istodobno hraneći gospodarski procvat na Zapadu. 'Sad shvaćamo da smo ponovno ujedinjenje trebali iskoristiti kao priliku da proguramo reforme potrebne za modernizaciju Njemačke i pripremu zemlje za 21. stoljeće', rekao je Wolfgang Schaeuble, vođa kršćanskih demokrata. 'No vodili smo kampanju na obećanju da se sve to može postići bez ikakvih žrtava.' Dok su Sjedinjene Države i Britanija smanjile ulogu vlade, njemačka ovisnost o državi proširila se kad je prigrlila 17 milijuna ljudi rođenih i odgojenih u komunističkom društvu. Schroeder sad predlaže smanjenje uloge države u gospodarstvu sa 48% na 40%, no njegov gubitak potpore na istoku svjedoči o dubokoj tjeskobi koju takav potez izaziva. Dok se Berlin suočava s izazovom modernizacije socijalne države i prilagodbe pritiscima globalnog gospodarstva, čini se da je još manje spreman poduzeti promjene potrebne da se obnovi društvo a ljudi učine odgovornijim za vlastito blagostanje. (...) Jedan od osam Nijemaca kaže da bi rado obnovio Berlinski zid i željezni zastor koji su nekoć razdvajali zemlju. 'Zid u ljudskim mozgovima' - često prizivan da se opiše razlike između istoka i zapada - ostaje tako golem da samo jedan od desetorice kaže da je u redu govoriti o jedinstvenom njemačkom narodu, kaže de Bruyn, romanopisac iz istočne Njemačke. (...) S bivšim komunistima, koji su sad druga najmoćnija stranka na istoku, i ksenofobičnim desničarskim strankama, koje dobijaju uporište u zemaljskim parlamentima, raste zabrinutost da bi neuspjesi vlada centra pod vodstvom socijaldemokrata i kršćanskih demokrata mogli hraniti uspon rubnih stranaka."