US-RU-KRIZA- PB, PL, PAN, PT, TR-Obrana-Vlada-Političke stranke-Ratovi US WP 29.9. RUSKI PRLJAVI RAT-OPET SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST29. IX. 1999.Ruski prljavi rat - ponovno"Amerikanci mogu početi s malo razumijevanja za Ruse
kad je riječ o slanju ratnih zrakoplova sa svrhom bombardiranja gerilaca u ruskoj Čečeniji. Ne samo što Moskva tvrdi kako je razlog borbe potvrda teritorijalnog integriteta i nacionalnog autoriteta u problematičnom islamskom kavkaškom području. Moskva tvrdi i to da odgovara na podmetanja bomba u civilne zgrade u kojima je stradalo na stotine ljudi, a za koje se sumnjiče Čečeni. Osim toga, na prvi pogled se čini da Rusija u Čečeniji ne radi ništa što nije NATO nedavno radio na Kosovu: borba u cilju provođenja valjane državne politike, bombardiranje ciljeva infrastrukture (nafta, komunikacije) i održavanje žrtava među pilotima na politički tolerantnom minimumu.No situacija u obnavljanju regionalnoga rata u kojemu su čečenski gerilci ponizili rusku vojsku i izborili se za stvarnu neovisnost Čečenije između 1994. i 1996. godine nije tako jednostavna. Ne postoji jedna autoritativna figura - nema Slobodana Miloševića - koja bi upravljala lukavim gerilcima koji su raspršeni u planinama.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
29. IX. 1999.
Ruski prljavi rat - ponovno
"Amerikanci mogu početi s malo razumijevanja za Ruse kad je riječ o
slanju ratnih zrakoplova sa svrhom bombardiranja gerilaca u ruskoj
Čečeniji. Ne samo što Moskva tvrdi kako je razlog borbe potvrda
teritorijalnog integriteta i nacionalnog autoriteta u
problematičnom islamskom kavkaškom području. Moskva tvrdi i to da
odgovara na podmetanja bomba u civilne zgrade u kojima je stradalo
na stotine ljudi, a za koje se sumnjiče Čečeni. Osim toga, na prvi
pogled se čini da Rusija u Čečeniji ne radi ništa što nije NATO
nedavno radio na Kosovu: borba u cilju provođenja valjane državne
politike, bombardiranje ciljeva infrastrukture (nafta,
komunikacije) i održavanje žrtava među pilotima na politički
tolerantnom minimumu.
No situacija u obnavljanju regionalnoga rata u kojemu su čečenski
gerilci ponizili rusku vojsku i izborili se za stvarnu neovisnost
Čečenije između 1994. i 1996. godine nije tako jednostavna. Ne
postoji jedna autoritativna figura - nema Slobodana Miloševića -
koja bi upravljala lukavim gerilcima koji su raspršeni u planinama.
Osim toga, postoje ozbiljna pitanja o tome hoće li deseci
svakodnevnih zračnih napada ispuniti svoj cilj i, ako ne, hoće li
ruske kopnene snage koje se sada okupljaju ispuniti svoj. Pobjeda
nad gerilcima postala je - čini se - ne samo vojni cilj nego i
opsesija među ruskim zapovjedništvom koje još trpi zbog prethodnog
poraza.
SAD-u i NATO-u neće koristiti ako Rusiju vide poraženu još jednom.
Rezultat može samo pogoršati ruske mračnije nacionalističke struje
i udaljiti ju od progresivnijih ciljeva. Zapad treba sposobnu
Rusiju koja gleda u budućnost, ne Rusiju koja je zahvaćena u prljavi
etnički rat. U svezi sa tim, naročito je uznemirujuća činjenica da
Jeljcinova vlada s prezirom odbija pregovore s čečenskom vladom,
koja ima vlastite razloge za ponovnu uspostavu lokalnog reda i
mira. Nema dobrog rješenja za taj sukob, no neka su rješenja bolja
od drugih a Moskva još ne djeluje kao da se kreće prema njima", stoji
u uvodniku lista.