SUĐENJE ŠAKIĆU: ZAVRŠENA GLAVNA RASPRAVA, PRESUDA SLJEDEĆEG TJEDNA

ZAGREB, 29. rujna (Hina) - "Kao vojnik nisam donosio odluke, ali sam ih izvršavao po savjesti, jer su bile u skladu s mojim shvaćanjem o nacionalnim interesima i očuvanju biološkog opstanka hrvatskoga naroda. Dosljedno tome, smatram da je ovaj proces politički progon koji traje duže od 50 godina", rekao je u svom završnom govoru pred Sudskim vijećem Županijskoga suda u Zagrebu Dinko Šakić. Tim govorom završena je šestomjesečna glavna rasprava. Objavljivanje presude najavljeno je za ponedjeljak, 4. listopada, u 12 sati.#L# "Srbo-komunisti su pola stoljeća gradili mit o NDH i Jasenovcu. Na temelju toga mita je izrađena optužnica", ustvrdio je bivši zapovjednik ustaškoga logora u Jasenovcu, optužen za ratni zločin protiv civilnoga stanovništva. Šakić je napomenuo Sudskom vijeću kako 32 stranice njegova završnoga govora nisu njegova obrana, već iznošenje činjenica koje će pomoći u otkrivanju prave istine o njemu. Šakić drži kako je proces pokrenut pod stranim pritiskom, a ne kako bi se utvrdila istina. Tvrdi da je njegov slučaj iskorišten kako bi se Hrvatska "još jednom ocrnila", a kao glavne aktere naveo je Ephraima Zuroffa, šefa jeruzalemskog Centra Simona Wiesenthala, te Milana Bulajića, direktora beogradskog Muzeja genocida. "Uporno se govori samo o fašističkim žrtvama, odnosno o navodnim žrtvama ustaških zločina, a o zločinima nad Hrvatima se šuti", istaknuo je, dodavši kako je razumljivo da je to bilo pogubno u bivšemu sustavu, ali i da je neoprostivo što o tome šuti demokratska i suverena Hrvatska. "Crne izmišljene legende o NDH bile su potrebne Titovoj zločinačkoj Jugoslaviji kako bi prikrila i opravdala vlastite zločine i genocid nad hrvatskim narodom", kazao je Šakić, nazvavši Tita "šumskim maršalom". Šakić je ustvrdio kako su njegova oca kod Maribora ubili partizani. "Četnici i velikosrpski komunisti su dolazili iz Srbije kako bi rušili NDH, a nitko još nije dokazao da je i jedan ustaša išao u Šumadiju loviti kandidate za Jasenovac", kazao je Šakić, dodavši kako su posljedice velikosrpske propagande o genocidnosti hrvatskoga naroda i jasenovačkim žrtvama vidljive u razaranju Hrvatske tijekom Domovinskoga rata. Kao i u svojoj obrani, iznesenoj sredinom srpnja, sudski postupak je usporedio sa suđenjem kardinalu Stepincu i Andriji Artukoviću. Tvrdi da se u nedostatku pisanih dokumenata optužbe temelje na iskazima koje je OZNA nakon Drugoga svjetskog rata "ciljano" prikupljala od bivših zatočenika. Nastojeći pojasniti svoju ulogu u Jasenovcu, Šakić je rekao kako je za sigurnost logora, disciplinu i fizičku sigurnost zatočenika bio zadužen zapovjednik 1. ustaškog obrambenog zdruga, dok je on kao upravitelj bio samo administrativni činovnik. U njegovoj nadležnosti je, kako tvrdi, bila komunikacija s nadležnim tijelima, vođenje kartoteke, prihvaćanje i puštanje zatočenika iz logora, te evidencija o proizvodnji na logorskim dobrima i radionicama. Kako bi ukazao na nevjerodostojnost iskaza pojedinih svjedoka, Šakić je naveo iskaz Jakova Fincija koji je izjavio da je pri premještanju zatočenika iz Stare Gradiške u Jasenovac pobijeno oko 200 zatočenika. Šakić je podsjetio kako nasuprot tome svjedok Dragan Roller tvrdi da je stradalo pet do šest zatočenika. Podsjetio je i na svjedočenje Mihajla Marića, iz Beograda, koji je izjavio da je bez ikakvih posljedica u logoru istukao ustašu. Šakić drži da je to potpuno suprotno "omiljenim pričama" kako je svaki ustaša iz obijesti mogao nekažnjeno ubiti zatočenika. Osvrnuo se i na "lažna pisanja" jugoslavenskoga tiska koji ga je proglasio organizatorom svih terorističkih napada na jugoslavenska predstavništva u Europi, zbog čega ga je, kako je rekao, Udba pokušala likvidirati. Veliki dio svoga završnoga govora Šakić je posvetio kronologiji njegova prošlogodišnjega izručenja Hrvatskoj. Naglasio je kako je od 1947. do 1998. nesmetano živio u Argentini. "Mene nisu otkrili jer se od nikoga nikada nisam skrivao. Slobodno sam putovao svijetom", rekao je, dodavši kako je znakovito da jugoslavenske vlasti nikada nisu tražile njegovo izručenje iako su znale gdje se nalazi. Drži da nije slučano da je njegov slučaj pokrenut u trenutku kada su se počeli otkrivati srpski zločini u Hrvatskoj, BiH i Kosovu. Posebno poglavlje završnoga govora Šakić je posvetio svom viđenju nastanka i, kako je rekao, "prave istine" o NDH, antifašističkom pokretu i ratnim događanjima na prostoru bivše Jugoslavije. Na Šakićevu tvrdnju da saborska komisija neće započeti s ozbiljnim istraživanjem zločina koje su počinili partizani, sve dok u saborskim klupama sjede i oni koji su te zločine izvršili, predsjednik sudskoga vijeća Dražen Tripalo upozorio je Šakića da ne smije vrijeđati. Šakić je na to odgovorio kako nikoga nije uvrijedio, već da je samo rekao istinu. "Ako je netko uvrijeđen neka me tuži i traži odštetu", dodao je Šakić. "Vjerovao sam i još uvijek vjerujem u neovisnost hrvatskih sudaca koji ne bi smjeli podleći nikakvim unutarnjim i vanjskim pritiscima", kazao je Šakić te ustvrdio kako je i prije početka glavne rasprave "osuđen". Ocijenio je kako se preko njega vodi postupak protiv Hrvatske. Istaknuo je da je zadovoljan obranom svojih branitelja, odvjetnika Ivana Kerna i Branka Šerića. "Trebalo bi mi dva do tri mjeseca da odgovorim na sve laži o meni, ali za to nema vremena. Sve ću iznijeti u knjizi koju pišem", rekao je Šakić, naglasivši na kraju kako mu je savjest čista. (Hina) so im