IT-26.IX.-REPUBBLICA-EUROPA 1989-99

ITALIJA LA REPUBBLICA 26. IX. 1999. 1989. - 1999. Europa deset godina poslije "Prošlo je točno devet godina otkako sam napisao 'Razmišljanja o revoluciji u Europi'", započinje svoj članak politolog Ralf Dahrendorf. "(...) Tri su međusobno prepletene teme 'Razmišljanja' demokracija, tržišno gospodarstvo i građansko društvo. Što će se vjerojatno dogoditi i što bi se trebalo dogoditi u zemljama uništenim socijalizmom nomenklatura kako bi postigle te ciljeve? Gledajući stvari s distance i govoreći o Europi koja se sada naziva srednjom/istočnom, moramo kazati da je posljednje desetljeće ostvarilo znatne uspjehe u sva tri cilja. Naravno, postoje razlike. Nakon prvih reforma Balcerowicza, poljsko je gospodarstvo krenulo putem rasta koji se pokazao mnogo djelotvoriji od toliko opjevanih politika chicaškog stila češkog predsjednika vlade Klausa. Građansko je društvo još vrlo slabo u jugoistočnoj Europi. Demokracija je izgubila svoju privlačnost u očima mnogih birača većine zemalja, možda i zato što su prečesto bili pozivani na birališta. Te je stoga prerano kazati da su otvorena društva postkomunističkoga svijeta stabilna. No desetljeće nakon 1989. ipak znači povijest uspjeha. To se čini manje točnim kada se udaljimo od srednje Europe. (...) Tijekom ovih godina zapravo se pojavila jedna granica Europe koja nije kulturalna, niti povijesna, ali je realna za predvidljivu budućnost. Europa završava tamo gdje se liberalno uređenje ne uspijeva uspostaviti. Liberalno uređenje može se definirati kao vladavina prava. Minimum djelotvornih pravila u koja se može vjerovati uvjet su demokratske politike, ali i djelotvornoga tržišnog gospodarstva, pa i vitalnoga građanskog društva. U mjeri u kojoj su ova 'Razmišljanja' primjenjiva na Europu, taj je početni uvjet od ključne važnosti. Zato je i od kritične važnosti uoči određivanja granica Europske unije. 'Razmišljanja' sam napisao misleći na Poljsku i druge zemlje srednje/istočne Europe, a ne i na Njemačku. (...) No s udaljenosti od deset godina postoji jedna važna pouka koju treba izvući iz njemačkoga iskustva. (...) Ujedinjenje Njemačke bilo je ispravno, ali cijena njegova postizanja bila je visoka. Pri tome ne mislim na gospodarsku cijenu za zapadnu Njemačku, koju se, među ostalim, često precjenjuje. Pravi je problem društveno- politička cijena za istočne Nijemce. U doba etatističkog socijalizma istočni su Nijemci razvili svoje institucije i načine gledanja na stvari. Uspostavio se i prihvatio određeni ritam života. G. 1990. započeo je proces koji se može opisati samo kao iznenadno i grubo nametanje drugačijega ritma života, onoga koji su razvili zapadni Nijemci od kraja rata. Ishod nije bio sretan. Neki, oko 15 posto cjelokupnog stanovništva, velikim dijelom mladi, napustili su svoje domove kako bi se nastanili u dijelovima Njemačke gdje je novi ritam života bio urođen. Neki su se pokušali prilagoditi, ostajući u svojim domovima. No mnogi su pretrpjeli šok koji se i nakon deset godina nije smanjio. Zid i ostaci bodljikave žice su pali, no danas ih ne bi bilo teško ponovno iscrtati, gledajući novine koje ljudi čitaju, sklonosti koje iskazuju potrošači, stranke za koje glasuju. Pouka koja nam dolazi iz tog iskustva je pouka koja se opetovano ponavlja u 'Razmišljanjima', no koju nije moguće dovoljno naglašavati: ima mnogo putova za ulazak u otvoreno društvo, kao i za njegovo ostvarivanje. Pogrješno je poistovjećivati novu slobodu sa samo jednom gospodarskom, ili političkom, doktrinom. Bilo je dakle pogrješno pokušati i nametati posebnu paradigmu gospodarske politike srednjoj/istočnoj Europi. Kao što nije ni nužno tim zemljama prihvatiti jedinstveni model demokratske politike. Kao što sam na mnogo mjesta u svojoj knjizi ustvrdio, postoje stotine različitih putova da bi se išlo naprijed. Svaka zemlja može naći svoj put, i lijepo je vidjeti kako su to učinile mnoge postkomunističke zemlje. Ne bih želio da me se pogrješno razumije. Postoje načela demokracije i tržišnoga gospodarstva koja su opća. No unutar tih načela moguće su mnoge inačice. (...) Možda smo došli do kraja one skupe pogrješke napravljene u prvom redu na Zapadu, po kojoj su chicaški gospodarski model i westminsterski politički model smatrani neizbježnim (...)", piše Ralf Dahrendorf.