US-FR-PREMIJERI-Vlada-Tržište/cijene-Diplomacija US 23. IX. WP FR. GLOBALIZACIJA SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST 23. IX 1999.Globalizacija s ljudskim likom"Premijer Lionel Jospin bio je pred odlaskom za govornicu UN-a da bi
održao govor o nadzoru oružja, međunarodnim financijama i svjetskoj politici. No francuski je vođa svejedno našao vremena da pripovijeda o hrani kad sam spomenuo jednu od dvije-tri Francuzima omiljene teme", piše Jim Hoagland."(...)'Francuzima je jako važno da mogu hrani ući u trag', rekao je on. 'Oni žele znati otkud dolazi hrana koju jedu, u ovom razdoblju globalne trgovine, kravljega ludila, pilića hranjenih dioksinom i drugih stvari koje podsjećaju na potrebu za sigurnom prehranom.'Ispričao sam Jospinu svoje iskustvo u ruralnom dijelu Francuske ovog ljeta. Tamo sam vidio mesnicu u kojoj je na ploči pored blagajne bilo nalijepljeno ime, nadnevak rođenja, mjesto, težina pa čak i fotografija krave koja je dala sve za mesarove kupce.O takvim trgovinama pripovijedao mi je Philippe Faure, izdavač vodiča kroz francuske restorane Gault Millau. On u tvrtkama koje izlažu curriculum vitae svojih proizvoda vidi francusku reakciju na zbunjenost koju sile gospodarske i kulturne globalizacije
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
23. IX 1999.
Globalizacija s ljudskim likom
"Premijer Lionel Jospin bio je pred odlaskom za govornicu UN-a da bi
održao govor o nadzoru oružja, međunarodnim financijama i
svjetskoj politici. No francuski je vođa svejedno našao vremena da
pripovijeda o hrani kad sam spomenuo jednu od dvije-tri Francuzima
omiljene teme", piše Jim Hoagland.
"(...)'Francuzima je jako važno da mogu hrani ući u trag', rekao je
on. 'Oni žele znati otkud dolazi hrana koju jedu, u ovom razdoblju
globalne trgovine, kravljega ludila, pilića hranjenih dioksinom i
drugih stvari koje podsjećaju na potrebu za sigurnom prehranom.'
Ispričao sam Jospinu svoje iskustvo u ruralnom dijelu Francuske
ovog ljeta. Tamo sam vidio mesnicu u kojoj je na ploči pored
blagajne bilo nalijepljeno ime, nadnevak rođenja, mjesto, težina
pa čak i fotografija krave koja je dala sve za mesarove kupce.
O takvim trgovinama pripovijedao mi je Philippe Faure, izdavač
vodiča kroz francuske restorane Gault Millau. On u tvrtkama koje
izlažu curriculum vitae svojih proizvoda vidi francusku reakciju
na zbunjenost koju sile gospodarske i kulturne globalizacije
donose.
'Hrana je u Europi temeljni izraz kulture', rekao je Faure. (...)'A
sada, globalizacija ugrožava mjesni ili nacionalni identitet.'
Da pokaže što je time mislio, Faure me odveo u nov popularni pariški
restoran Cafe Coste, koji nudi kuskus iz sjeverne Afrike,
kalifornijsku salatu od avokada, paellu iz Španjolske, pivo Bass iz
Britanije i minimalni izbor tradicionalnih francuskih jela.
'Smisao je u tome da ovdje možete naći ono što možete naći bilo gdje
- možete jesti globalno, s uvoznim proizvodima i stilom. I takvi se
restorani množe.'
Prepustite Francuzima da od hrane načine glavno analitičko oruđe za
dešifriranje protivnih sila globalizacije. No jednosatni razgovor
s Jospinom o tome i drugim pitanjima ostavlja me u uvjerenju da
francuska zabrinutost ima dublji smisao od tajnog
protekcionstičkog poljoprivrednog programa, kao što neki američki
dužnosnici optužuju.
O Jospinu, socijalističkom vođi koji je zapanjio francusku
političku scenu prije 27 mjeseci onemogućivši planove vladajuće
konzervativne koalicije na parlamentarnim izborima, treba da znate
sljedeće: njemu su riječi važne, jednako kao i hrana.
Njegov program za ispunjavanje izazova globalne konkurencije
obuhvaća smanjenje poreza, ohrabrivanje spajanja u francuskoj
industriji, strogo nadziranje proračuna i opušteno stajalište
prema sve većim udjelima američkih mirovinskih fondova u
francuskim kompanijama na pariškoj burzi. Oko 40% dionica 40
najvećih francuskih kompanija sada je u vlasništvu američkih
fondova. Taj bi fenomen izazvao nacionalnu uzbunu u danima Charlesa
de Gaullea ili Francoisa Mitterranda.
'Ne zabrinjava nas velik broj stranih ulagača koji imaju dionice -
umjesto izravnog nadzora - i koji odlučuju na temelju toga što je
profitabilno', rekao je socijalistički premijer Francuske.
Jospin naporno radi da izbjegne dramatiziranje preoblikovanja
francuskog kapitalizma, koje se odvija pod vladom koju on ponosno
brani kao istinski lijevu. 'Ja nisam premijer francuskoga
kapitalizma', razljutio se kad sam spomenuo spajanja, smanjenja
poreza i druge promjene. 'Ja sam premijer Francuske.'
No on također kaže da 'smanjenja poreza za nas nisu stvar
ideologije. Francuski su porezi previsoki. Smanjujemo ih gdje god
je to moguće. Ohrabrujemo potrošnju tamo gdje možemo, dajući
potrošačima povjerenje. Francuska vjeruje u našu predanost borbi
protiv nezaposlenosti', koja svaki mjesec pada u malim ali
politički važnim količinama, dok godišnji rast dostiže 3%.
Francuska je već mnogo veći igrač u globalnom gospodarstvu nego što
mnogi u Francuskoj ili izvan nje misle. Francuska se ubraja među pet
zemalja koje imaju najveći izvoz i uvoz; ona šalje ulaganja u
inozemstvo i prihvaća ih kod kuće. Jospin ubrzava te trendove,
istodobno stalno ponavljajući bojazni svoje nacije o pretjeranoj
globalizaciji u glavnim područjima - recimo, hrani.
'Ne opiremo se globalizaciji', zaključuje Jospin dok skuplja svoje
papire za govor pred Glavnom skupštinom UN-a. 'Želimo civilizirati
globalizaciju tamo gdje možemo, uskladiti ju s našim načinom
života. Ne želimo biti pasivni. Otvoreni smo, ali ne i
mazohistični.'"