FR-DE-socijaldemokrati-Političke stranke-Vlada-Zapošljavanje-Centralna (Narodna) banka FR-LIBERATION 20.9.FRANCUSKI SOCIJALISTI FRANCUSKALIBERATION20. IX. 1999.Svakome njegov socijalizam"U času kad se brojni francuski promatrači, koji
su obično nadahnutiji, ozbiljno pitaju o 'liberalnom zaokretu' Lionela Jospina i njegovu 'odbacivanju blairizma', što je u ponedjeljak 13. rujna u pravi čas otkrio Claude Serillon na France 2, 'povjerenstvo za temeljne vrijednosti' SPD-a - vjerujte, istina je - objavljuje dokument koji, naprotiv, ističe 'stalan i nepopravljiv etatizam francuskih socijalista!' ('Liberation' od 16. IX.).Ovi su odlučili, podsjećaju sastavljači dokumenta, da će otvoriti sedamsto tisuća radnih mjesta za mlade, od kojih će 80 posto financirati država, i zakonom nametnuti 35-satni radni tjedan. Donijeli su mjere radi pokretanja široke potrošnje u nadi da će ojačati i ovjekovječiti gospodarski rast, i žele oporezovati zloporabu rada na određeno vrijeme, 'umjesto da slijepo vjeruju u otvaranje privatnih radnih mjesta smanjenjem poreza na ulaganje.'Francuski socijalisti, nastavlja se dalje u tekstu, još nisu prihvatili potpunu neovisnost Europske središnje banke prema političkim vlastima Europske unije i, vodeći računa o zadaći
FRANCUSKA
LIBERATION
20. IX. 1999.
Svakome njegov socijalizam
"U času kad se brojni francuski promatrači, koji su obično
nadahnutiji, ozbiljno pitaju o 'liberalnom zaokretu' Lionela
Jospina i njegovu 'odbacivanju blairizma', što je u ponedjeljak 13.
rujna u pravi čas otkrio Claude Serillon na France 2, 'povjerenstvo
za temeljne vrijednosti' SPD-a - vjerujte, istina je - objavljuje
dokument koji, naprotiv, ističe 'stalan i nepopravljiv etatizam
francuskih socijalista!' ('Liberation' od 16. IX.).
Ovi su odlučili, podsjećaju sastavljači dokumenta, da će otvoriti
sedamsto tisuća radnih mjesta za mlade, od kojih će 80 posto
financirati država, i zakonom nametnuti 35-satni radni tjedan.
Donijeli su mjere radi pokretanja široke potrošnje u nadi da će
ojačati i ovjekovječiti gospodarski rast, i žele oporezovati
zloporabu rada na određeno vrijeme, 'umjesto da slijepo vjeruju u
otvaranje privatnih radnih mjesta smanjenjem poreza na ulaganje.'
Francuski socijalisti, nastavlja se dalje u tekstu, još nisu
prihvatili potpunu neovisnost Europske središnje banke prema
političkim vlastima Europske unije i, vodeći računa o zadaći
zapošljavanja, bore se za smanjenje ograničenja u monetarnoj
politici o kojoj bi se 'odlučivalo, bude li moguće, u suradnji s
Europskom središnjom bankom i Vijećem ministara gospodarstva i
financija Unije (Ecofin).'
Naši su njemački prijatelji još mogli dodati borbenost francuske
vlade u korist korjenite reforme međunarodnoga financijskog i
monetarnog sustava kako bi se omogućilo bolje upravljanje
gospodarstvom i stanovit nadzor nad globalizacijom.
Ta naglašeno etatistička usmjerenost francuskih socijalista ima
svoje dobre i loše strane, zaključuje se u dokumentu. Među ovim
potonjima, navodi se 'opasnost od nedovoljnih promjena pred
izazovima globaliziranoga gospodarstva': neunosni i nametnički
učinci državnih subvencija na otvaranje radnih mjesta i
zapošljavanje u javnom sektoru; kriza financiranja sustava
socijalne zaštite, bude li se njegova reforma još odgađala;
nezadovoljstvo socijalnih osiguranika i poreznih obveznika koji su
iscrpljeni prevelikim obveznim davanjima.
Uobičajena francuska drskost potiče nas da na razočaranje SPD-a
uzvratimo tvrdnjom kako je etatizam francuskih socijalista bio
dosta uspješan: napokon, francuski je rast danas najveći u Europi,
od lipnja 1997. otvoreno je 750 tisuća radnih mjesta, javna je
potrošnja stabilizirana, javne se službe financiraju bez povećanja
javnoga duga, programiran je prvi dio od 40 milijarda franaka za
smanjenje poreza, stvara se monetarna Europa, kamatne stope nisu
nikada bile tako niske...
Ne želim biti rob takve oholosti i još se pozivati na laskava
istraživanja koja idu na ruku premijeru nakon 28 mjeseci koliko
predvodi vladu.
Zapravo, prigovori koje su naši prijatelji iz SPD-a izložili u ovom
dokumentu općenito nisu neutemeljeni. Mi ih djelomice upućujemo i
samima sebi i pokušavamo im doskočiti.
Uostalom, u tekstu SPD-a, zajedno sa zamjerkama iznose se i neka
tumačenja. Francusko društvo ima neka posebna obilježja, priznaje
se, kojima se zacijelo tumači pravac francuskih socijalista:
slabost sindikata i udruga; jaka etatističko-republikanska
kultura; centraliziran institucijski poredak; savez s komunistima
i zelenima u vladi... popularnost među biračima 'zamisli da se
gospodarstvom upravlja politički i prema socijalnim mjerilima',
koju ni desnica ne propušta iskoristiti... (...)
Postupak SPD-a primjeran je zato što srodnim europskim strankama ne
pokušava 'prodati' novi socijalno-demokratski obrazac kao novi
lijek za sve, već, naprotiv, želi istražiti i usporediti 'nove
putove' koje postupno stvaraju tako različite stranke poput
nizozemskih, britanskih, njemačkih i francuskih socijalista i
izvući iz toga pouku za sve. (...)
Ovaj dokument najavljuje kakva će biti pripremna rasprava za sabor
Socijalističke internacionale koji se u studenom 1999. treba
održati u Parizu i kakva će biti rasprava na samom saboru", u
rubrici 'Rasprave' piše Henri Weber, tajnik francuske
Socijalističke stranke i zastupnik u Senatu.