FR-N.OBSERVATEUR 16.9.SOARES O TIMORU

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 16. IX. 1999./br.1819 Za spas Timora "Tragedija koja je pogodila Timor ne tiče se samo Timorana. Ona poziva međunarodnu zajednicu i sve koji još vjeruju u međunarodno pravo, na poštivanje političkoga morala i ljudskih vrijednosti. (...) Unatoč tragičnim kašnjenjima koja su mnoge Timorane stajala života, Vijeće sigurnosti na koncu je raspravljalo o stanju na tom području. Indonezija je otvoreno optužena. Suradnja između paravojnih snaga, odgovornih za najgore zločine, i snaga indonezijske vojske, dokazana je. Gotovo su sve zemlje članice Vijeća sigurnosti vrlo oštrim riječima osudile indonezijsku vladu i njezine vojne snage. Nakon višestrukih posredovanja predsjednika Clintona koja su bila sve oštrija kako se približavala konferencija u Aucklandu, veleposlanik SAD pri UN-u, Richard Holbrooke, rekao je da je stanje u Timoru 'gore nego na Kosovu.' Indonezija je popustila pred međunarodnim pritiscima. Predsjednik Habibi priznao je da indonezijske postrojbe na Timoru nisu bile kadre nadzirati djelovanje paravojnih snaga. Pozvao je Ujedinjene narode da na to područje pošalju snage za očuvanje mira. To je velik, ali nedovoljan uzmak. Mučeništvo Timora očito je vezano uz proturječja demokratske tranzicije u Indoneziji. Vojnici koji su djelovali protiv puka u Timoru plaše se - i možda žele spriječiti - dolazak slobode u vlastitu zemlju. Hoće li u tim uvjetima Predsjednik imati snage da pribavi pobjedu svoje odluke. Sve je u tome. Drugim riječima, slanje snaga za očuvanje mira pod okriljem UN-a krajnje je žurno. Svaka je minuta važna. Riječ je o tisućama ljudskih života: nedužne djece i žena, svećenika - najdražih žrtava krvnika - puka koji je pobjegao u brda i koji je ostao bez svega - lijekova, hrane, čak i vode za piće! Nasilje indonezijskih paravojnih snaga u Timoru očito ima vjerska obilježja: bijes protiv Katoličke Crkve želi uništiti vjerski identitet timorskog puka, bitan dio njegova narodnog identiteta. Jasno je koja je zadaća najvažnija: što prije organizirati humanitarne koridore koji će omogućiti dopremu prijeko potrebne pomoći svakom stanovniku Timora, na sva mjesta kamo se puk sklonio. Također treba omogućiti pristup međunarodnim promatračima - koji su bili protjerani - napose novinarima. Jer novinari svjedoče. Svijet mora znati što se sve doista događalo i, objektivno izvješćivani, pratiti što će se događati u skoroj budućnosti. Nažalost, nije isključeno da će vojnici - koji su, čini se, prihvatili izjavu predsjednika Habibija - htjeti odgoditi, pače i spriječiti njezinu provedbu. Činjenica da se vlasti protive dolasku Australaca, Novozelanđana i Portugalaca u sklopu UN-ovih mirovnih snaga, istodobno je sumnjiva i neprihvatljiva. (...) Napokon, Indoneziji treba dati na znanje da je pripojenje Timora još uvijek nezakonito - UN ga nikada nije priznao. Rezultati referenduma 30. kolovoza još više ističu tu temeljnu činjenicu i oduzimaju Indoneziji sve pravne ovlasti nad područjem Timora. Što je sada na redu? Treba ponovno pokrenuti proces stjecanja neovisnosti Timora. Neovisnost je - na nepobitan način - izglasana na zakonitom referendumu o samoodređenju Timora 30. kolovoza. Odgovornost za uspostavu neovisnosti sada je na Ujedinjenim narodima, ali i na Portugalu koji, sve do proglašenja neovisnosti, još uvijek, sukladno međunarodnom pravu, de jure upravlja tim područjem. Unatoč svim patnjama Timorana, neovisnost je nepovratna činjenica. UN je imao odvažnosti da potvrdi prevlast prava nad silom. To će, na koncu, biti važno u očima svijeta", piše bivši portugalski predsjednik Mario Soares.