US 7. IX. NYT IST TIMOR LEWIS

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 7. IX. 1999. Plodovi 'realizma' "Divljaštvo koje se događa u Istočnom Timoru - oružani indonezijski nasilnici preuzimaju teritorij pustošenjem i ubojstvom - nije samo ljudska katastrofa. Ono nosi dubokoumnu pouku o međunarodnim poslovima: cijenu kissingerovskog 'realizma'", piše Anthony Lewis. "Henry Kissinger, tadašnji ministar vanjskih poslova, i predsjednik Ford posjetili su tiranskoga vladara Indonezije, predsjednika Suharta, u prosincu 1975. Kissinger je znao da Suharto planira napasti istočni Timor. On tome nije prigovorio jer je smatrao da bi bilo neprimjereno uvrijediti Indoneziju. Dan pošto su on i predsjednik Ford otišli, Indonežani su napali. Upotrijebili su oružje koje su dobili od Amerikanaca: to je kršenje američkog zakona. To su u brzojavu Kissingeru istaknuli njegovi pomoćnici iz ministarstva vanjskih poslova, no on je tu opasku ljutito odbacio. 'Poznajem zakon', rekao je na sastanku osoblja kad se vratio u Washington, 'no kako može biti u američkom nacionalnom interesu da ... ponizimo Indonežane? To je bio kissingerski realizam: gledište da bi Sjedinjene Države trebale previdjeti okrutnosti prijateljskih autoritarnih poredaka jer oni pružaju 'stabilnost'. Tako je Kissinger podupirao Augusta Pinocheta u Čileu i šaha u Iranu. Narod Istočnoga Timora platio je visoku cijenu za taj realizam. U napadu i zauzeću koje se zatim dogodilo, živote je izgubila trećina stanovništva, čiji je ukupni broj iznosio 600.000. Indonezijska vojska provodila je, tijekom mnogih godina, ono što je londonski 'The Financial Times' nazvao 'neizrecivim zločinima'. Sada, nakon što su Timorežani premoćno glasovali za neovisnost, gerilci koje je naoružala Indonezija prognali su mnoge tisuće ljudi iz njihove zemlje. Indonezija je također obilato platila svoju otmicu Istočnog Timora i platit će još puno. Tvrdoglavo ustrajanje stanovništva Istočnog Timora na neovisnosti nadahnut će druga udaljena područja otočne države na pobunu. A koja će inozemna kompanija željeti ulagati u zemlju koja, osim humanitarnih problema, ne može nadzirati vlastitu vojsku? UN i čitava međunarodna zajednica teško su pogođeni debaklom u Istočnom Timoru. Nakon što su pokazali put u referendum o neovisnosti, oni su se oslanjali na indonežanska obećanja o održavanju sigurnosti jer - i opet - nisu željeli uvrijediti indonežansku vladu. Sad su gerilci ubili neke zaposlenike UN-a i opljačkali UN-ove urede. Čini se kao da međunarodna zajednica nema sreće. A jedina reakcija UN-ova Vijeća sigurnosti zasad je bila da pošalje misiju: ne u Istočni Timor već u Jakartu. Međunarodna zajednica bila je tako tiha o svemu što se događalo u Istočnom Timoru tijekom posljednje 24 godine, i tako slaba, da je sada dužna čvrsto nastupiti. Na raspolaganju su mnogi načini reagiranja. Sjedinjene bi Države odmah trebale prekinuti sve programe koji uključuju indonezijsku vojsku: uvježbavanje, dijeljenje obavještajnih podataka, vojnu pomoć. Indonezijska vojska ili tajno podupire gerilce ili je propustila suprotstaviti se njihovu divljaštvu, kršeći time mnoga obećanja. MMF i Svjetska banka snažno su uključene u održavanje indonežanskog gospodarstva. Zemlja je ove godine zatražila 71 milijardu dolara od tih dviju ustanova. Daljnja suradnja trebala bi joj biti uskraćena dok red u Istočnom Timoru ne bude obnovljen. Ne dovedu li te mjere indonežansku vladu i vojne vođe pameti, bit će potrebno - brzo - poslati međunarodnu mirovnu silu. Posebno bi američki politički vođe trebali razmisliti o široj pouci. Zanemarivanje ljudske stvarnosti možda nije, na koncu, 'realistično'. Šah nije donio stabilnost u Iran; njegova politika otvorila je put izrazito protuameričkom poretku. Generala Pinocheta očekuje presuda britanskog suda. Upotreba američkih vojnika u inozemstvu uvijek je, naravno, delikatna odluka. No nije toliko teško progovoriti, a glas američkih vođa ima važnost. U Bosni smo naučili cijenu propuštanja da se spremno progovori protiv agresije. Cijenu tišine o pitanju Istočnog Timora treba još izračunati."