ES 9. IX. EL PAIS TIMOR

ŠPANJOLSKA EL PAIS 9. IX. 1999. Govorancije "Onih pet ili šest tisuća vojnika koje UN može pripremiti u roku od jednog mjeseca timorski će Indonežani lako pobiti. Govorancije da se Timor tiče svih nas stara su i poznata stvar: priče 'kome zvono zvoni' dio su XVI. stoljeća (John Donne), preuzeo ih je Hemingway za vrijeme našega rata, i to je bilo to. Timor zvoni i meni i tebi... No, hoćemo li bombardirati Jakartu? Dvanaest tisuća otoka u Indoneziji, gdje jedan narod teško podnosi diktaturu koja je nasljednica naše diktature. Hoćemo li im poslati tomahawke, kao što to običavamo raditi sa žrtvama? Možemo mi to, to je strategija novoga, umjerenoga ratovanja, a radi se o sputavanju Trećega svijeta. Zbog toga je Venezuela jednako važna kao i Indonezija. Venezuelu ćemo pinochetirati kad god nam se pruži prigoda, a demokratski bjelački vođe južnoga potkontinenta već govore da zvona u Caracasu zvone zemljoposjednicima, naftnim magnatima, sucima, časnicima, policiji, pripadnicima paravojnih snaga, korumpiranim nazovi-dužnosnicima, prodanim novinarima... Zvona zvone njihovoj demokraciji. Moramo prestati govoriti da je demokracija najgori od svih režima osim svih njih zajedno. Moramo nešto učiniti da bude dobar režim. Indoneziji smo nametnuli azijskoga Pinocheta i dopustili smo mu da ode u mirovinu i da ga naslijedi još jedan, mekši Pinochet, unatoč prosvjedima. Sada možemo bombardirati buntovne mladiće. Ah, da, ovoga puta možemo iskoristiti i Kinu, dobru komunističku državu, mutanta, jer ona bi željela pomesti Indoneziju. Ali ne možemo promijeniti povijest. Sljedbenici Sv. Tome Akvinskoga govorili su da je mijenjanje prošlosti jedino što ne može učiniti ni svemogući Bog. Ali mogu povjesničari, novinari i filozofi. Oni mogu čak i izmišljati, dio po dio. Možemo glavom udarati o zid plača zbog toga što smo dopustili da UN obeća održavanje slobodnoga referenduma, jer poštovanje rezultata referenduma timorskome stanovništvu, nekadašnjim robovima, ne možemo omogućiti. Ubijaju ih, i opet će to biti našom krivicom. Sada ih treba braniti. Bombardirat ćemo, ili ćemo pustiti Kineze na Indoneziju, ili već nešto što nam bude odgovaralo: naš je rat zapravo rat protiv Povelje iz Bandunga i Trećega svijeta. Dolje Treći svijet. Mi, hrabri Španjolci, dobro obavljamo svoj posao u Gibraltarskome tjesnacu. Neće tamo nitko proći kako bi jeo naš kruh. To je humanitarna gesta: treba ih zaštititi od našega dioksina, od naših robovlasnika i od razvrata naših prostitutki u Casa de Campo", piše Eduardo Haro Tecglen.